Analiza jedne obmane – osvrt na knjigu ''Djelovanje Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zagrebu između 1992. i 2017. godine''

Piše: Dr. sc. Hrvoje Šapina
Knjiga pod nazivom „Djelovanje Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zagrebu između 1992. i 2017. godine“ tiskana je u siječnju 2018. u nakladi „HKD Napredak Zagreb“.
Kao poznavatelj Napretkove povijesti i Napretkova djelovanja od 1902. do danas , bio sam sretan kada mi je u ruke došla knjiga o djelovanju Napretka, pogotovo jer je knjiga pristojno tehnički uređena, ima 591 stranicu i obiluje fotografijama. Nažalost, već nakon čitanja uvoda i predgovora, čitatelju postaje jasno da se ne radi o knjizi koja ima cilj proširiti saznanja o Napretku, nego o sredstvu i segmentu dugoročno osmišljene i aktualne medijske kampanje protiv Napretka, protiv njegove Središnje uprave i njegova Predsjednika, koju vodi grupa ljudi iz Zagreba. Nakon 30-ak pročitanih stranica, lako je uočiti da se uvodničari i priređivači ne ustručavaju falsificirati povijest ako to pomaže osobnim ciljevima i interesima grupe ljudi kojoj oni pripadaju. Iz knjige se jasno vide pretenzije te grupe na Napretkovu imovinu u Zagrebu i njihove težnje za odvajanje od Napretka. Dodatak knjige sadrži tekstove i dokumente koji izravno štete ugledu Središnjice Napretka. Značajan dio knjige sadrži „prikrivena citiranja“, što je standardna vrsta plagijata.
Uvijek je teško braniti tvrdnju da iza nečega stoji „grupa ljudi“ jer je gotovo nemoguće dokazati da neku grupu čine određeni ljudi ako to oni sami ne priznaju. Međutim, čak i u tekstu same knjige mogu se naći dokazi da već duže razdoblje u Zagrebu postoji grupa ljudi koja radi protivno interesima Središnjice.  Tako npr. na 105. stranici govori se o raspuštanju Upravnog i Nadzornog odbora 22. 11. 1997. godine. Također, na 174. stranici postoji izvještaj M. Čorića iz 2004. godine u kojem se jasno ističe da postoji grupa nezadovoljnih koncepcijom jedinstvenog Napretka: „Nažalost, jedna skupina osoba koje su sebe držale članovima udruge Hrvatsko kulturno društvo Napredak Glavna podružnica Zagreb, nezadovoljna koncepcijom po kojoj je ono kao udruga hrvatskog prava samo jedan od dijelova Hrvatskog kulturnog društva Napredak Sarajevo, kao krovne organizacije i pravne osobe koja pripada bosanskohercegovačkom pravu, nastojala je organizirati paralelnu udrugu čiji je koncept bio posve suprotan – potpuna samostalnost u odnosu na Hrvatsko kulturno društvo Napredak Sarajevo. Toj udruzi su dali naziv: Hrvatsko kulturno društvo Napredak Zagreb, i uzevši taj toliko sličan naziv također su zatražili upis u isti registar s očitom namjerom da onemoguće ili otežaju upis u registar Hrvatskog kulturnog društva Napredak Glavna podružnica Zagreb.“
1. SKRIVANJE STVARNIH AUTORA KNJIGE
U impresumu knjige nisu navedeni recenzenti, ali se na stranicama 583 i 584 daju izvodi iz dvije recenzije.
U zadnjoj rečenici izvoda iz recenzije na 584. stranici, drugi recenzent, prof. dr. Ivica Kisić, iznosi sljedeću misao: „Temeljna misao koja se provlači kroz cijelu monografiju mogla bi se svesti na narednu rečenicu: ‘Autori ne žele budućnost koja će prekinuti veze s prošlošću, već suprotno, autori žele afirmativno sudjelovati u izgradnji bolje svjetlije i transparentnije Napretkove budućnosti’.“
Ova misao drugog recenzenta nije baš razumljiva, pošto se u knjizi ne navode autori, odnosno uopće se ne zna postoje li autori. U impresumu knjige ne postoji autor, ali je navedeno da je priređivač i glavni urednik knjige prof. Franjo Marić. Također, u impresumu se navodi da je „Kronologiju djelovanja od 1992. do 1917.“ (ukupno 222 stranice) pripremio tajnik HKD Napredak Zagreb Mario Milošević. Na 407. stranici postoji napomena da je tajnik HKD Napredak Zagreb pripremio spisak članova HKD Napredak Zagreb od 1992. do 1917. (30 stranica). Ako se izostave dodatci (dokumenti), knjiga ima 412 stranica, pa se lako može se izračunati da je tajnik pripremio 61 % knjige (252 stranice od 412 stranica). Zbog toga je teško objasniti razliku između „priređivača“ i tajnika kao „pripremača“.
Također je zanimljivo da drugi recenzent definira knjigu kao „monografiju“, a u impresumu nakon naslova je napisano „Građa za monografiju“. Prvi recenzent, dr. sc. Žarko Primorac (na stranici 583) preporučuje upravnim tijelima da se ovaj materijal publicira kao „Prilozi za monografiju“.
Izgleda kao da recenzenti i nakladnik ne govore o istom materijalu, pa sve djeluje šlampavo i zbunjujuće.
U kronologiji djelovanja od 1998. godine pa nadalje, na kraju svake godine daje se „napomena“ koja govori o važnim događajima, sjednicama, odnosima sa Središnjicom Napretka i sl. U ovim „napomenama“ u dva navrata (str. 189 i 212) ponavlja se ista poluistina kako je Napredak osnovao tvrtku „Napredak Futura“ i kako je prof. Topić zaposlen u toj tvrtki u punom radnom odnosu. Ostat će nepoznato tko je autor ovih „napomena“ .
Pored toga, lako je uočiti da su u kronologiji navedene i brojne aktivnosti koje je realizirala Središnjica iz Sarajeva, ali to autori ne razdvajaju, niti naglašavaju, tako da izgleda da je sve realizirala Glavna podružnica. Međutim, ova „krađa“ je pokrivena naslovom knjige koji dopušta da se u isti koš stave i aktivnosti podružnice i aktivnosti Središnjice.
Isto tako, na stranicama 452 i 453 daje se uvod za poglavlje „Sukob Središnje uprave i Uprave Napredak Zagreb“. Uvod je napisan u srceparajućem tonu da „postoje u životu lijepi i ružni trenutci“, da postoji „zla Središnja uprava“ i „dobri Napredak Zagreb“, ali ostat ćemo uskraćeni za ime autora ovoga uvoda. Na kraju ovog uvoda (dno stranice 453) postoji sljedeća napomena: „Na XVII. sjednici Upravnog i Nadzornog odbora HKD Napredak – Zagreb održanoj u ponedjeljak 4. rujna 2017. u Zagrebu Uprava je dala suglasnost da se u ovu monografiju unesu dokumenti kronološki poredani o sukobu Središnje uprave u Sarajevu i Uprave HKD Napredak – Zagreb od siječnja do listopada 2017.
Kako je Uprava mogla početkom rujna donijeti odluku da se objavi dokumentacija za razdoblje od 1. do 10. mjeseca, a pogotovo dokumentacija iz 12. mjeseca?
Postoje samo dva moguća odgovora: Ili ova „napomena“ nije istinita ili su se članovi uprave zagrebačke podružnice poslužili vremeplovom.
2. KOMPROMITIRANJE SREDIŠNJE UPRAVE NAPRETKA KAO STVARNA SVRHA KNJIGE
Na stranici 4 u predgovoru razriješeni predsjednik HKD Napredak Zagreb, dr. sc. Tomislav Dubravac, govori o svrsi knjige: „Knjigu objavljujemo s namjerom da Vam pregledno i na jednom mjestu predstavimo najvažnije aktivnosti u bogatom djelovanju našega Društva u dva i pol desetljeća.“
Neosporno je da su kroz kronologiju koju je pripremio tajnik prikazane aktivnosti Napretka u Zagrebu. Nažalost, očigledno je da to nije bio jedini cilj knjige, što se vidi već u predgovoru i u uvodu knjige.
U predgovoru knjige razriješeni predsjednik Napretkove podružnice u Zagrebu govori o imovini Napretka u Zagrebu, ali falsificira povijest, u namjeri da prikaže da je Glavna podružnica Napretka 1949. godine posjedovala nekretnine koje je stekla sama, bez pomoći Središnjice. Ovu tvrdnju on zasniva na pismu tadašnjeg predsjednika podružnice upućenom tadašnjim vlastima, a zanemaruje svu drugu dokumentaciju i činjenice koje jasno govore da su sve nekretnine Napretka bile vlasništvo HKD Napredak Sarajevo, da su tako upisane u zemljišnim knjigama i bilancama Napretka. O ovome ćemo dati obrazloženje nešto kasnije.
U uvodu knjige, na stranici 20, gdje se govori o brojnim udrugama nastalim u stoljetnoj Napretkovoj povijesti, dodaje se negativna ocjena osnivanja Napretkova kulturnog centra u Zagrebu: „Tijekom 2012. godine sa sjedištem u Bogovićevoj 1 u Zagrebu osnovan je ‘Napretkov kulturni centar’ čiji je predsjednik prof. dr. Franjo Topić, koji je i predsjednik HKD Napredak sa sjedištem u Sarajevu i zaposlenik u ‘Napretku Futura’ d.o.o. u Zagrebu. Dopredsjednici ‘Napretkova kulturnog centra’ su direktorica ‘Napredak Future’, gospođa Slavica Mijić Lukač i prof. dr. Dražen Vikić-Topić. S obzirom na to da u Zagrebu djeluje HKD Napredak – Zagreb (još od osnivanja 1922. g., i obnovljena 1992. g.), osnivanje ‘Napretkovog kulturnog centra’ s istim programom djelovanja, na istoj adresi na kojoj se nalazi Glavna podružnica, bilo je nepotrebno.“
Isto tako u uvodu na 28. stranici u okviru naslova „financiranje“, uvodničar ukratko govori o načinu financiranja Napretka kroz povijest na samo desetak redova, a isto toliko teksta posvećuje osnivanju poduzeća „Napredak Futura“ u Zagrebu: „Početkom 2007. godine Središnja uprava HKD ‘Napredak’ iz Sarajeva registrira tvrtku ‘Napredak Futura’ d.o.o sa sjedištem u Bogovićevoj 1, gdje stoluje i Glavna podružnica HKD ‘Napredak’ Zagreb. Za direktoricu poduzeća odabrana je gospođa Slavica Šerić, kasnije Mijić Lukač, bivša tajnica HKD ‘Napredak’ Glavne podružnice u Zagrebu. Zadatak poduzeća između ostaloga je upravljanje nekretninama (ubiranje najamnina) HKD ‘Napredak’ pa tako i Napretkovom zgradom na adresi Bogovićeva 1. Osim gospođe Slavice i gospodina Gorana Štrpca, u poduzeću ‘Napredak Futura’ d.o.o. zaposlen je kao savjetnik u punom radnom odnosu od 1. srpnja 2007. godine do danas i mons. prof. dr. sc. Franjo Topić, predsjednik HKD ‘Napredak’ u Sarajevu.“
Ovaj ili sličan tekst ponovljen je čak 15 puta u knjizi (vidi stranice 20, 28, 189, 212, 459, 461, 462, 481, 494, 497, 500, 501, 508, 509, 511).
To znači da je priča o poduzeću „Napredak Futura“ i zaposlenju Napretkova predsjednika prerasla u lajt motiv ove knjige.
Iz ovoga možemo lako zaključiti da je stvarna svrha izdavanja knjige bila kompromitiranje u javnosti  Središnje uprave Napretka i predsjednika Napretka, iako su članovi uprave zagrebačkog Napretka dobro upoznati da u vezi poduzeća „Napredak Futura“ i zaposlenja predsjednika Napretka nema ništa sporno, ni nezakonito (vidi obrazloženje odvjetnice Napretka na stranici 497).
U prilog ovoj konstataciji govori i činjenica da u knjizi postoji cijelo poglavlje pod nazivom „Sukob Središnje uprave i Uprave Napredak Zagreb“ (poglavlje ima preko 60 stranica). U ovom poglavlju dokumentira se korespondencija unutar Napretka, s jasnim ciljem da interni problemi Napretka dođu u javnost.
Na taj način knjiga je postala dio medijske kampanje protiv Napretka koju vodi grupa ljudi iz zagrebačke podružnice Napretka.
3. ZLOUPOTREBA ORGANIZACIJSKE I PRAVNE FORME ZAGREBAČKE PODRUŽNICE
Već u predgovoru knjige (na stranici 6), razriješeni predsjednik zagrebačke podružnice preuveličava značaj pravne forme djelovanja zagrebačke podružnice:
„…Tradicionalni model organizacije, u kojoj je zagrebački Napredak bio ustrojen kao Glavna podružnica matičnog Napretka iz Sarajeva, nije se uklapao u novi pravni sustav i legislativu hrvatskih zakona. Zato je Glavnu podružnicu trebalo organizirati kao samostalnu udrugu građana. Danas je HKD Napredak – Zagreb samostalna udruga građana koja dijeli vrijednosti, ciljeve i poslanje s matičnom organizacijom u Sarajevu, ali je registrirana kao Udruga sa svojim Statutom usklađenim sa Zakonom o Udrugama RH iz 2014. godine. Mnogi nisu razumjeli ili nisu htjeli prihvatiti činjenicu da je nova politička stvarnost na našim područjima stvorila samostalne države, pa je i Napredak svoje ustrojstvo i organizaciju morao prilagodit i toj stvarnosti. To je bio razlog nesporazumima i raznim turbulencijama koje su opterećivale rad Napretka, a koje su ga nažalost pratile i prate do današnjih dana. Navedeno nikako nije i ne smije biti razlog koji bi opterećivao naš časni stoljetni Napredak.“
Izneseni stavovi su vidno tendenciozni jer u Napretku nikada nje bilo „nesporazuma i turbulencija“ zbog toga što je neka podružnica, bilo u BiH, bilo u Hrvatskoj, registrirana kao pravna osoba. I ptice na grani znaju da pravna osoba registrirana u Hrvatskoj mora poštovati hrvatske zakone. Napredak ima veliki broj podružnica koje su registrirane kao pravna osoba (i u Hrvatskoj i u BiH i u trećim zemljama), a ta pravna forma ni u jednom slučaju, osim u Zagrebu, nije bila problem. Ako podružnica zaista želi biti dio Napretka i poštovati njegov Statut i njegova središnja tijela, irelevantno je da li je registrirana kao pravna osoba ili nije i u kojem zakonodavstvu djeluje. HKD Napredak sa sjedištem u Sarajevu je jedinstveno društvo s podružnicama u udrugama kao osnovnim organizacijama i Središnjom upravom, bez obzira u kojoj je državi pojedina podružnica/udruga registrirana. Člankom 55. Statuta jedinstvenog Napretka uređeni su uvjeti i odnosi podružnica/udruga unutar društva. Na Glavnoj skupštini društva održanoj 25. i 26. listopada 1997. godine donesena je jednoglasna odluka da se Napretkove podružnice mogu registrirati kao pravne osobe prema zakonu zemlje u kojoj djeluju, a u skladu sa Statutom HKD Napredak kao temeljnim aktom, svaka podružnica donosi svoj Statut prema važećem zakonu u mjestu i u zemlji u kojoj djeluje. Ova odluka je potvrđena i na Skupštini Glavne podružnice Zagreb održanoj 9. prosinca 1997.
To znači da pravna forma nije problem, nego je problem što dio zagrebačke podružnice ne želi biti podređen središnjim tijelima Napretka, žele biti paralelna organizacija koja će samo nositi ime Napretka. To se vidi iz sljedećih izjava članova uprave zagrebačkog Napretka:

• „Danas je HKD Napredak – Zagreb samostalna udruga građana koja dijeli vrijednosti, ciljeve i poslanje s matičnom organizacijom u Sarajevu, ali je registrirana kao Udruga sa svojim Statutom usklađenim sa Zakonom o Udrugama RH iz 2014. godine.“ (stranica 6, predgovor razriješenog Predsjednika)
• „HKD Napredak Zagreb je samostalna udruga građana koja funkcionira prema zakonima RH. Mi prihvaćamo statut, organizacijsku strukturu, osnovne ciljeve i programska načela Hrvatskog kulturnog društva Napredak Sarajevo kao središnje institucije koja koordinira rad svih Napretkovih podružnica i brine se o provođenju zajedničkog programa. Međutim, to ne znači da je HKD Napredak Zagreb u bilo kakvom subordinirajućem položaju u odnosu na Središnju upravu HKD Napredak Sarajevo. Naravno da smo spremni sudjelovali u kreiranju i vođenju zajedničkih programa, ali uz uvjete ravnopravnosti i uzajamnog uvažavanja i respekta.“ (Stranica 56, Pismo zagrebačke podružnice od 13. 2. 2017.)

Citirana izjava jednog dijela članova Upravnog odbora Glavne podružnice Zagreb negira unutarnje ustrojstvo Druš¬tva i temeljne akte koji čuvaju jedinstvo HKD Napretka. Tom izjavom Uprava HKD Napredak Zagreb (udruga registrirana u RH) samu sebe isključuje iz jedinstvenog društva Napredak.
Sve Napretkove podružnice i udruge (pa ta¬ko i udruga građana u RH pod nazivom HKD Napredak Zagreb) potpisale su i Pravilnik o reguliranju međusobnih odnosa unutar jedinstvenog HKD Napredak, kao i Akt o odobrenju prava korištenja zaštićenih robnih žigova nositelja prava na ime i logo HKD Napredak.
Zanimljivo je analizirati u kojim se razdobljima u slučaju zagrebačke podružnice koristi izraz „Glavna podružnica HKD Napredak“, a kada izraz „HKD Napredak Zagreb“. Prva upotreba izraza „HKD Napredak Zagreb“ postoji na stranici 155 gdje je preslikana zahvalnica „HKD Napredak Mostar“ koju je potpisao fra Andrija Nikić, predsjednik bivše mostarske podružnice HKD Napredak Sarajevo. U ovoj knjizi, u kronologiji događanja, izraz „Glavna podružnica HKD Napredak“ koristi se sve do 2007. godine, a od 5. 4. 2007. (datum Izborne skupštine) koristi se isključivo izraz „HKD Napredak Zagreb“. Izraz „Glavna podružnica Zagreb“ ponovno se koristi tek na Redovnoj godišnjoj skupštini zagrebačkog Napretka od 5. 12. 2016. kada se pojavljuju prve pretenzije na dio prihoda od zakupnine koji ostvaruje „Napredak Futura“. U internoj korespondenciji sa Središnjom upravom u 2017. godini koristi se izraz „Glavna podružnica“.
4. IMOVINSKE PRETENZIJE
U predgovoru na stranici 5, razriješeni predsjednik podružnice iznosi svoje gledište o imovini Glavne podružnice Napretka u Zagrebu: „U vrijeme neposredno prije Drugog svjetskog rata Glavna podružnica Napretka u Zagrebu bila je pravi gorostas s brojnim članstvom, ali prije svega sa svojom imovinom stvorenom djelovanjem Napretka i njegovih društava diljem bivše države posredstvom Napretkove Zaklade koja je posjedovala brojne nekretnine i pokretnine koje su joj ostavili razni dobrotvori. Kako nalazimo u dokumentima iz toga vremena Glavne podružnica u Zagrebu (T. Alaupović, predsjednik, 12. listopada 1949.) sav taj imetak stečen je od članova zagrebačke Glavne podružnice i centralna uprava u tu svrhu nije dala niti jednog dinara.“
Radi se o pogrešnom interpretiranju Napretkove povijesti jer bivši predsjednik izvlači zaključak o navodnoj imovini Glavne podružnice u Zagrebu samo na osnovi jednog beznačajnog dokumenta, pisma tadašnjeg Predsjednika podružnice, upućenog 1949. tadašnjem Savezu kulturno-prosvjetnih društava (objavljeno na 60. stranici knjige). Iz pisma se vidi da predsjednik T. Alaupović pokušava dobiti dozvolu za daljnji rad Napretka, pa namjerno daje pogrešnu informaciju kako imovina u Zagrebu nema veze sa sarajevskim Napretkom.
Ovaj dokument je potpuno irelevantan za utvrđivanje vlasništva nad imovinom jer postoje zemljišne knjige i bilance Napretka koje nedvosmisleno dokazuju da je Napretkova imovina u Zagrebu, kao i sva druga imovina oduzeta Napretku nakon zabrane i gašenja Društva 1949. godine, bila vlasništvo Napretka iz Sarajeva, M. Tita 56 ili Napretkove zadruge čiji je osnivač i pravni sljednik HKD Napredak.
Postoji nesporna dokumentacija o tome tko je izgradio neboder Napretkove zadruge u Bogovićevoj 1. Iz dokumentacije Napretkove zadruge jasno se vidi da je Zadruga započela izgradnju zgrade podružnice u Zagrebu jer je imovina Zadruge dostigla 90.874.407 dinara. Isto tako, iz Napretkovih bilanci vidi se da se nekretnine u Zagrebu nalaze u Napretkovoj bilanci. Također, čak i iz spomenutog pisma predsjednika T. Alaupovića može se zaključiti da Napretkova podružnica u Zagrebu nije imala čak ni vlastite prostorije za rad. Iz pisma se vidi da je sjedište podružnice bilo na adresi Trg Republike 10 na 4. katu (raniji naziv ulice je Jelačićev trg). Iz pisma Ministarstvu industrije koje je prezentirano na stranici 52, vidi se da je „Hrvatski radiša“ ustupio Napretku prostorije krojačkog salona „Singer“ na adresi Jelačićev trg 10 na 4. katu. Ova dva pisma pokazuju da Napretkova podružnica u Zagrebu 1949. godine nije imala čak ni vlastite prostorije.
Treba naglasiti da Napretkove podružnice od osnivanja Napretka nisu ni mogle imati imovinu jer su sva prikupljena sredstva morala biti predana Središnjem odboru u Sarajevu. Podružnice su mogle zadržati samo dio prikupljene članarine koji je odobren za pokriće upravnih troškova podružnice.
Također nije nevažno istaći da je Napretkovoj podružnici u Zagrebu bio zabranjen rad 1932. i 1933. godine, tako da nije ni mogla imati imovinu u tom razdoblju. Inače, u razdoblju od nakon 1929. godine, Napredak je imao velikih problema sačuvati svoje nekretnine na području cijele Kraljevine, a sačuvao ih je najviše zahvaljujući podršci Crkve i sporazumu s nadbiskupom vrhbosanskim dr. Ivanom Šarićem.
Citirano gledište predsjednika zagrebačke podružnice koji je razriješen 2017. godine, umnogome podsjeća na stavove nekadašnjeg predsjednika Glavne podružnice dr. Mirka Valentića, razriješenog 1997. godine, koji je u svom elaboratu od 17. 9. 1997., pored ostaloga, napisao: „Čitav niz opravdanih i napose praktičnih razloga govori da će Napredak Središnja uprava u Sarajevu prihvatiti odluku o pretvaranju naše podružnice u udrugu i priznati da smo pravni sljednik bivše Glavne podružnice za Hrvatsku te da nam pripada sva imovina koja je do sada pripadala Napretku i Glavnoj podružnici u Zagrebu.“ (citirano na 104. stranici knjige)
U knjizi su, po svemu sudeći, namjerno izostavljeni najrelevantniji dokumenti: Odluka Vlade Hrvatske o povratu imovine Napretku iz 2003. godine i Rješenja Grada Zagreba iz 2004. godine iz kojih se vidi da je imovina u Bogovićevoj ulici broj 1 vraćena Udruzi HKD Napredak iz BIH, Sarajevo M. Tita 56.
Imovina koja je vraćena u Republici Hrvatskoj, vraćena je vlasniku HKD Napredak iz Sarajeva, M. Tita 56, čiji su članovi sve podružnice/udruge koje prihvaćaju Statut Društva i koje su potpisale druge temeljne akte Društva. Prema članku 38. Statuta HKD Napredak, imovinom Društva upravlja Središnja uprava, koja za svoj rad odgovara Skupštini Društva. Sve odluke u pogledu upravljanja imovinom, te osobito odluke o uvjetima i načinima upravljanja imovinom koja je u Republici Hrvatskoj vraćena, donosila je Središnja uprava i to jed¬noglasno u skladu s odredbama Statuta koji to precizno i određuje.
Također, izostavljena je važna činjenica da je Odluka Vlade Hrvatske o povratu imovine Napretku isključiva zasluga Predsjednika Napretka prof. dr. Franje Topića, koji je godinama naporno i uporno radio na povratu i tim povodom susreo se s gotovo svim dužnosnicima RH.
5. PRETENZIJE NA DIO NAPRETKOVIH PRIHODA
Iz knjige saznajemo da pretenzije na dio Napretkova prihoda od nekretnina datiraju još od 2004. godine, što možemo pročitati na stranici 173: „Na sjednici od 15. 4. imenovano je povjerenstvo u sastavu Žarko Primorac i Neven Šimac koji će proučiti Zakon o udrugama, Statut Središnjice i Statut Glavne podružnice, razmotriti pitanje nekretnina, te uz potpunu slobodu predložiti statutarna rješenja, ali i raspodjelu prihoda od nekretnina između Glavne podružnice i Središnje uprave Sarajevo.“
Nejasno je na osnovi kojeg akta je tadašnji Upravni odbor podružnice Zagreb uzeo sebi za pravo da odlučuje o raspodjeli prihoda od nekretnina i da ovu podružnicu stavlja u povoljniji položaj u odnosu na ostale Napretkove podružnice.
Na više mjesta u knjizi autori tumače da bi Glavnoj podružnici Zagreb trebala pripasti 1/3 Napretkovih prihoda od nekretnina u Zagrebu, pri čemu se pozivaju na Odluku Središnje uprave od 13. 7. 2002. godine. Ova odluka prezentirana je na 431. stranici. Iz Odluke se jasno vidi da su u pitanju sredstva naplaćena do 13. 7. 2002. godine od izdavanja u zakup Napretkovih prostorija u Bogovićevoj 1, na prvom katu. Odluka se odnosila samo na zakupninu od tvrtke „Inlingua“, a ni u kojem slučaju na buduće prihode od zakupnina. Dokaz da je članovima Upravnog odbora zagrebačke podružnice bilo potpuno jasno da se odluka odnosi samo na prihod od „Inlingue“ možemo naći u „napomeni“ na stranici 163: „…Upravni odbor je upoznat i s projektom osnivanja zaklade za stipendiranje te o produžetku ugovora s ‘Inlinguom’ do kraja 2004., a upoznat je i s Odlukom Središnje uprave o raspodjeli sredstava iz prihoda od sporazuma s ‘Inlinguom’ o korištenju poslovnog prostora.“
Zanimljivo je da se na više mjesta u knjizi govori o prihodima Središnjice, a ni na jednom mjestu o prihodima Glavne podružnice Zagreb. Nailazimo na podatak koliko je prihoda realizirala Napretkova tvrtka u Zagrebu, ali nigdje nećemo naići na podatak koliki su prihodi Glavne podružnice, iako se više puta govori o (ne)transparentnosti. Na nekoliko mjesta nailazimo na podatak da su neki članovi Upravnog odbora podružnice financirali aktivnosti „iz vlastitog džepa“. Ovaj izraz nije dovoljno obrazložen, pa asocira na mogućnost da su u podružnici postojali prihodi „na crno“ koji nisu evidentirani u službenom knjigovodstvu podružnice.
Iz knjige vidimo da se čak ni Nadzorni odbor Glavne podružnice ne bavi nadzorom rada podružnice kao svojim osnovnim zadatkom, nego uglavnom potpisuje različite dokumente zajedno s Upravnim odborom, što je školski primjer sukoba interesa. Na 496. stranici preslikano je pismo Nadzornog odbora HKD Napredak Zagreb upućeno predsjedniku Nadzornog odbora HKD Napredak Sarajevo iz kojeg se vidi da se zagrebački Nadzorni odbor želi baviti Središnjicom, umjesto da nadzire rad podružnice.
6. PRIKRIVENO CITIRANJE KAO VRSTA PLAGIJATA
Uvod knjige počinje s podnaslovom „Iz povijesti Hrvatskog kulturnog društva Napredak“ koji je označen fusnotom broj 1, a u obrazloženju fusnote piše: „Usporedi http://www.napredak.com.ba/…..“.
Oznaka „Usporedi“ znači da se radi o neizravnom citiranju tj. parafraziranju. „Za razliku od izravnog navođenja ili citiranja – doslovnog preuzimanja drugog teksta u vlastiti tekst – neizravnim navođenjem ili parafraziranjem se vlastitim izražajnim sredstvima prenosi ideja, otkriće, teorija, objašnjenje, hipoteza, argument, dokaz, interpretacija, metoda ili se općenito u akademskom tekstu na relevantan način koristi tuđi informacijski sadržaj. (…) Ono što je bitno jest da se parafrazirani tekst dovoljno razlikuje od izvornog teksta kako se ne bismo suočili s optužbom za prikriveno citiranje.“
U ovom slučaju autor radi upravo ono što ne bi smio raditi kada je u pitanju parafraziranje:

• Ubacuje tekst koji nema nikakve veze s tekstom na koji se poziva (na 21. stranici ubacuje „lajt motiv“ o poduzeću „Napredak Futura“ i zaposlenju predsjednika Napretka)
• Vrši „prikriveno citiranje“ jer ne parafrazira, nego doslovno prepisuje izvorni tekst (radi se ustvari o tekstovima iz knjige „Stoljetnica Napretka“, koji su djelomično objavljeni na Napretkovoj web stanici)

Prikriveno citiranje čini oko 80 % teksta „Uvoda“ (od devete do tridesete stranice), što se može argumentirati sljedećom tablicom:

Tekst u ovoj knjizi		Izvorni tekst ”Stoljetnice Napretka”		Dio spornog teksta (početak)
Poglavlje	Str.	Poglavlje	Str.
Iz povijesti HKD Napredak	9	Pregled djelovanja Napretka po godinama	12	Potreba i ideja kod bosanskohercegovačkih Hrvata za utemeljenjem društva…
Upravljanje društvom	10	Upravljanje društvom	95	Organizacija Napretka u razdoblju 1902. – 1918. godine poslužila je kao…
Članstvo	12	Članstvo Napretka	106	Napretkovo članstvo predstavlja temelj Društva i njegovu pokretačku snagu….
Stipendiranje i potpore	12	Stipendije i potpore	113	Stipendiranje učenika i studenata i namještanje naučnika (šegrta) na zanate…
Osnivanje konvikata	15	Napretkovi konvikti	119	U drugoj polovici 1907. godine, zahvaljujući susretljivosti biskupa Šarića…
Osnivanje Zadruge	22	Napretkova zadruga	142	U Napretku je još 1919. godine bilo razmišljanja i pokušaja da se osnuje…
Financiranje	28	Financiranje Napretka	157	Kroz cijelu Napretkovu povijest, svake godine, Središnja uprava je preuzimala…
Izgradnja zakladnog doma	28	Napretkov zakladni dom	130	Poticaj za izgradnju Napretkova zakladnog doma bila je činjenica da je pričuvna…

Tabela pokazuje da je tekst od 9. do 130. stranice klasični plagijat.
7. ZAKLJUČAK
Iako je u predgovoru knjige rečeno da se knjiga „objavljuje s namjerom da se pregledno i na jednom mjestu predstave najvažnije aktivnosti u bogatom djelovanju Društva u dva i pol desetljeća“, jasno je da se ne radi o knjizi koja ima cilj proširiti saznanja o Napretku, nego o sredstvu i segmentu dugoročno osmišljene i aktualne medijske kampanje protiv Napretka, njegove Središnje uprave i njegova Predsjednika, koju vodi grupa ljudi iz Zagreba. Lako je uočiti da se uvodničari i priređivači ne ustručavaju falsificirati povijest, ako to pomaže osobnim ciljevima i interesima grupe ljudi kojoj oni pripadaju. Dio knjige sadrži „prikrivena citiranja“, što je standardna vrsta plagijata.
Iako to izdavaču nije bio cilj, iz knjige se jasno vide pretenzije grupe ljudi na Napretkove nekretnine i prihode u Zagrebu i njihove težnje za odvajanje od Napretka.
Najveća vrijednost knjige je što je stjecajem okolnosti, bez namjere izdavača, prikazan kontinuitet pretenzija na Napretkovu imovinu (koji traje još od 1997. godine), što može Središnjoj upravi pomoći u prepoznavanju rizika i izboru prave strategije u očuvanju cjelovitog i jedinstvenog Napretka. Analizom se lako može utvrditi koji su to ljudi bili u upravi podružnice 1997., koji su permanentno dvadesetak godina mijenjali dres (vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada), poticali druge ljude i čekali svoju priliku. Isti ljudi su i danas najutjecajniji u aktualnoj medijskoj kampanji protiv Napretka.
Djelovanje ove grupe ljudi, koje je prikazano i u knjizi, nedvosmisleno pokazuje da će oni nastaviti djelovati protiv Napretka, zaklanjajući se iza Udruge „HKD Napredak Zagreb“, kao pravne osobe koja je formalno samostalna. Stoga odluka Središnje uprave o razrješenju uprave Glavne podružnice i njenog predsjednika neće promijeniti stanje na terenu, bez obzira što je izabran povjerenik sa svim ovlastima.
HKD Napredak će se što prije morati oglasiti u javnosti s priopćenjem da Udruga „HKD Napredak Zagreb“ (registrirana pod brojem… kod…) nije podružnica Napretka jer je sama sebe isključila iz jedinstvenog društva Napredak, te će slijedom toga udruga tih pojedinaca morati nositi neko drugo ime i svoju aktivnost provoditi izvan „Napretkove obitelji“.
 

1. Dr. sc. Hrvoje Šapina je autor ili koautor više knjiga o povijesti i o djelovanju Napretka: „Stoljetnica Napretka“, „Napredak, desetljeće 1990. – 2000.“, „Napretkova knjižnica u Sarajevu“, „Arhiv Napretka“, „Katalog Napretkove knjižnice“, „Hrvatski koordinacioni odbor u Sarajevu 1993. i 1994.“, „HKD Napredak 1990. – 2015.“
2. Janović, Tomislav. Citiranje, parafraziranje i upućivanje na izvore u akademskim radovima. Zagreb: Skripta, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2013. str. 12.