BOŽIÆNA PRIÈA

Èija je prièa ljepša? Da li ona dr. Ante Naða, o djeèaku koji se, iako gladan, odrekao korice kruha u korist drugoga ili prièa savjetnika u Veleposlanstvu RH, mr. Bele Tonkoviæa o Adventskim i Božiænim obièajima u Baèkoj ili prièa Radmile Bartel o zahvalnosti što smo se svi okupili na Božiænom sijelu ili je najljepša ona prièa koju svatko od nas nosi u svome srcu.

Ali ipak najljepša je prièa èinjenica da su se, osim Hrvata katolika, na predbožiænom sijelu okupili i Austrijanci i Bošnjaci i Srbi i Makedonci. Božiæna je prièa da Napredak u Beèu ima i srce i dušu za sve ljude i da je otvoren za sve one koji vole èovjeka.

Našu Božiænu prièu uljepšali su glasovnom i klavirskom izvedbom stipendisti Beèkog Napretka, Martina Mikeliæ i Domeniko Briški, kao i Napretkova Tamburaška grupa AKROBiH, koji su nas tamburicama i pjesmom vratili, makar na kratko, u našu domovinu i zavièaj.

Muzika je ponijela sve prisutne, od najmlaðih do onih starijih, kod kojih se na licu pojavila i pokoja suza izazvana sjeæanjem na neko drugo Božiæno sijelo, doživljeno u Domovini. A kada je mlada Martina Mikeliæ zapjevala „Tiha noæ”, sala je odjednom postala potpuno tiha jer je njen glas, glas operne pjevaèice, oèarao sve prisutne.

Ovogodišnje Božiæno sijelo siguran je znak da æe se u iduæim godinama morati naæi i veæi i adekvatniji prostor kako bi se moglo ugostiti veæi broj èlanova i prijatelja Društva, da se nitko ne vrati. Spomenimo da je meðu gostima bio i gosp. Slavko Novokmet Konzul RH u Beèu. Da bi Napredak mogao primiti sve èlanove i goste, za osiguranje veæeg prostora, moramo ne samo mi u Beèu nego i iz domovine pomoæi prof. Filipu Zloušiæu, predsjedniku Napretka. A takoðer, gosp. Zloušiæa moramo podržati i u plemenitom cilju ponalaženja sredstava za buduæe Napretkove stipendiste. Ovo tim prije što æe ti mladi ljudi po sticanju kvalitetne naobrazbe biti u prilici svoja znanja prenijeti u domovinu.

JT