Sveta Majka Terezija – simbol svetosti i brige za brata čovjeka

Piše: Ivan Vrljić, prof., tajnik HKD Napredak Glavna podružnica Mostar

Nijedna osoba u ljudskoj povijesti, čiji su prioriteti bili žrtva i pomirenje među ljudima, nije obilježila jedno stoljeće kao što je katolička svetica Majka Terezija obilježila cijelo kataklizmičko 20. stoljeće. Njezina potpuna predanost čovječanstvu i briga za siromašne ljude definirale su skromni životni put koji je sama odabrala i u koji je s punim angažmanom  duboko prionula.

Danas, 5. rujna spomendan je te karizmatične svetice, ujedno apostola siromašnih i odbačenih i obljetnica njezina blagog počinka u Vječnosti i ustoličenje na pijedestal svetosti.

Sveta Majka Terezija ili Agnes Gonxha Bojaxhiu rodila je se 26. kolovoza u Skopju, u albanskoj katoličkoj obitelji. Njezino srednje ime Gonxha na albanskom znači pupoljak, a svojim će cvjetanjem taj pupoljak zauvijek promijeniti ljudski rod nabolje. Njezina je obitelj bila izrazito pobožna, a Sveta Majka Terezija rano je ostala bez oca, u dobi od osam godina. Prvu je svetu pričest malena Agnes dobila već u 5. godini, a uskoro zatim i svetu potvrdu. Bila je oduševljena pričama o životima mnogobrojnih misionara pa je već od 12. godine života razmatrala sama poći tim istim putem. Njezinim željama i tadašnjim raspravama o možebitnom misionarstvu dosta je doprinio i nagovor hrvatskoga isusovca Franje Jambregovića s kojim će biti povezana dugim i neraskidivim duhovnim vezama čitavoga života. S punoljetnošću odlučuje posvetiti život Bogu te je ušla u irski katolički red poznat po strogoći življenja i pokori, a koji je bio specijaliziran za misije u Bengalu, u dalekoj Indiji. Učeći engleski jezik i putujući od Skopja i Zagreba do Irske nakratko je se smjestila u taj isti samostan časnih sestara lorentinki u Irskoj gdje je se spremala na daleki misionarski put u Indiju. U Indiju je stigla 1929. godine gdje je prvu službu dobila u gradu Darjeelingu na obroncima Himalaje. Jednostavne redovničke zavjete poslušnosti, pokore i molitve Sveta Majka Terezija položila je 24. svibnja 1931. godine uzevši poznato redovničko ime s kojim će se proslaviti u cijelom svijetu. Isprva je radila kao nastavnica i odgojiteljica u školi samostana Loreto u istočnoj Kalkuti. Vidjevši sve veće siromaštvo i glad odbačene djece i siročadi u ratom pogođenim prostorima odlučuje se 1948. godine posvetiti brizi i njezi potrebitih žitelja. Dobila je indijsko državljanstvo i u predgrađu Kalkute brinula se o bolesnima i prognanima s margine društva. Tu su skupa stanovale i živjele osobe različite vjeroispovijesti, gubavci, oboljeli od AIDS-a i mnogi drugi. Vatikanske vlasti su dopustile 7. listopada 1950. godine osnivanje redovničke zajednice Misionarke ljubavi na čelu sa Svetom Majkom Terezijom. Misija je prema njezinim riječima značila brigu za gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce i za sve ljude koji se osjećaju odbačeno, neželjeno i koji su postali teret društvu u cjelini. Tu spadaju i osobe s različitom ovisnošću počevši od alkoholizma do raznih opojnih sredstava. Redovnička zajednica Misionarke ljubavi počela je svoj karitativni rad s 13 misionarki, a danas broji ukupno 4000 redovnica s isto toliko dobrotvornih centara diljem svijeta. Poslije osnivanja katoličkoga ogranka Misionarke ljubavi, Majka Terezija otvara Dom za umiruće i to u prostoru dobivenom od tadašnjih gradskih vlasti grada Kalkute. Tu su bile zbrinute osobe s neizlječivim bolestima, tj. osobe koje su trebale mirnu i dostojanstvenu smrt, a ne izbačenost na ulicu naočigled sviju prisutnih. Prije same smrti osobe različite vjere čitale bi svoju svetu knjigu. Tako bi muslimani čitali Kuraan, hindusi tražili blagoslov sa svetom vodom iz Gangesa, a kršćani bi čitali odlomke iz Biblije i dobivali bolesničko pomazanje. To dovoljno govori o kozmopolitskom poslanju te po mnogo čemu posebne svetice.

Dobrotvorni je rad Svete Majke Terezije okrunjen Nobelovom nagradom za mir 1979. godine. Nakon što je primila Nobelovu nagradu za mir, cjelokupni iznos nagrade Majka Terezija dala je siromašnima i odbačenima uz riječi: ,,Samo je gladan i bolestan čovjek potrebit brige i odgovornosti sviju nas.“ Sveta Majka Terezija umire tiho u Kalkuti, dana 5. rujna 1997. godine. Pokopana je uz mnogobrojne državne počasti uz znak zahvalnosti za njezinu nesebičnu pomoć svim siromašnima bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest.

Proglašena je svetom 4. rujna 2016. godine od strane Katoličke Crkve, a zaštitnica je Svjetskoga dana mladih i Misionarki ljubavi.