Govor prof. dr. Franje Topiæa na koncertu

Uzoriti kardinale, uvažene ekselencije, poštovani ministri, doministri i zastupnici, dragi predstavnici kulturnih, znanstvenih i obrazovnih institucija i organizacija, poštovane dame i gospodo, dragi Napretkovci, dragi prijatelji i gosti.

Sve vas najsrdaènije pozdravljam u ime Napretkove Središnje uprave, u ime svih Napretkovih podružnica i èlanova kao i u svoje osobno ime.

Ovaj dogaðaj nam je prilika ali i obaveza da napravimo odreðenu bilancu Napretkova djelovanja i njegovih stavova.

Kada je Napredak obnovljen prije dvadeset godina, svi su se pitali „što æe biti od ovoga djeteta“? A danas je od toga djeteta postao mladiæ, za kojega možemo kazati da je dobar i snažan, da ima oko 20.000 sestara i braæe, 90-tak folklornih, glazbenih, medijskih, sportskih i drugih skupina, od kojih æete neke moæi i veèeras gledati. Iako je imao nevjerojatnih poteškoæa u odrastanju one ga nisu pokolebale niti zaustavile u rastu. Obnovljen je u vrijeme odlaska jednog sustava i raspada jedne države, a onda je došao i strašni rat. Ipak, Napredak je uspio izaæi živ i zdrav, saèuvao je obraz i dušu, i napravio je, hvala Bogu, uistinu, pogotovo s obzirom na sve okolnosti, velebna djela koja æe tek buduæi povjesnièari moæi pravilnije ocijeniti i prosuditi. Ovaj æe govor namjerno biti ukrašen mislima drugih ljudi koji su zborili i pisali o Napretku.

Kad su se neki snebivali nad ratnim strahotama i malo šta radili, Napredak je radio kao da rata nije ni bilo (Samo je Središnjica u tri i pol godine u ratnom Sarajevu priredila 80 koncerata, 37 izložbi, zajedno s Vrhbosanskom bogoslovijom podijelila je 403.000 obroka, 436 tona hrane, lijekova…inaèe ukupo u 20 g. preko 6.000 manifestacija uz preko 500 knjiga izdatih i oko 2.500 stipendija i potpora)

Kad su neki služili idolima rata i mržnje, Napredak se ravnao onom biblijskom: „Blago mirotvorcima, oni æe se sinovima Božjim zvati“.

Kad su neki govorili da ne možemo živjeti s drugima, Napredak je pokazao rijeèju i djelom da može biti svoj i da se može živjeti u slozi s drugima, što pokazuje i ovaj veèerašnji slavljenièki spektakl.

Kad su se neki definirali u suprotnosti prema drugima mi smo u Napretku govorili da je Napredak sav hrvatski, sav bosanski, sav hercegovaèki i sav ljudski.

Kad nas je okruživala moralna i doslovna tama Napredak je, reæi æe kardinal Vinko Puljiæ, èesto bio istinska svjetlost koja je obasjavala èovjeka.

Kada je se na ovu zemlju i posebno na grad Sarajevo sruèilo nevjerojatno zlo, „Napredak je bio – kaza veleposlanik Zlatko Dizdareviæ – organizacija, društvo, sinonim dobra, filozofija dobra koja je nadrastala i nadrasla zlo u danima kada je zlo, èinilo se, pobjeðivalo na sve strane“.

Kad su neki govorili da se ne isplati biti dobar i èiniti dobro, Napredak je postupao po onoj Majke Terezije: „Ako pomažeš ljudima, možeš loše proæi, ali nije važno. Pomaži im“!

Kad su neki govorili da Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju buduænosti, Napredak je uèinio u kulturi više nego svi Hrvati zapadne Europe.

Dok su neki govorili da Hrvati ne mogu i ne trebaju živjeti u Sarajevu, u to vrijeme je „Napredak postao jedan od simbola opkoljenog ali nepokorena Sarajeva i Hrvata u njemu“ kaza bivši veleposlanik (RH u Bosni i Hercegovini 1996.) Darinko Bago.

Kada je buduænost izgledala, ali i danas mnogima izgleda teška i sumorna za BiH, Napredak je imao mudrost i viziju, kaza bivši ministar Dragan Primorac.

Kada su neki širili pesimizam i malodušje, Napredak je širio optimizam i nadu. Kad neki govore da ovdje nema moguænosti naæi rješenje i ureðenje ove zemlje i života u njoj, predsjednik Ivo Josipoviæ kaza da je Napredak model kako bi sve politike trebale postupati u BiH.

Kad se nije vidjelo izlaza, kad su nevolje obeshrabrivale i hrabre, mi smo govorili: nema nemoguæih stvari nego samo teže i lakše i to smo potvrðivali rijeèju i djelom. To dokazuje i realizacija strateškog projekta Vrhbosanskog sveuèilišta, kojeg podižemo zajedno s èasnom i drevnom devet stoljetnom Vrhbosanskom nadbiskupijom i velezaslužnom sedmostoljetnom provincijom Bosnom Srebrenom a i nekim drugima.

Kad su neki iz BiH slali samo negativne vijesti, Napredak je postao neobièno pozitivna vijest i prièa, pa to je i ova veèerašnja sveèanost.

Prije kraja, dragi prijatelji, veliko hvala ide Hrvatskoj Televiziji na èelu s vedrim i neumornim Brankom Uvodiæem. U ovoj Lijepoj našoj – veèeri zajedno su s nama i FTV i BHT 1 kao i druge tv kuæe. Dvanaest je radio postaja reklamiralo ovu velebnu manifestaciju, to su èinile gotovo i sve novine u BiH. Moram napomenuti i zahvaliti mnogim darovateljima, sponzorima na èelu s Vladom RH, i mnogim kompanijama, a na èelu s Konzumom i posebno onima koji æe ostaviti dio ostavšine (Vilfan kao nekada M. Trnina i F. Buliæ) i tzv. obiènim ljudima kao i onima koji zovu humanitarne brojeve, svima koji su na bilo koji naèin podržali zakladu za Vrhbosansko sveuèilište i stipendiranje i ovu manifestaciju.

Veliko hvala i svim izvoðaèima koji su od prvog poziva prihvatili nastup na ovoj nezaboravnoj veèeri i to svi besplatno te tako postali utemeljitelji Zaklade zajedno sa svima vama, dragi gosti.

Zahvaljujem i našoj Struènoj službi, maloj èeti ali hrabroj i svima koji su pomagali u organizaciji ovog spektakla kao hrvatsko veleposlanstvo, Skenderija, Tomislav Kašljeviæ i mnogi drugi.

Dragi prijatelji i dragi Napretkovci, neka nam ne dodije èiniti dobro a posebno nek nam ne dodije podržavati svjetlo u svjetiljci Zaklade za Vrhbosansko sveuèilište i stipendiranje. Zapamtimo znakovitu misao Edmunda Burkea: „Sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ništa ne uèine“. Ponavljam!

Dame i gospodo, Ovaj sveèani pozdrav dolièno je završiti s velièajnim mislima velikog književnika, nobelovca i Napretkovog stipendiste Ive Andriæa: „Sve može biti. Ali jedno ne može: ne može biti da æe posve i zauvijek nestati velikih, umnih i duševnih ljudi koji æe za Božju ljubav podizati trajne graðevine, da bi zemlja bila ljepša i èovjek na njoj živio lakše i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi znaèilo da æe i Božja ljubav ugasnuti i nestati sa svijeta. To ne može biti.“ (Na Drini æuprija, Jutarnji list, Zg 2004, str. 329.)

Izrièuæi nam najljepših dvadeset èestiki uvjeren sam da æemo svi ovu svaèanost dugo pamtiti kao nešto pozitivno i lijepo. Svima Vam veliko hvala i Bog vas blagoslovio!

Živjeli!