Dr. Laszlo Nemet rodio se u Odžacima 1956. godine, a gimnaziju završio u biskupskom sjemeništu „Paulinum“ u Subotici zajedno s profesorom KBF u Sarajevu mons. dr. Franjom Topiæem. Nakon reðenja za sveæenika (1983.) godine, doktorirao je na dogmatici teologije Gregoriani u Rimu. Službovao je na Filipinima, a predavao dogmatiku u Modlingu u Austriji. Jedno vrijeme predavao je i u Zagrebu na Fakultetu Družbe Isusove. Radio je i u diplomaciji Svete Stolice pri uredu Ujedinjenih naroda u Beèu. Petog lipnja 2008. godine zareðen je za zrenjaninskog biskupa. Poliglota je i govori sedam jezika.
Za Radio Vrhbosnu izrazio je svoje zadovoljstvo posjetom BiH vjernicima i njihovim duhovnim voðama, sveæenicima te se zadivio mnoštvu vjernika u crkvi SV. Josipa tijekom mise iako je radni dan. Prema njegovim rijeèima, u Srbiji je 2011. godine živjelo 375.000 katolika, što je 5 % od ukupnog broja stanovništva.
-Neovisno od broja itekako smo vidljivi u javnom životu, ne samo po vidljivim objektima (crkve i druge zgrade) nego po crkvenom socijalnom nauku. Mi smo prisutni u dijalogu, oko pravednosti, socijalnog mira, tolerancije i meðuetnièkog života, a s druge strane kroz rad Caritasa i malteškog društva mi smo itekako prisutni u karitativnom radu, što je karakteristika katolièke Crkve za vrijeme rata, pa i za vrijeme bombardiranja 1999. godine, katolièka Crkva je bila ta koja je najviše pomagala siromasima i nikad se nije gledala niti vjerska niti nacionalna pripadnost. Mi živimo kao jedna Crkva u dijaspori. Dakle, živimo kao manjina. I to se odražava na naše katolike koji puno puta ne znaju niti svoja prava i ne mogu se podjednako boriti s drugima za svoja prava. Srpska država ima dobar Zakon o vjerskim zajednicama i Crkvama i sto tako i Zakon o registraciji crkvenih institucija i tijela. Od 2006. godine imamo Zakon o registraciji nacionaliziranih crkvenih dobara. Ono se ostvaruje polako i tu nedostaje politièke volje. Dakle, s jedne strane,Crkva djeluje u društvu, a s druge njena su krila krhka i pomalo slomljena, jer ono što je imala prije rata, a svaka je župa imala bar po desetak hektara zemljišta, danas više nema. Druga slabost je vezana za 1991. godinu kada se raspala bivša Jugoslavija kad je došlo do etnièkih promjena. Dosta je hrvatskih i maðarskih obitelji otišlo(veæinom mladih), pogotovo onih koji su bili u opasnosti vojne službe. Oni se nisu vratili a otišle su kasnije i njihove obitelji. Nedostaje nam katolika u dobi od 45 do 60 godina starosti, baš onih koji bi mogli voditi javni život i razne crkvene dužnosti. No, moram reæi da su crkvena i puèka pobožnost naših vjernika zdrave i to je ono što nas i drži. Imamo našu Radio Mariju i moguænost sudjelovanja u javnom životu, pa i nastupati na televiziji, tako da ima i puno pozitivnog. No, naravno da bi èovjek želio mnogo više. No, ovo je znak pozitivne nade, jer vidimo da se može više, pogotovo kada bi politièki situacija mogla biti malo sreðenija, kada bi vlast bila snažnija. No, lagao bih kada bih rekao da je stanje loše.
Biskup Nemet je jedno vrijeme proveo radeæi kao profesor dogmatike u Beèu, a problem obrazovanja u Srbiji po mnogima predstavlja veliki problem. S time se slaže i on i istièe kako su katolici po tom pitanju jako slabi. Odgovornost je i na strani države, ali kako istièe, i na strani katolièke Crkve.
-Mi prema Zakonu o vjerskim zajednicama Srbije možemo otvarati crkvene škole, socijalne ustanove i kulturna udruženja. Meðutim, njihovo financiranje nije zakonski sreðeno. Tako da kada otvorimo moramo sami i financirati. Država Srbija poèela je financirati naše sjemenište „Paulinum“ u Subotici i to je pozitivno. No, problem predstavlja priznavanje titula naših sveæenika ili laika koji su završili teologiju u inozemstvu. U Srbiji nema niti jedne teologije i svi naši sjemeništarci studiraju u inozemstvu. Od 1993. godine treba napraviti nostrifikaciju diploma a to vrši Pravoslavni fakultet u Beogradu, koji teško može ocijeniti doktorske diplome koje nisu povezane s èistom teologijom i Biblijom. Èak i u teologiji postoje razlike i tu nastaju poteškoæe. Mi imamo dovoljno školovanih ljudi da možemo otvoriti teološku školu, ali nas nostrifikacija koèi i tu je problem, jer ne možemo dobiti dozvolu za rad. I Sveta stolica traži kvalitetne ljude. Mi ih imamo dovoljno, ali nisu priznati od strane države. Na tom pitanju radimo veæ više godina. I mi bismo željeli napraviti ono što je BiH veæ uradila a to je meðunarodni ugovor sa Svetom Stolicom. Na putu smo da to ostvarimo i u Srbiji. No, imali smo prošle godine izbore, koji su sa sobom donijeli nove zakone i nove odnose. Vremensko je pitanje kada æe to sve biti riješeno, ali sve ide u dobrom pravcu. A raduje i odnos Vlade Republike Srbije koji ohrabruje i daje nadu da æemo riješiti taj problem.
Prema biskupu Nemetu najveæi problem katolika u Srbiji jeste kako oèuvati nacionalnu svijest i identitet. Postoji tendencija u društvu da i Maðari i Hrvati više govore srpski. I tu je problem i u liturgijskom smislu, jer sveæenici koriste liturgijske knjige na hrvatskom jeziku. To je problem, koji æe prema zrenjaninskom biskupu, biti vrlo teško riješiti. Za sada je to otvoreno pitanje.
Biskup Nemet je jedan dio svojega života proveo kao sjemeništarac u subotièkom sjemeništu Paulinum. Tamo se u isto vrijeme nalazio i sadašnji profesor ekleziologije na KBF u Sarajevu mons. dr. Franjo Topiæ, od kojega je dr. Nemet najviše i saznao o Bosni. Kaže da ga raduje da je njegov školski kolega Topiæ izrastao u velikog crkvenog struènjaka za dijalog, podruèje za koje je i u sjemenišnim danima pokazivao najviše interesa,. Svoj boravak u Sarajevu dr. Laszlo Nemet, izmeðu ostalog, je iskoristio i za posjetu hrvatskom kulturnom društvu Napredak, i ispunio pristupnicu za èlanstvo.
Za Radio Vrhbosnu izrazio je svoje zadovoljstvo posjetom BiH vjernicima i njihovim duhovnim voðama, sveæenicima te se zadivio mnoštvu vjernika u crkvi SV. Josipa tijekom mise iako je radni dan. Prema njegovim rijeèima, u Srbiji je 2011. godine živjelo 375.000 katolika, što je 5 % od ukupnog broja stanovništva.
-Neovisno od broja itekako smo vidljivi u javnom životu, ne samo po vidljivim objektima (crkve i druge zgrade) nego po crkvenom socijalnom nauku. Mi smo prisutni u dijalogu, oko pravednosti, socijalnog mira, tolerancije i meðuetnièkog života, a s druge strane kroz rad Caritasa i malteškog društva mi smo itekako prisutni u karitativnom radu, što je karakteristika katolièke Crkve za vrijeme rata, pa i za vrijeme bombardiranja 1999. godine, katolièka Crkva je bila ta koja je najviše pomagala siromasima i nikad se nije gledala niti vjerska niti nacionalna pripadnost. Mi živimo kao jedna Crkva u dijaspori. Dakle, živimo kao manjina. I to se odražava na naše katolike koji puno puta ne znaju niti svoja prava i ne mogu se podjednako boriti s drugima za svoja prava. Srpska država ima dobar Zakon o vjerskim zajednicama i Crkvama i sto tako i Zakon o registraciji crkvenih institucija i tijela. Od 2006. godine imamo Zakon o registraciji nacionaliziranih crkvenih dobara. Ono se ostvaruje polako i tu nedostaje politièke volje. Dakle, s jedne strane,Crkva djeluje u društvu, a s druge njena su krila krhka i pomalo slomljena, jer ono što je imala prije rata, a svaka je župa imala bar po desetak hektara zemljišta, danas više nema. Druga slabost je vezana za 1991. godinu kada se raspala bivša Jugoslavija kad je došlo do etnièkih promjena. Dosta je hrvatskih i maðarskih obitelji otišlo(veæinom mladih), pogotovo onih koji su bili u opasnosti vojne službe. Oni se nisu vratili a otišle su kasnije i njihove obitelji. Nedostaje nam katolika u dobi od 45 do 60 godina starosti, baš onih koji bi mogli voditi javni život i razne crkvene dužnosti. No, moram reæi da su crkvena i puèka pobožnost naših vjernika zdrave i to je ono što nas i drži. Imamo našu Radio Mariju i moguænost sudjelovanja u javnom životu, pa i nastupati na televiziji, tako da ima i puno pozitivnog. No, naravno da bi èovjek želio mnogo više. No, ovo je znak pozitivne nade, jer vidimo da se može više, pogotovo kada bi politièki situacija mogla biti malo sreðenija, kada bi vlast bila snažnija. No, lagao bih kada bih rekao da je stanje loše.
Biskup Nemet je jedno vrijeme proveo radeæi kao profesor dogmatike u Beèu, a problem obrazovanja u Srbiji po mnogima predstavlja veliki problem. S time se slaže i on i istièe kako su katolici po tom pitanju jako slabi. Odgovornost je i na strani države, ali kako istièe, i na strani katolièke Crkve.
-Mi prema Zakonu o vjerskim zajednicama Srbije možemo otvarati crkvene škole, socijalne ustanove i kulturna udruženja. Meðutim, njihovo financiranje nije zakonski sreðeno. Tako da kada otvorimo moramo sami i financirati. Država Srbija poèela je financirati naše sjemenište „Paulinum“ u Subotici i to je pozitivno. No, problem predstavlja priznavanje titula naših sveæenika ili laika koji su završili teologiju u inozemstvu. U Srbiji nema niti jedne teologije i svi naši sjemeništarci studiraju u inozemstvu. Od 1993. godine treba napraviti nostrifikaciju diploma a to vrši Pravoslavni fakultet u Beogradu, koji teško može ocijeniti doktorske diplome koje nisu povezane s èistom teologijom i Biblijom. Èak i u teologiji postoje razlike i tu nastaju poteškoæe. Mi imamo dovoljno školovanih ljudi da možemo otvoriti teološku školu, ali nas nostrifikacija koèi i tu je problem, jer ne možemo dobiti dozvolu za rad. I Sveta stolica traži kvalitetne ljude. Mi ih imamo dovoljno, ali nisu priznati od strane države. Na tom pitanju radimo veæ više godina. I mi bismo željeli napraviti ono što je BiH veæ uradila a to je meðunarodni ugovor sa Svetom Stolicom. Na putu smo da to ostvarimo i u Srbiji. No, imali smo prošle godine izbore, koji su sa sobom donijeli nove zakone i nove odnose. Vremensko je pitanje kada æe to sve biti riješeno, ali sve ide u dobrom pravcu. A raduje i odnos Vlade Republike Srbije koji ohrabruje i daje nadu da æemo riješiti taj problem.
Prema biskupu Nemetu najveæi problem katolika u Srbiji jeste kako oèuvati nacionalnu svijest i identitet. Postoji tendencija u društvu da i Maðari i Hrvati više govore srpski. I tu je problem i u liturgijskom smislu, jer sveæenici koriste liturgijske knjige na hrvatskom jeziku. To je problem, koji æe prema zrenjaninskom biskupu, biti vrlo teško riješiti. Za sada je to otvoreno pitanje.
Biskup Nemet je jedan dio svojega života proveo kao sjemeništarac u subotièkom sjemeništu Paulinum. Tamo se u isto vrijeme nalazio i sadašnji profesor ekleziologije na KBF u Sarajevu mons. dr. Franjo Topiæ, od kojega je dr. Nemet najviše i saznao o Bosni. Kaže da ga raduje da je njegov školski kolega Topiæ izrastao u velikog crkvenog struènjaka za dijalog, podruèje za koje je i u sjemenišnim danima pokazivao najviše interesa,. Svoj boravak u Sarajevu dr. Laszlo Nemet, izmeðu ostalog, je iskoristio i za posjetu hrvatskom kulturnom društvu Napredak, i ispunio pristupnicu za èlanstvo.
Anto Pranjkiæ
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
Kako aktivirati kulturnu baštinu u turizmu Hrvatske?
7. srpnja 2025.
Sve vijesti
