Govor mons. Giampaola Crepaldia na konferenciji u Zagrebu

Na nedavno održanom Napretkvom međunarodnom seminaru u Zagrebu sudjelovao je nabiskup Trsta mons. Giampaolo Crepaldi. Njegovo izlaganje donosimo u cijelosti.
Srdačno zahvaljujem predsjedniku Napretka, mons. Franji Topiću, što me pozvao da napravim uvodni govor na ovom Međunarodnom simpoziju: Obrazovanje i zapošljavanje mladih u jugoistočnoj Europi. Problem migracije u Europsku Uniju. Ova problematika, već po sebi komplicirana, postaje još složenijom uslijed činjenice da se dešava unutar određene povijesne faze, trenutka u kojemu se Europa prilično oštro suočava sama sa sobom i vlastitom budućnošću. Ipak, teški pritisci tih pojava poput nezaposlenosti mladih i migracija, ne smiju zasjeniti veličinu internih resursa našeg kontinenta, te poteškoće na ovomu putu trebaju nas voditi k tomu da više iskoristimo njezine materijalne i duhovne resurse.
Obzirom da sam dugogodišnji zagovaratelj socijalnog nauka Crkve, čini mi se da je najveći problem slijedeće: današnje ideologije nastoje oduzeti Europi njezine vrijednosti i podijeliti ju između pristalica i protivnika modela izgrađenih, ne na naraciji zajedničke europske povijesti, nego za stolom. Interesne grupe, one koje čine pritisak, ekonomske i kulturne, aktivno su mobilizirane u Europi a protiv Europe. Kontinentalne institucije trpe napetost između identiteta narodâ i dimenzija parametara, koji obično odgovaraju nekim apstraktnim parametrima i uvedeni su od strane službenika često dalekih od stvarnog života Europljana. Suživot religija je izložen opasnosti zbog politike religioznog indiferentizma i pokušaja da se religija odvoji od javne sfere i svede na isključivo privatnu. Kao i u drugim povijesnim trenutcima europske prošlosti, religiozni fenomen biva predstavljen kao opasnost, ali takvim ga čini najviše politika koja odustaje primijeniti civilni  razum koji je sposoban razlikovati religije na temelju univerzalnih ljudskih vrijednosti. Ekonomski problemi su često žrtva političkih i financijskih problema. Na stvarnosti i potrebama realne ekonomije i rada vodi se sukob dviju apstrakcija, one političke, uvjetovane ideologijom, i one financijske, uvjetovane spekulacijama. Države članice pate i bore se posredovati na značajan način između narodâ i europskih transnacionalnih institucija.
U okviru novih poteškoća, Europa prolazi kroz nove probleme ili nove aspekte starih problema, uključujući problem nedostatak posla i snažnog migracijskog vala. Europa može reagirati dajući dokaz mudrog realizma, vjernosti vlastitoj povijesti, obnovi moralnih i duhovnih resursa koji predstavljaju njezin poziv. Naime, događa se slabljenje europske kohezije, bilo na razini susreta između narodâ, bilo na razini susreta Država članica. Rađaju se novi oblici partikularnih reakcija od kojih je se suviše lako oslobodit  prozivajući ih „populističkim“ ali koji, sve i ako se manifestiraju na neadekvatan način, ipak ukazuju na prošireno nerazumijevanje. Rađaju se nove podjele među državama članicama; između jakih i slabih članica, između država usklađenih s dominantnom kulturnom linijom i onih koje to nisu, a koje se zbog toga ne mogu smatrati drugom, nižom razinom.
Traženje zajedničkih vrijednosti ne znači nametnuti svima vrijednosti nekih, nego znači podijeliti prave vrijednosti, vrijedeće za sve. Ponovno se otvaraju frontovi za koje se vjerovalo da su definitivno nadiđeni, ponovno se rađaju strahovi i napetosti koje su karakterizirale druge epohe, druga vremena. Teška situacija u Grčkoj izazvala je probleme daleko šire od male zemlje a i same Unije. Ozbiljna je zabrinutost za situaciju otvorenog konflikta u Ukrajini, zemlji koja je povijesno od velikog značaja za europski kontinent i njegovu civilizaciju između Istoka i Zapada.  Prepun je nepoznanica i predstojeći referendum nazvan Brexit u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije. O svim ovim temama Europa se treba dobro propitati. Ponekad je praksa europskih institucija od stranaca  doživljavana arogantnom. To je razlog zašto se činilo da integracijski procesi prolaze kroz fazu regresije. Narodi se boje da će biti zarobljeni u jednom kontekstu koji iskrivljuje kulturalne i povijesne karakteristike. Traže, dakle, sigurnost s realnim garancijama. U tom smislu dopustite mi neke smjernice.
– Mir mora biti glavni cilj Europe, ali za njega naš kontinent mora biti realniji. Mir je staloženost reda, i dakle globalni a ne samo vojni zahtjev. Sigurna Europa i Europa kao izvor sigurnosti, je uređena Europa gdje su različite socijalne institucije pravedno postavljenje na vlastito mjesto. Ne poštivati život i obitelj znači izazivanje konfliktualnosti i slabljenje mira. Isto vrijedi i za prijezir, ili čak progon religije, posebno kršćanske religije, ili za obrazovanje mladih u duhu etičke anarhije. Ako pravda nije osigurana i ako se sudstvo nastoji postaviti ne samo iznad druge dvije sile nego i iznad etosa naroda, nastojeći da ga rekonstruira, sukob postaje put bez izlaska. U sučeljavanju s novim problemima i novim aspektima starih problema, europski kontinent mora biti aktivni, a ne pasivni subjekt u svim ovim područjima.
– Migracije trebaju biti razborito i odgovorno upravljanje a ne podnošene. Pravo svake osobe da u slučaju nužde bude, u najvećoj mogućoj mjeri, privremeno zbrinuta u novi društveni kontekst treba biti branjeno zajedno sa pravom narodâ da ne trpe pod invazijom i neuspjelim pokušajem multikulturizma, kojega možemo nazvati „ravnodušni suživot“, koji ima malo ili nema zapravo ništa zajedničko sa istinskom integracijom. U rješavanju problema migracija koji danas dobivaju aspekt hitnih humanitarnih slučajeva, Europa neće odustati od vlastitog pravnog društva i temeljnih vrijednosti vlastite kulture koje je usvojila od tradicije prirodnog moralnog zakona, tradicije koja je ovdje kod nas povezana s kršćanstvom i obogaćena kršćanskim vrijednostima a koje su također prisutne i u drugim kulturama i religijama. Isto tako ne može se izuzeti iz zajedničkog nastojanja u rješavanju ovog izvanrednog stanja, ne samo u takozvanom prihvatu izbjeglica nego i, posebno tu, vanjske politike učinkovitog suprotstavljanja grupama koje stoje iza ovih negativnih pojava.
– Zapošljavanje mladih je jedan od glavnih hitnih prioriteta europskog tržišta rada koji treba mudro rješavati. Cilj otvaranja novih radnih mjesta, posebno za mlade i žene, može se postići ako se konkretiziraju neki procesi i uvjeti. Posebno: ponovno pokretanje sustava proizvodnje i poboljšavanje sustava veze između obrazovanja, formacije i tržišta rada, s naglaskom na promoviranju i kvaliteti ljudskog kapitala. U perspektivi Socijalnog nauka Crkve, rad ostaje jedan od nužnih uvjeta za realizaciju osobe. Kada mladi ne sudjeluju u radnim aktivnostima, niti su uključeni u skolastički i formativni plan, kada nisu uključeni, preko aktivnih političkih sustava u formaciji koju prati uključenje u rad, također i u obliku stažiranja, razumljivo je da se za ove mlade budućnost predstavlja prilično kompliciranom i bez nade. Čini mi se, dakle, da su sve potrebnije aktivne politike tržišta rada usmjerene mladima, koje se moraju uzeti u kontekstu europskih programa koji će biti sposobni širenju sredstava za zapošljavanje: veća ulaganja u obrazovanje i obuku, posebno tehničkog i strukovnog tipa, poboljšanje sustava škola – zaposlenje, pokretanje promoviranja obuke i različitih tipologija ugovora o izobrazbi. Posebna pozornost treba biti posvećena politici zapošljavanja finaliziranoj promoviranju samozapošljavanja mladih u oblasti proizvodnje robe i pružanju usluga poduzećima i u poljoprivredi. Europa ne može adekvatno riješiti tako složene procese na način povlačenja ili odustajanja od same sebe. Mora, naime, pokazati vlastito lice, lice kontinenta koje je poznato po svojoj povijesti istinâ o ljudima i njihovom suživotu te je spreman potrošiti to svoje bogatstvo s odgovornošću. Na primjer, u jednom istinskom europskom prostoru, gorući problem nezaposlenost treba biti riješavan zajedno s oživljavanjem, u duhu konkretnosti, starih i novih profesija, oslobađajući energije od institucionalizacije, od zauzimanja pozicija i pretjeranog fiskalnog pritiska pred sistemima welfare koji nisu uvijek adekvatno supsidijarni. Također i konkretni ekološki problem treba rješavati bez redukcionističkih devijacija, u duhu jedne „integralne ekologije“ koja uključuje i ambijentalnu i ljudsku.
Sličan duh mudrog pragmatizma, koji se ne boji pokazati vlastito lice, tipično europsko, vrijedi i za dijalog između religija, i posebno s islamom. Ljudska prava, mir, konkretno zajedničko dobro koje nije samo materijalno nego i duhovno, obitelj, jednako dostojanstvo svih ljudi, ispravna distinkcija između politike i religije, su u isto vrijeme i europske i ljudske vrijednosti. Europa se treba obraniti dok među njima promovira susret između religija. Katolička crkva koja je prisutna u različitim europskim nacijama, zna dobro da je njezina prva dužnost navještaj Krista Europljanima, zato što je Evanđelje prvi faktor razvoja. Crkva poznaje dužnost prijateljstva sa svima, ali sa vlastitom i jedinstvenom konfiguracijom, utemeljenom na istini Gospodina Isusa Krista. Kroz prihvaćanje navještaja Krista rađaju se novi odnosi, novi načini shvaćanja stvari, novi poticaji na solidarnost i civilno prijateljstvo, novi suživot u borbi za ljudsko dobro koje nadilazi osobe.
 
Prijevod s talijanskog: Zorica Maros