Govor prof. dr. Franje Topića na komemoraciji HNV-a

Govor prof. dr. Franje Topića u Parlamentu FBiH, na komemoraciji HNV-a, u povodu smrti prof. dr. fra Luke Markešića.

Dragi prijatelji, ožalošćeni skupe,

Fra Luka je bio jednostavan čovjek, komunikativan, uvijek raspoložen za razgovor i raspravu o svim pitanjima crkvenog i društvenog života. Znao je tolerantno razgovarati pa i o spornim stvarima, a nije se ustručavao ulaziti u konflikte ni s kim pa i sa vlastitom upravom.

Fra Luka je istinski vjerovao u Boga i to je bilo vidljivo u razgovoru i ponašanju prema ljudima. On je volio Crkvu, posebno ovu mjesnu, uostalom ona opća se sastoji od mjesnih i voleći mjesnu voli se i cijelu Crkvu.

Uz veliki upravni angažman u Provinciji – odgojne službe, član uprave a čak devet godina i provincijal – i u društvu fra Luka je dosta napisao, nije zapuštao pisanje pa i znanstveni rad, jučer netko reče da je bolje pisao nego govorio.

Nadasve je volio provinciju Bosnu Srebrenu i ako se može govoriti o tipičnom bosanskom franjevcu onda je to, po mom razumijevanju bosanskih franjevaca, bio fra Luka. Ni obrazovanje ni profesura, ni crkveni i društveni položaji mu nisu bila zapreka da normalno komunicira s običnim svijetom.

Društveni angažman

Dragi prijatelji, znam da se od mene očekuje da nešto kažem i o društvenom radu fra Luke. Naravno da je ovo pitanje veoma diskutabilno i da je teško naći zajednički jezik i složiti se čak i oko temeljnih hrvatskih pitanja u BiH, pogotovo oko uređenja BiH. Želim reći da je kao provincijal podržavao obnovu i rad Napretka.
Kad je fra Luka vidio da je ugrožen opstanak Hrvata katolika u Bosni, Luka se instinktom revnog člana Bosne srebrene i društveno pa i politički angažirao pomažući u organiziranju Sabora Hrvata Posavine, Srednje Bosne i Zapadne Bosne.
Njemu je Bosna bila od Jadrana do Budima i Sofije. On je napisao da su fratri u Bosni uvijek vodili vjeru, kulturu i politiku. To je ipak za današnje vremena anakroni i nadiđeni stav. Također je napisao članak koji je vrlo značajan i danas za razmišljanje o stanju bh Hrvata: Umire li bosanski Hrvat?

I u tome smislu Bosna mu je bila najvažnija, čime je posebno izazivao političke Hercegovce do ljutnje i bijesa te odbijanja svega fra Lukinog. Trebalo bi i danas nastojati naći pomirenje stavova unutar hrvatskog naroda oko njegove budućnosti u BiH.

Cilj je bio, primijeti njegov subrat (fra Ivan Šarčević), veći od fra Luke, promjena politike prema Bosni nije se bitnije dogodila. I danas bosanski Hrvati gotovo ništa politički ne znače. I to ostaje kao težak i delikatan zadatak HNV-a i drugih hrvatskih i katoličkih organizacija.

Podsjećam da je HNV, čiji je fra Luka bio predsjednik nastao u teška i bezizgledna ratna vremena na Saboru Hrvata u veljači 1994. ovdje u Sarajevu. Mnogi to danas zaboravljaju, ali bez toga se ne može razumjeti Sabor i HNV. Dotada je djelovao Hrvatski koordinacioni odbor koji je učinio puno i koji je priredio Sabor. Uvjeren sam, a podosta i znam kao dopredsjednik HKO da bi se bez HKO dogodio rat HVO i Armije u Sarajevu a što bi imalo daleko veće posljedice nego što je samo jedan lokalni sukob. Podsjećam da je tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu napisao da su stavovi ovog sabora bili jedan od poticaja i podloga za Washingtonski sporazum. Kao jedan od osnivača HNV, dobronamjerno predlažem da se ponovo prouče zaključci Sabora Hrvata BiH:

1. državna cjelovitost BiH je vitalni interes hrvatskoga naroda;

3. u BiH se mora osigurati kontinuitet državotvornosti svih triju naroda i njihova jednakopravnost;

4. odbacuje se svako rješenje krize u BiH koje sankcionira etničke progone i omogućuje nastavak etničkog čišćenja;

5. zahtijeva se povratak svih prognanih i izbjeglih u njihove domove;

6. predlaže se federalno uređenje BiH na kantonalnoj osnovi.

Ostaje teško pitanje kao zadatak novom vodstvu HNV-u kako ih prenijeti i ostvariti u praksi. Iako je ovo posebna zgoda, ipak treba reći da ostaje također zahtjevno pitanje kako će dalje HNV, kojim pravcem treba ići i koji su mu ciljevi, a onda i kakve metode i sredstava upotrebljavati da bi se ostvarili ciljevi.

Završavam ovo kratko i ne pretenciozno razmišljanje prigodom smrti pokojnog fra Luke Markešića s biblijskim citatom: „Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju“, Ps 86.

Dragi fra Luka: Počivaj u miru Božjem!

Nije velik tko se velik rodi
Iz ljubavi prema Bosni