HKD NAPREDAK- Glavna podružnica Beč vrijedno radi 20 godina

RAZGOVOR S FILIPOM ZLOUŠIĆEM, PREDSJEDNIKOM HKD NAPREDAK U BEČU

“Napredak mi je bio u duši”

“Želimo 20. obljetnicu bečkog Napretka iskoristiti za osvrt na učinjeno, zagrijati ljude za dalje, regrutirati nove članove i zahvaliti postojećima na vjernosti i angažmanu, definirati daljnje potrebe Društva…”

 

Razgovarala: Jadranka Klobučar Gros

 

Ponekad zanimljivi razgovorizapočnu posve spontano, bez posebnog povoda, a ponekad je više dobrih povoda ishodište zanimljivog razgovora. Povoda za razgovor s profesorom Filipom Zloušićem iz Beča bilo je nekoliko, a glavna su svakako dva: nedavno održana izložba crteža hrvatskoga iseljeničkog slikara Kristijana Krekovića,

kao i predstojeća 20. godišnjica osnutka “Napretka” u Beču, koja stiže u lipnju ove godine. Filip Zloušić rođen je 1954. u Kreševu, u srednjoj Bosni, gdje je završio osnovnu školu. Zatim slijedi Franjevačka klasična gimnazija u Visokom pa dvije godine studija teologije na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu, a onda četverogodišnji studij na Odsjeku za južnoslavenske jezike na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Radio je deset godina kao lektor i korektor u izdavačkoj kući “Veselin Masleša” u Sarajevu. Zbog ratnih okolnosti za Božić 1992. dolazi s obitelji u Beč. Oženjen je, ima troje djece i jednu unuku. Profesor Zloušić osnivač je i predsjednik Glavne podružnice Napretka u Beču pa smo razgovor o Napretku, davnašnjemu Napretkovu stipendistu, slikaru Krstijanu Krekoviću, o gospodinu Zloušiću osobno, motivima, željama i nastojanjima njegova višegodišnjeg angažmana

na promociji hrvatskoga jezika i kulture, ali i puno više od toga, logično – vodili baš u Hrvatskome centru u bečkome 4. okrugu.

Koji su glavni pravci djelovanja Napretka?

– Napredak kao i većina kulturnih društava teži očuvanju i promociji kulture, obrazovanja, unaprjeđivanju znanja i od tih se ciljeva, koji pridonose boljitku svoga naroda, ne odustaje. Organiziraju se predavanja, tribine o pojedinim zanimljivim ili važnim temama, koncerti, izložbe, izdaju se knjige, časopisi, vode radioemisije, dodjeljuju stipendije. Fond za pomoć pri Napretkovoj centrali u Sarajevu nosi imena dvojice najpoznatijih

Napretkovih stipendista i nobelovaca, Ive Andrića i Vladimira Preloga.

Kako je danas organiziran Napredak?

– Središnja uprava Napretka je u Sarajevu, a slijede joj tradicionalno glavne podružnice u Mostaru i Zagrebu. Prije nekoliko godina titulu glavne podružnice dobile su, kao priznanje za dobar rad, i podružnice Tuzla, Hamilton i Beč. Napredak danas ima više od 20.000 članova u 60 podružnica i tri povjerenstva u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Austriji, Njemačkoj, Kanadi i SAD-u. Detaljnije informacije mogu se lako naći na: www. hkdnapredak.com.ba.

Tko su Napretkovi stipendisti i koja područja stipendije pokrivaju?

– Od obnove 1995. do danas podijeljeno je nepunih 3.000 stipendija Napretka. Od starijih i poznatijih stipendistaspomenimo još slikare Karla Mijića, Gabrijela Jurkića, Kristijana Krekovića, Ismeta Mujezinovića, pjesnika akademika Ivu Padovana. Eto, prošle godine je u Beču, nakon 56 godina, održana izložba

crteža Kristijana Krekovića, koji je davne 1925. bio Napretkov stipendist! U određivanju vrste studija za koje se stipendije dodjeljuju nema stroge službene linije, ali stječe se dojam da se stipendije više dodjeljuju za područje umjetnosti i kulture. Doduše, možda se za ta područja i više traže… Tijekom vremena mijenjala se potreba za dodjelom stipendija: prije je to bilo srednjoškolsko obrazovanje, danas je težište na visokoškolskom, pa i doktorskom studiju. Možda bi jedan od značajnih kriterija za dodjelu sredstava mogao biti nedostatak kadrova po općinama te da se stipendijom potiče mlade da odaberu deficitarna zanimanja i ostanu u svojoj sredini. Fondovi daju stipendije za BiH, ali i Hrvatsku pa i dalje. Bio bih sretan kada bi se također moglo više

namjenski ulagati u postdiplomsku specijalizaciju mladih znanstvenika. Ulaganje u školovanje mladeži kratkoročno se ne isplati, ali je danas jedini spas za jedan narod i državu.

Ove godine obilježava se 20. godina od osnutka podružnice HKD Napredak u Beču…

– Da, u lipnju obilježavamo 20. Obljetnicu Napretka u Austriji, glavne podružnice u Beču. Godine 1993. dr. Franjo Topić uputio mi je kartu u Beč u kojoj je napisao: “Učini nešto za naš Napredak!” To je bio signal, startni impuls. Želimo 20. obljetnicu iskoristiti za osvrt na učinjeno, zagrijati ljude za dalje, regrutirati nove članove i zahvaliti postojećima na vjernosti i angažmanu, definirati daljnje potrebe Društva… Sva naša djelatnost ove godine nosit će pečat obljetnice, a posebno ćemo organizirati svečanu akademiju s bogatim kulturnim programom na kojemu će se pokazati bogatstvo našega rada, stipendisti i sl. Nadamo se da ćemo imati i dovoljno sredstava da zamišljene programe ostvarimo.

Kako je organiziran Napredak u Austriji i koji su njegovi ciljevi?

– U Austriji imamo uz Glavnu podružnicu Beč također podružnicu u Grazu (15 godina) i u Tirolu (5 godina). Naše su potrebe ovdje znatno drukčije nego u staroj domovini. Mi smo ovdje u novoj domovini jer većina će nesumnjivo ostati tu. Cilj je u uvjetima nove domovine, u kojoj se govori drugi jezik, pomoći da se očuva materinski jezik, tradicija, kultura i unapređuju veze sa svojim ishodištem. Ovo je i moj poziv svima da se uključe u Beču, Austriji, ali i u drugim državama u Napredak i njegove aktivnosti. Zadaća je pomoći ljudima da se “ne izgube”, da se što bolje integriraju. Nama koji smo blizu domovini nešto je drukčije nego onima koji su daleko, “preko bare”. Mi možemo po nekoliko puta godišnje otići u rodni kraj, ali život je ipak ovdje i tu se trebamo povezati. Važno je u godini dana imati puno tih točaka u kojima ćemo se pronaći, kada se možemo vidjeti,

družiti, upoznavati svoje, ali i drugima pružiti mogućnost da nas upoznaju, bilo domaći ili drugi doseljenici. Razvijamo raznoliku djelatnost: predavanja, izložbe, koncerte, prezentacije knjiga, organiziramo zabave, sijela, informativne tribine vezane uz radno pravo, školski sustav. Smatramo da su informacije važne. Cilj je pametno obrazovanje mladih u pravim školama.

 

Bečki Napredak je poznat po tečajevima njemačkoga jezika…

– Naši tečajevi njemačkoga jezika posebno su obljubljeni: besplatni su za radnike i namještenike, a oni koji nisu zaposleni ili su studenti, plaćaju vrlo malo. Imamo po tri turnusa tečaja njemačkoga jezika koji organiziramo u suradnji s Radničkom komorom i Institutom za unapređenje zanatstva. Do sada smo imali više od 550 polaznika, grupe su male i kvalitetne, pa se tako znatno više nauči. U ovoj školskoj godini organiziramo puno tečajeva, a polaznici su, u dobroj tradiciji otvorenosti i širini Napretka, internacionalni. Imamo polaznika Hrvata, Bošnjaka, Srba, Rumunja, Ukrajinaca, Slovaka, Čeha, Poljaka, Makedonaca… Na ovome mjestu posebna zahvala ide kolegici Tini Vlašić koja već godinama obavlja najveći dio posla oko organizacije tečajeva.

Ima li bečki Napredak svoje prostorije?

– Nema. Uvjeti u kojima Napredak djeluje vrlo su skromni. To se, s obzirom na količinu i kvalitetu priredaba

u godini, baš i ne vidi. Da bismo našu djelatnost održali na dosadašnjoj razini i unaprijedili je, trebali bismo imati

vlastite prostorije. Svojim snagama to ne možemo ostvariti, trebala bi nam pomoći Austrije i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ili kakvog dobrotvora koji cijeni naš rad. Njegujemo tradicionalna zajednička druženja nekoliko puta godišnje. Tako redovito imamo “hrvatsku nedjelju” u bečkoj župi Mariabrunn, zajedno smo s domicilnim stanovništvom na liturgiji i zatim na vrtnoj zabavi gdje sviraju naši tamburaši. Redovite su zabave za poklade i Nikolinje, gdje se obiteljski okupljamo. Tu uvijek sudjeluju i domaćini Austrijanci, a toga treba još više jer

se nepovjerenje i strah time brišu. Ove godine organizirat ćemo i “hrvatsku nedjelju” u župi Rudolfsheim (Meiselstrasse 1) u kojoj smo godinu dana već podstanari. Tako se želimo bolje povezati s lokalnim Austrijancima, kao i mnogobrojnim Hrvatima koji žive u toj župi.

Kakvi su odnosi i kontakti s drugim hrvatskim udrugama u Beču?

– Kao i Napredak, slično djeluje i Matica hrvatska i Austrijsko-hrvatsko društvo, čiji sam također član. Takva društva imaju dokazanu učinkovitost i vrijednost za hrvatski narod i treba ih podržavati, raditi na programima. Ima nas u Austriji dosta pa je jasno da postoje zavičajni klubovi, sportska udruženja i slično, sve to ima smisla i potrebe, ali ima i smisla i potrebe da ova nadzavičajna, nadregionalna pa i naddržavna društva nastave

svoje djelovanje koje su im začetnici ostavili u nasljedstvo, da ga u uvjetima druge domovine nastavimo. U Beču se ne može zaobići Austrijsko-hrvatska zajednica za kulturu i sport, koja okuplja sportske udruge i organizira njihov rad. Povezani smo s gradišćanskim Hrvatskim centrom. S njim već godinama više puta godišnje organiziramo “Razgovor u Centru” – tribine s poznatim i zanimljivim osobama. Svečani božićni koncert

u suradnji s Maticom hrvatskom i Austrijsko-hrvatskim društvom u prosincu

2014. oduševio je publiku. Uvjeren sam da ćemo ove godine biti još bolji. Mnogi projekti ostvaruju se zajedničkim djelovanjem hrvatskih udruga.

Kada ste i zašto došli u Beč?

– U Beč me, na žalost, doveo rat. Došao sam pred Božić 1992. s obitelji iz Sarajeva. Već u Sarajevu bio sam član Napretka, on mi je bio u duši. Znam često reći, i vjerujem da sam u pravu, da onaj koga ‘zarazi’ virus Napretka, teško ga se može osloboditi gdje god živio. Članovi moje obitelji također su članovi Napretka i u tome su mi uvijek najveća potpora. Dvije kćeri sviraju u Napretkovoj tamburaškoj grupi “Akro-BiH”. Ponekad me netko u šali bocne da imam drugu ženu – Napredak! Svojim djelovanjem nastojim povezati tri države:

Austriju – Hrvatsku – Bosnu i Hercegovinu, prema postojećim snagama. Simbolično se to čita u imenu Napretkove tamburaške grupe “AkroBiH”.

Kako domaćini gledaju na udruge poput Napretka?

– Austrija je kao zemlja i kao društvo prepoznala da je dobro i pozitivno imati ovakve udruge. Moram na ovome mjestu zahvaliti institucijama, pojedincima i tvrtkama koje podržavaju naš rad na razne načine, i financijski i organizacijski. Austrijanci jako cijene Napretkov rad i zalaganje za bolji život i suživot!

Bečki Napredak ima i svoj fond za stipendiranje, zar ne?

– Da, već od osnutka podružnice u Beču 1995. Osnovali smo Fond kojem smo naknadno dali ime po fra Ivanu Franji Jukiću, franjevcu iz Banje Luke, piscu prvog zemljopisa BiH i početnice, začetniku muzeologije i numizmatike. Njega je Omer-paša Latas prognao iz Bosne pa je kao mladić završio u Beču, a pokopan je na groblju sv. Marka. Iz Fonda smo dosad podijelili 205 godišnjih stipendija. U tekućoj godini slijedi još 14. Stipendisti su uglavnom iz BiH, nekoliko iz Hrvatske, a nekoliko ih je bilo i u Beču na studiju. Drugo što Fond

radi je Ljetna akademija za studente iz domovine. To je naš najveći projekt. Mladi dolaze na tri tjedna u Beč te na intenzivnome tečaju uče njemački jezik. Rade u malim grupama od ponedjeljka do subote po četiri školska sata, imaju mogućnos prakticirati i više nauče za ta tri tjedna nego cijele godine u gimnaziji. Uz dnevne zadaće, popodne se organizirano razgledaju znamenitosti Beča, posjećuju društveno-političke institucije, gradska vijećnica, parlament, fakultet. Vode se razgovori u nekoliko poznatih koncerna, banaka, u sindikatu,

gradskoj upravi… To je, jednom riječju, ljetna akademija za buduće akademski obrazovane građane. Uvjeren sam da će ovi mladi ljudi vrlo skoro profesionalno “isplivati” u svojim zajednicama, a ovakav boravak u jednom od najljepših i najkvalitetnijih gradova na svijetu za njih je obogaćenje i skok u jednu novu dimenziju, ukratko NAPREDAK! (članak preuzet iz mjesečnika Matis. Zahvaljujemo Hrvatskoj matici iseljenika i uredništvu!)