Ivo Andrić, Napretkov stipendist

Četrdeset i treća je godišnjica smrti Ive Andrića, najvećeg pisca ovih jezika i najpoznatijeg Napretkovog stipendista. To što je Andrić bio Napretkov stipendist zasluga je Napretkove osnovne ideje vodilje, a to je rad i briga za odgoj i obrazovanje mladeži koju ovo društvo baštini od svojih početaka.

Andrić je rođen 9. listopada 1892. godine u Travniku, rano djetinjstvo proveo je u Višegradu, gimnaziju pohađa u Sarajevu, da bi potom, dobivši Napretkovu stipendiju, Andrić 1912. godine započeo studij na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira u Beču i Krakovu. Zabilježeno je da je kao zagrebački student upoznao Antuna Gustava Matoša, čiju smrt je kasnije komemorirao predavanjem u Klubu hrvatskih studenata Zvonimir u Beču, dok je još kao sarajevski gimnazijalac bio blizak s viđenijim omladincima iz organizacije Mlada Bosna.

Česti likovi Andrićevog književnog svijeta su fratri ili kršćanski i muslimanski puk iz srednje Bosne. Vrhunac Andrićevog pripovjedačkog umijeća su romani Travnička Hronika, Na Drini ćuprija i Prokleta avlija, kao svojevrsna piščeva pripovjedačka trilogija.

Trajali su i još uvijek traju nesporazumi ovih sredina s Andrićem. Ali ono što ostaje trajnije od svih nesporazuma jeste veliko književno djelo koje povremeni proplamsaji provincijske zluradosti ne mogu narušiti.