Sarajevo, 15.05.2012.
U travnju je bilo dosta važnih događaja. Jedan od tih je Sabor svećenika Vrhb. Nadbiskupije. Bilo je dosta biskupijskih svećenika kao i fratara. Dobri su ovi susreti već i time da se svećenici  vide, sretnu iako nje moguće sa svima razgovarati, ali jest moguće barem pozdraviti. I to je važno.



 

Uz druge temem ipak je najvažnija točka o sinodi Vrhb nadbiksupije. Tajnik Sinode dr. Bernardić je iznio neke bitne kanonske i pastoralne odrednice. Zasad ide sve dobro, jer je početak. Ono što se svi pitaju jest kakvi će biti rezultati i plodovi sinode. Nkek citiraju tajnika zagrebačke sinode koji je navodno rekao: puno truda, mala korist. Sve zavisi kako će se sinoda pripremiti i koliko će prije svega svećenici prihvati sinodu i angažirati se. Bog daje onoliko koliko se netko zauzima i koliko je spreman primit.
UZ konkretne pastoralne zadatke, možda je sad još uvijek (naj)važnija a koja u normalnoj zemlji ne bi ni trebala biti kao točka - stvoriti atmosferu među katolicima da je ovo njihova zemlja i povratiti pravo i normalno domoljublje. Mnogi još uvijek ne razlikuju zemlju od države i političkog uređenja. Bilo kkakvo uređenje bilo, ali mi nemamo druge zemlje. Teško je susresti nekoga da  govoi ri išta pozitivno o ovoj zemlji, a to je, po našem skromnom misšljenju, jer se nametnula politička prizma gledanja na većinju stvari. I nedavn netko reče i to kao prigovr pa nemojte vieš širiti optimizam! Vama bi trebalo zabraniti govoriti jer ste optimista (sic!)! Kako neki govore ispada da su kaotlici imali više vjerske slobode i prava u bivšoj ateističkoj državi i da su imali više nacioanlnih prava u bivšoj protuhrvatskoj državi.  Neki dan na HTV bijaše anketa, kažu  preko četiri tisuće poziva, i od toga se 83% izjasnilo da žali za socijalizmom. Naprosto nevjerojatno. Pa zar je moguće da toliko ljudi, nakon 100 milujana pobijenih ljudi u ime socijaliZma, ne zna ili se pravi da ne zna da je i u bivšoj državi u ime socijalizma „s ljudskim likom“, pobijeno preko 200.000 poslije rata! Serija HTv o jugoslavneksim tajnim službama donosi samo mali  dio istine o tom strašnom vrmenu terora. I ovo je primjer moći propagande i Goebelsove maksime, da laž tri put ponovljena postaje istina. Strašno je slušati zagljupjuće i lažne tvrdnje  da su ubojstva u komunizmu bili samo incidenti, inače je on krasan i vrlo human sustav. I tako 100 milijuna icnidenata, koliko nije ubio ni nacizam.
    U Zagrebu je krajem travnja organiziran simpozij: „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine“ u organizaciji Komisije Hrvatske biskupske konferencije i BK BiH za hrvatski martirologij. Čudno je da se 67 godina moralo čekati na ovakav skup. Hrvati očito ne cijene posebno svoje žrtve. Nađe se samo u Teznom kod Maribora oko 15.000 kostura ljudi poibjenih bez suda, što su dvije Srebrenice, i to nitko ozbiljno ne zabilježi, a kamoli da se provode istrage, podignu optužnice i organiziraju procesi! Za srebrenicu zna čitav svijet i već s u mnogi osuđeni a sudi se i za  Srebrenicu Karadžiću i mLadiću. Očito da u RH pisanje, istraživanje i procesuiranje onemogućuju neki živi koji su naređivali i izvšravlai zločine. Svi koji zataškavaju zločine i pogotovo opstruiraju istraživanje i iznošenje u javnost ovih zločina i sami su sudionici zločina. To su oni koji žale za socijalizmom.
Nkaon što je prvo predstavljena u Zagrebu i u Sarajeuv je predstavljena knjiga Stanje katatoličkih župa u BiH 1991-2011 autora Franje Marića. Prema popisu  1991. Bilo je 760.000 Hrvata, a Crkva je računala da ima 835.000 katolika. Prema popisu kod božićnog blagoslova obitelji od 31. 12. 2010. na području BiH bilo je 441.432 katolika, tj. oko 55% u odnosu na 1991. godinu. Uz sve dosad napisano iznenađuje  da su  najveću tragediju doživjele župe na području  sarajevske  nadbiskupije.  Podaci govore  da je  čak  63  posto  katolika  protjerano  iz te nadbiskupije što je više nego  li iz banjolučke biskupije (62%). To je prije svega jer su iz Posavine koja pripada vrhbosasnkoj nasibkupiji Srbi protjerali katolike preko 100.000 katolika. Zanimljivo je   napomenti  da je    po toj statistici   broj katolika u Mostarsko-duvanjskoj veći za  10 posto a u  Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji povećan za oko 40 posto.
Uz oko 6.500 poginulih Hrvata u BiH, porušeno je preko tisuću crkava i župskih kuća. Kad se mrtvi ne mogu ožvijeti, moglo bi se pomoći barem preživjelima od koji su mnogi ranjeni fizički a i možda vieš duševno osakaćeni. Šta su sve preptrjeli proganinici!? Ostati odjednom bez kkuće, imanja, posla, novca, sigurnosti i stići negdje bez igdej ičega, pa to je strašno i to se proteglo na godine. Tko ima pravo na to se oglušiti? Crkva u BiH trebala bi tužiti one koji su porušili crkve, kuće, prognali vjernike. I one koji su onemogućavali i danas onemogućuju na različite načine povratak. Ukrade se auto pa se tjera lopova. I treba tražiti odštetu. Mala je korist porgnanima od osuda zločinaca, njima bi bilo logičnije i pravednije da im se namiri šteta. Islamska zajendica je poodavno tužila počinitelje i nek je sporove dobila. Nije također logično prositi pomoć na sve strane, a ne tražiti nakdoknadu od onih koji su počinili ove zločine.