Ploveći Zaljevom hrvatskih svetaca uz poeziju dopredsjednice HKD Napredak Podružnica Zadar Vande Babić

Promocija knjige „Crta na dlanu“, autorice prof. dr. sc. Vande Babić, dopredsjednice HKD Napredak Podružnica Zadar održana je sinoć na brodu „Katica“. Na početku večeri nazočne je pozdravio direktor tivatskog Centra za kulturu Neven Staničić izrazivši zadovoljstvo promocijom knjige u Tivtu.

Književnik Miraš Martinović je u svom obraćanju istakao: „Imao sam privilegiju da Vandinu poeziju čitam u rukopisu i ta poezija i njena jednostavnost postavila je zaista snažan i upečatljiv utisak. Najbolje su one pjesme, koje se pišu iz potrebe, koje su duboki proizvod trenutka, pa samim tim i garantovana vječnost. Vanda Babić je ovim pjesmama mjerila trenutke svog života, one najdublje i najupečatljivije, ali i one neobavezne, koje svi ljudi proživljavaju, ali ih ne osjete na način kako to čine pjesnici i ne ostave trag u njima. Pjesme Vande Babić su tragovi života, duboki tragovi, koji su ostavili otiske na njenoj potpuno samosvjesnoj duši, pisane kao svakodnevnica – za vječnost“.

Pjesnik i direktor Radio Tivta je istakao nježnost u porukama poezije Vande Babić, koja je pogodila naše misli i želje: „U ovom surovom, grubom i hladnom svijetu svima je teško, pjesnicima ponajviše. Otuda ne može, a da vas ne uzbudi nježnost u poruci pjesnikinje Vande Babić. Cijela ova zbirka odiše ljubavlju, jer nakon svega ostaje vjera, nada i ljubav – to troje. Ali, najvažnija je ljubav – tako je pjevao Sveti Pavle, a to poručuje i ova zbirka. Cijeli jedan svijet i more duboko plavo. Kamen, školjka i sunce vrelo. Sve je stalo u jednu Vandinu riječ – ljubav. Kao šahista, moram reći da me je dirnula pjesma o šahu, jedna od najintrigantnijih, koja je napisana u ovoj čudesnoj igri. A, što tek reći za pjesmu „Bokeljska elegija“. O Boki su mnogi pisali i pjevali. Rijetko tko tom silinom, snagom i žestinom kao Vanda. Da je napisala samo prvi stih „Boku su moju ostavili da umre“, bila bi dobra pjesma. Ovako je veličanstvena. … I pisaće Vanda ponovo. Zapisivaće stihove u svom malom plavom rokovniku. Crtaće po dlanovima. Na naše veliko zadovoljstvo“.

Sama prisutnost velikog umjetnika kao što je Dimitrije Popović govori dovoljno o ovoj knjizi, a sudjelovanje  u ovom projektu sigurno čast i ponos.

„Moja supruga i ja smo dobili „zadatak“, što smo sa zadovoljstvom prihvatili, da likovno obogatimo ovu zbirku. To je bio izazov, premda riječ „ ilustraciju“ ne volim, jer vi ne možete ilustrirati napisano. Dakle, postoji samo riječ, pjesma, stih, koji ostavljaju dojam na onoga koji čita i on stvara svoje slike. Razmišljajući kako likovno oblikovati, izraziti Vandine stihove, moja supruga i ja smo radili tako što smo likovno artikulirali  ono što smo osjećali da ti stihovi govore i kako djeluje na nas“ – rekao je Dimitrije Popovi, koji je istakao  značaj „crte na dlanu“, koja je za svakog čovjeka posebna, unikatna i vječna.

„Potpuno samosvjesna svoje proživljene intimnosti i naše opšte ravnodušnosti spram nje Vanda spaja ta dva svijeta u jedno postigavši svojim pjesmama i razmišljanjima upravo da taj spoj da taj spoj postane to što jeste“ – kazao je Neven Staničić pročitavši  na kraju dvije pjesme iz zbirke.

Ljubav i privrženost Vande Babić prema Boki je neraskidiva. Upravo sve što stvara, imamo osjećaj da je posvećeno Boki i povezano neraskidivom niti, a i sama je na sinoćnjoj promociji rekla koliko joj znači Tivat i koliko je dolasci u Boku čine radosnom: „ Nikada se ne bih usudila objaviti ovu poeziju, da nije bilo nagovaranja Vladana Lalovića, Mirašove sjajne kritike i kista Jagode i Dimitrija, koji su me počastili svojim sudjelovanjem i slikama. Sama naslovnica jest zbirka u cijelosti viđena Dimitrijevim okom, dok je Jagoda oslušnula neke druge tonove moje duše i napravila sjajne slike. Umjetnost je ono što nas podsjeća koliko smo prolazni, koliko smo snažni i  u tome i koliko nas ima kad nas nema i ne bude“.

„Crta na dlanu“ svake osobe je posebna. Krije  jednu bol, jednu radost, jedan život… U toj liniji je satkano sve proživljeno. Svoju „liniju“ Vanda Babić nam je dopustili pročitati te samim tim možda otkrila stvari, osobe, događaje, koje se  ne bi svi usudili, jer kako „ogoliti“ dušu i dati je drugima? Ploveći Zaljevom hrvatskih  svetaca i slušati o poeziji sinoć je bio poseban doživljaj, a sigurno i neponovljiv.