Željko Koren, slikar nostalgije i sjećanja

Sebe i svoj umjetnički habitus predstavio je na ovogodišnjem Posavskom umjetničkom likovnom simpoziju PULS Željko Koren, umjetnik iz Mostara. Koren je mladi slikar koji iza sebe već ima 13 samostalnih i 67 skupnih izložbi po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH, kao i multimedijalne likovne grupe interesantnog imena – Nismo se dogovorili oko imena.

Tijekom studija i svog likovnog sazrijevanja Željko Koren je isprobavao razne tehnike, tragajući za likovnim izričajem u kojem će se najbolje naći. Putujući tim tragalačkim likovnim stazama Koren je svoj najpotpuniji izraz našao u pointilizmu. Na njegovim platnima odigrava se začudna igra točkica i mrlja koje tvore likovnu kompoziciju satkanu od sjećanja i nostalgije. Koren ne krije da su teme koje obrađuje zadnjih deset godina prilično osobne, intimne, s referencama na djetinstvo i neko prošlo, nikad više ponovljivo vrijeme. Sve ono što mu se dešava u sadašnjosti, također je dio njegovih radova. Boje na njegovim platnima žive su i intenzivne. Sam Koren kaže da voli kolorizam i intenzitet boje. On je svjestan da točkice i kolorizam također nose opasnost da se ode u pretjerani efekat, da se sklizne u podilaženje, kič i banalnost. No njegov likovni jezik i njegova platna svjedoče da je taj strah neosnovan. Korenove slike naprosto su jedan fini ansambl točkica, mrlja i boja koji odiše minucioznošću i likovnom uvjerljivošću. Njegove točke tvore na platnu jedan nestabilni, dinamični, dematerijalizirani svijet u kojem se isprepliću apstrakcija i figuracija.

U svojim radovima Koren kombinira figuraciju, apstrakciju i nadrealno. Akademski slikar Anto Kajinić Korenov likovni izraz naziva pointilističkim nadrealizmom. Čest figuralni motiv na njegovim slikama je most. Ima to veze i s premošćivanjem jaza prema ljudima i umjetnicima s kojima se Koren prvi put susreće. Priznaje da nije previše komunikativan i da se na likovnim kolonijama uvijek drži neke svoje grupice. To je moja mana, kazuje Koren. Ipak, kako kaže, tu je komunkacijsku barijeru premostio na likovnom simpoziju PULS. Sama koncepcija PULS-a puno mu više odgovara od klasičnih likovnih kolonija koje se gotovo uvijek dešavaju po istom šablonu, s jako puno hrane, alkohola i komunikacije koja je malo ili nimalo vezana za umjetnost. Komunikacija na PULS-u znatno je kvalitetnija, atmosfera opuštenija, upoznavanje s drugim umjetnicima lakše i spontanije. Pa se i metafora mosta odlično uklapa u takav ambijent. Zgodna je podudarnost da Koren dolazi baš iz Mostara, grada mostova.

Željko Koren samozatajan je i iskren umjetnik. Te karakterne osobine vide se i na njegovim platnima. U njima Koren očitava sebe i svoj unutarnji svijet. On osjeća snažnu potrebu za komuniciranjem, a likovnost je jedan od najboljih načina da to iskaže. Slikarstvo za njega nije posao, to je njegov život. Taj život možda se nekima ne čini isplativim, ali u biti je jako isplativ, reći će Koren. Pogotovo duhovno i emotivno. Čovjek sebe puno bolje upozna kada se izražava kroz poeziju, prozu ili likovnost. Tako na najbolji način artikuliraš ono što osjećaš. Željko Koren izabrao je likovnost. I kroz likovnost pronašao i upoznao sebe.