Jeste li znali za Dubrovnik u Bosni?

U općini Ilijaš, nadomak Sarajeva, Dubrovčani su osnovali svoju koloniju Dubrovnik. Po dubrovačkom kroničaru Jakovu Lukareviću osnovali su ga dubrovčani kojima je Kulin ban dao na eksploataciju srednjobosanske rudnike. Fra Ivan Frano Jukić je prvi među historičarima, utvrdio je mjesto gdje se nalazio grad Dubrovnik: „ DUBROVNiK –  srušen grad pod planinom Nabožić na stjecaju Misoče i Zenika kod sela Nasičah, tri sata od Vareša, na putu za Sarajevo.  Ovo je miesto  USPOMENE DOSTOJNO:  jerbo je ovo DUBROVAČKA NASELBINA – KOLONIA (bila), ovdie su oni talili rude srebrnu i gvozdenu, koju su iz planine Jagodine donosili. GRAD ovi načinili su s privolom Kulina bana i mlogo blago odavle odbosili…“

Godine 1924. dr. Milenko Filipović je napravio detalniji opis i karakteristike lokaliteta ocenjujući da je bosanski Dubrovnik postavljen na idealnom mjestu s obrambenog gledišta. Utvrdio je postojanje ostataka građevina koje su činile utvrdu s kulama i zaštitnim zidovima, te trgovačkog naselja ispod Grada na lokalitetu Varoš. Na tom lokalitetu, kako je zabilježio po predanjima je bila čaršija, pa je na temenju ostataka zaključio:  „Lijepo se rapoznaje kuda je vodila jedna ulica s njene obje strane bile su nastambe…“

A 1937. godine, u vrijeme svojih studijskih istraživanja lokalitet je posjetio  Đoko Mazalić (koji će poslije postati poznati akademski slikar),  koji je o nekropoli stećaka u Kopošićma (koja je ukopno mesto stanovnika grada Dubrovnika) iznio vrlo visoke ocjene i proglasio je „našim najljepšim spomenikom srednjegvijeka“.  O Gradu Dubrovniku je napravio prilog u kome minimizira njegovu ulogu i veličinu, dovodeći u pitanje i njegovo ime i učešće dubrovčana u njegovom nastanku. Mazaliću tada nije  bio dostupan podatak da se naš Dubrovnik ipak pojavljuje u dokumentima iz  Dubrovačkih arhiva. Podatak je iste godine prezentirao Mihajlo Dinić, a u dokumentu se navodi kako je iz Dubrovnika u Bosnu upućeno 600 salmi soli i to u mjesta – locis, Pod Visoki.

Dr.Pavao Andjelić  je razmatrajući teritorijalnu organizaciju srednovjekovne bosanske države grad Dubrovnik opisao na sljedeći način: „Za drugu polovinu XIV, a pogotovo za XV stoljeće,  može se reći da je grad Dubrovnik sa svojim podgrađem VAROŠKOG KARAKTERA, pravi centar čitavog područja jedne upravno – političke jedinice.

U teritorijalno-organizacijskoj shemi Bosanskog kraljevstva u kasnom srednjem vijeku prema dr. Vesni Mušeti  Ašćerć „kraljevoj oblasti pripadala je novoformirana župa DUBOVNiK koja je nastala iz ranofeudalne župe Vogošća, prostirala se u slivu desnih pritoka Bosne, rijeka: Vogošće, Ljubine, Misoče i Stavnje“.

Identifikaciju i granice ranofeudalne župe Vogošća, utvrdio je dr.Pavao Andjelić tragajući za župom Vidogošća iz Povelje kralja Bele IV 1244. godine.

Dakle na temelju iznesenog, vjeruje se da je naš Dubrovnik  prva dubrovačka kolonija u Bosni, prvi rudarsko-metalurški centar i mesto gdje je nastala ideja i potekla inicijativa za izdavanje Povelje Kulina bana.

A, utvrđeno je  dakle da je on upravno-politički centar jedne teritorijalne jedinice koja se zvala Župa, a potom i Nahija Dubrovnik.

S obzirom da se u izvornim povjesnim dokumentima pojavljuje kao LOKUS, kao PAZAR i kao VAROŠ, njegova privredna funkcija kao zantsko-trgovačkog centra ne može biti upitna.

Zapušten je početkom XVIII. Stoljeća, a sada je zaštićeni kulturno-historijski spomenik BiH.

Ostali IZVORNI DOKUMENTI u kojima se spominje Starobosanski grad Dubrovnik:

  • godine, kao mjesto – trgovište na koje se doprema sol…
  • 1468/69. i 1485. popis Bosanskog sandžaka, spominje se SAMI PAZAR DUBROVNIK sa 49 domova i NAHIJA S ISTIM IMENOM;
  • i 1519. godine, u mirovnim ugovorima između ugarskog kralja i Porte kao najvišeg upravnog tijela u Osmanskom carstvu medju gradovima koji pripadaju pod Carevu vlast, pored Bobovca i drugih, naveden je i naš Dubrovnik (DWBROVNYK – po Klaiću);
  • godine, u Vakufnami – zakladnici Sarajevskog Gazi-Husref bega, spominju se posjedi u nahiji Dubrovnik (Dobronik);
  • OPŠIRNI popis bosanskog sandžaka spominje Varoš Dubrovnik sa 48 domćinstava i Nahiju Dubrovnik koja broji 182 sela.
  • fra Marijan Maravić – u izvješću kongregaciji u Rimu medu gradovima koji „još usravno stoje„  navodi i bosanski Dubrovnik
  • godine u izvorima se spominju podaci o njegovom slabljenju i urušavanju.
  • Računa se da je potpuno zapustio oko 1730. godine kada se po Ljetopisima franjevaca iz Kraljeve Sutjeske „sva Bosna otrovala od kuge“

IMG_0288

DSC01913

DSC01910