HKD Napredak-Varaždin: Poziv na predstavljanje knjiga

Hrvatska dominikanska provincija u devetnici 800. obljetnice dominikanskog Reda Braæe Propovjednika poziva  vas na predstavljanje knjiga:

Hrvoje Lasiæ „Fenomenologija i filozofija religije“, FTI, Zagreb, 2012.

„Veritas vitae et doctrinae. U potrazi za istinom o èovjeku i Bogu“. Zbornik u èast Hrvoja Lasiæa, FTI, Zagreb, 2012.;

Stipe Juriè, „Ženska ljepota najjaèa ljudska želja. Žena u biblijskim mudrosnim spisima“,  Dominikanska Naklada Istina, Zagreb, 2012.;

Rando Paršiæ, O.P.,  „Zabranjeno sjeæanje“, Korèula, 2011.

Knjige æe predstaviti:

Anto Gavriæ, O.P.
Vjekoslav Lasiæ, O.P.
Hrvoje Lasiæ, OP
Jadranko Bobaš (Glasnici nade)
Goste æe pozdraviti predsjednik HKD Napredak Varaždin, Ivan Bošnjak,prof.
Ukratko o autorima i o knjigama

Stipe Juriè, roðen je 1951. u Tomislavgradu. Studij filozofije završio je u Chieriju (Torino), studij teologije u Bologni, a studij biblijskih znanosti u Rimu (PIB, PUST) i Jeruzalemu (EBAF). Od 1986. godine profesor je  biblijskih znanosti na Papinskom sveuèilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Objavljuje u Domovini i inozemstvu. Autor je više studija i knjiga iz biblijskih znanosti.

U knjizi „Ženska ljepota – najjaèa ljudska želja“, „autor prikazuje kako svetopisamski mudraci ne samo èesto lijepo govore o ženi, opisuju njezinu ljepotu, radišnost i dobrohotnu djelatnost, nego i uvjereno tvrde da je žena Božje blago i time najveæa èovjekova sreæa (usp. Izr 18, 22). Ženu se pokazuje onakvom kakvu je Bog htio, u jednaku dostojanstvu s muškarcem i divnoj komplementarnosti“ (Iz proslova : Anto Gavriæ).

Rando Paršiæ, roðen je 1912. u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru; filozofsko-teološke studije završio je u Dubrovniku, za sveæenika je zareðen 1936. godine. Kao sveæenik službovao je u Dubrovniku, Bolu na Braèu, Zagrebu. Prvo progonstvo iz Bola doživio je 1943. godine; prvo uhiæenje u Dubrovniku 1944. godine, a uhiæenja traju uz prekide do jeseni 1957. godine na Golom otoku. Tamnovao je u hotelu „Prah“ u Korèuli, Dubrovniku, Trogiru, Staroj Geadiški i Golom otoku; uhiæen je 1945. u Gružu/Dubrovnik; osuðen je na èetiri godine robije  i pet godina gubitka graðanskih prava; umro je u samostanu Sv. Nikole u Korèuli u 92. godini života, 73. godini redovništva, trogodišnjeg uzništva u Staroj Gradišci i polugodišnjeg patništva na Golom otoku, s krunicom u ruci i èvrstom vjerom u uskrsnuæe, 11. listopada 2004. pokopan je u dominikanskoj grobnici u Korèuli (Iz pogovora Anto Bobaš).

„Tjelesna  progonstva i višestruka utamnièenja trajala su više od  jednog desetljeæa (1944.-1957.), a zatoèenik sjeæanja na  proživljeno bio je sve do pred kraj svoga života (1. XI. 1912.-11.X. 2004.)“ (iz uvoda, Frano Prcela, O.P.)

„Iako su ova „zabranjena sjeæanja“ tek blijeda slika užasne stvarnosti koju je o. Rando na vlastitoj koži osjetio i proživio, knjiga je vrijedan doprinos hrvatskoj povjesnici“ (Iz predgovora, Želimir Puljiæ, nadbiskup zadarski).

Anto Gavriæ, roðen je 21. 01. 1968. u Gornjoj Vruæici – Bežlja, Tesliæ, filozofsko-teološki studij poèeo u Zagrebu, završio u Fribourgu Sveuèilište u Švicarskoj. Profesor povijesti filozofije  na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Autor je više studija i knjiga.

Zbornik: „Veritas vitae et doctrinae. U potrazi za istinom o èovjeku i Bogu“, u èast Hrvoja Lasiæa povodom njegova 70. roðendana, priredili su fr. Anto Gavriæ, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, 2012. biran po drugi put na tu službu, te profesor filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, Ivan Šestak, dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu.

U Zborniku svojim prilozima sudjeluju 24 autora iz Hrvatske i inozemstva  poznatih znanstvenika iz razlièitih podruèja humanistièkih znanosti u dobi od 22 do 80 godina.

U proslovu dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, podrijetlom iz varaždinske sredine, izražava „veliku zahvalnost svom cijenjenom dugogodišnjem  profesoru, marljivom znanstvenom djelatniku, vrlo odgovornom i nadasve dragom suradniku dominikancu o. Hrvoju Lasiæu“.

Istaknuo je: „Studenti su u pateru Lasiæu imali zanimljivog profesora. Na svojim je predavanja uvijek nastojao  egzistencijalno problematizirati odreðenu temu, postaviti je pod znak pitanja – baš kao i njegov duhovni uèitelj Toma Akvinski. Takav je bio i na ispitima … Na predavanjima i diskusijama u fakultetskim aulama i na hodnicima ukazivao je studentima na  važnost slobode kojom svaki èovjek tka svoj život, pa i onaj onkraj smrti! Da bi se pak mogao ispravno odluèivati, èovjek mora – govorio je pater Lasiæ – tražiti, naæi i što više upoznati istinu. Istina, naime, i èini èovjeka slobodnim!“ (str. 9-10).

Sam naslov zbornika: „Veritas vitae et doctrinae. U potrazi  za istinom o èovjeku i Bogu“, objasniæe Vam prireðivaè zbornika ovdje nazoèni p. Anto Gavriæ.

Hrvoje Lasiæ, roðen je 1942. godine u Uzariæima, Široki Brijeg, Hercegovina. Filozofsko-teološki studij poèeo u Dubrovniku, nastavio u Zagrebu, završio u Fribourgu na Sveuèilištu u Švicarskoj. Od 1981. profesor je filozofije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagerebu i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, umirovljen je 2009. Autor je više studija i knjiga iz humanistièkih znanosti. Knjiga „Fenomenologija i filozofija religije“ plod su njegovih dugogodišnjih istraživanja i prouèavanja odnosa naravne i nadnaravne stvarnosti.

„Razmišljanja o fenomenologiji i filozofiji religije plod su dugogodišnjih istraživanja i predavanja studentima fenomenologije i filozofije religije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu te sudjelovanja na domaæim i meðunarodnim znanstvenim skupovima, što je naznaèeno u VII. poglavlju drugog dijela knjige. Sadržaj knjige je ne samo informativan i poticajan nego je i rezultat vlastitog promišljanja o fenomenologiji i filozofiji religije, što može uvelike pridonijeti  boljem poznavanju religije duboko usaðene u ljudsku narav (natura sua homo semper religiosus…) te otkrivanja njezina znaèenja za ljudski život, koji je u potrazi za istinom o sebi nenužnom biæu u odnosu na „jedinon nužno biæe“ (Iz predgovora Hrvoje Lasiæ)