Tuzla: Izložba djela sa 18. međunarodne likovne kolonije Breške

U Tuzli je 6. veljače otvorena izložba radova sa 18. likovne kolonije Breške. Izložba je upriličena u Galeriji Kristijan Kreković u okviru Franjevačkog samostana. Ovim je ujedno otvorena i umjetnička sezona u ovoj galeriji u kojoj organizator, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, glavna podružnica Tuzla, do kraja godine ima namjeru upriličiti još sedam izložbi.

Daleko izvan ukalupljenih komercijalno uvjetovanih obrazaca stvaralačkog mišljenja u suvremenom društvu,  kontinuirano opstaje produktivno okupljanje umjetnika, uz brižnu podršku Hrvatskog kulturnog društva Napredak i braće franjevaca Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U procesu umjetničke identifikacije života i umjetnosti, usred posvemašnje buke slikovnih podražaja, bez vizualnih pretencioznosti, postoji stvaralačka oaza kontemplativnosti koja se doživljava tihim promatranjem. Bez motivske povodljivosti, nataloženi likovnim iskustvom, autori plove u slijedu oblikovnih raznolikosti, nudeći dramatičnost forme, od izražajne prepoznatljivosti do čistog slikarskog znaka. Poneseni gestom i hedonističkim raspoloženjem, autori potpuno emotivno ulaze u dijalog s motivom prirode, ponavljajući motiv na više različitih načina i reducirajući zamišljena oblikovna određenja do konkretizacije slike koja postaje nova stvarnost.

Osim navedenog utjecaja dodira prirode i prostora, kao potvrdu živog dosluha s transcendentalnim iskustvom, manifestira nam boja. Priznavajući razlike i otvarajući prostor dijaloga s diverzificiranim likovnim stilovima, autori se otvaraju umjetničkoj viziji, svatko na svoj način:

Slaven Jurić, impresionističkoj slutnji s izražajnim otklonom od stvarnog motiva i objektivne stvarnosti;

Irena Gayatri Horvat, ponire u arhetipsku realnost, vođena umjetničkom gestom i intuicijom gradi prostornu strukturu koja otvara prostor svedenoj likoravni i postavlja bezbroj pitanja o tragovima postojanja;

Anka Krašna, apstraktnom slikom uraslih herojskih odlika krajolika, ostaje dosljedna viziji oblikovne i kolorističke redukcije i umjetničke stilizacije prostora;

Lojze Kalinšek, u bajkovitoj razigranosti predimenzioniranih antropomorfnih vizija ženskog tijela, ispunjava kompoziciju sugestivnom univerzalnom simbolikom na tragu snažnog kolorita

Bϋkϋsdi Gábor, dosljedno stvarnoj facijalnoj ekspresiji i trenutku stvaranja i prisustva osobe, zaustavlja trenutak u vremenu i prenosi prisutnu emociju i autentičnost likova;

Ficzek Farenc, oblikovnom i kolorističkom redukcijom kreira strukturnu liniju kojom nas uvlači svjesno u svoj prostor nakon kojeg neminovno izlazimo prepuni pitanja o vlastitoj egzistenciji;

Nikola Radonjić, snovitom mitologijom kao izvorom i nadahnućem u praiskonskom, čuva kreativnu impregnaciju ljudskog, negdje između realne i nadrealne sfere i vlastitog viđenja;

Martina Andrejević, na tragu između uvjetovanosti motivom iz prirode i redukcije prostora, propituje nove mogućnosti za vizualizaciju prostora i vremena koji je inspiriraju;

Dario Pehar, u prostoru oslobođenog tašizma i sugestije, u apstraktnom bira ilustraciju kao vodič kroz panoramski dan naglašavajući metaforiku dekorativnog;

Megi Kunštek, univerzalnoj panoramskoj vizuri suprotstavlja pomalo infantilnu konturu kojom, bez obzira na plošnost, ostaje vezana za ranije započetu tematiku naracije i igru takvim formama;

Alisa Teletović, izražajnim oblicima kroz crtež, prenesenim u metasvijet, s posebnim detaljima i zgusnutim nanosima boje i svojim kolorističkim opsjenarstvom, nastoji promatrača produhoviti;

Senaid Buljubašić, na tragu reduciranog kolorita i teksture oblika, iskonski traži otklon od asocijativnog i ostavlja promatraču slobodu da u prostoru vremena i odrazu univerzalnog pronađe sebe;

Arnela Mujkanović, simboličke forme zemljanog kolorita, kao jedan beskonačan vremenski ciklus, prožimaju slikovni prostor i moguću realnost nastojeći u svom pojedinačnom pojavnom obliku zadržati autentičnost;

Zehrina Karić, dosljedno vizualizaciji motiva u pomalo koloristički sumornoj igri ploha i točaka, ispituje viziju univerzalnog i duhovnog;

Boris Pejić, odjecima monumentalne kamene strukture gradi stiliziranu formu ljudskih uzora utemeljenih na povijesti, tradiciji i najvišim duhovnim vrijednostima. Nekoliko se različitih elemenata u kompozicijama smjenjuje, kao što su oblikovna i koloristička svedenost, metafizička tekstura, autentična kreativna simbolika ispunjena tradicijom i univerzalnom filozofskom misaonošću.

Formalni svijet je samo prijelaz za otvaranje svijeta duhovnih energija koje organski trepere kroz osjećaje, vizije, mirise, dodire, intuicije i životne duhovne snage. Međunarodna likovna  kolonija u Breškama, svake godine, izrodi iznimno dinamičan stvaralački opus i usprkos dijalogu s različitim stilovima, prožme nas vizijom univerzalnog i sretnog te učini boljim ljudima.