Izaslanstvo Hrvatskog sabora posjetilo HKD Napredak

Sarajevo, 24. 5. 2005.

Izaslanstvo Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora u sastavu: Gordan Jadrankoviæ, Nikola Ivaniš, Frano Matušiæ, Mario  Zuboviæ, Tonino Picula te veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Josip Vrbošiæ, posjetili su danas Hrvatsko  kulturno društvo Napredak gdje im je domaæin bio predsjednik Napretka prof. dr. Franjo Topiæ.

Nakon razgledavanja Napretkove palaèe, Napretkove knjižnice,  te radio postaje Vrhbosna, Topiæ je upoznao èlanove izaslanstva s radom Napretka, s posebnim osvrtom na rad od obnove  Napretka 1990. godine. Rekao je kako Napredak svojim radom i  rezultatima pokazuje kako se u Bosni i Hercegovini može graditi  i  voljeti svoje, a da se pri tome ne stvaraju neprijatelji. „Napredak  pokazuje da se u Bosni i Hercegovini može živjeti i biti ono što  jesi. Ovdje ima života za Hrvate i moram reæi da u Hrvatskoj još uvijek vlada suprotno mišljenje. Treba dakle promijeniti odnos Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i vas molim da  radite na tome“, rekao je Topiæ ovom prigodom.

Upoznao ih je i s  juèerašnjim dodjelama studentskih stipendija, ponovno  podcrtavši kako je za ovogodišnje 73 stipendije najviše sredstava  odvojila INA iz Zagreba i HOLDINA iz Sarajeva. Gordan Jadrankoviæ je, zahvalivši na gostoprimstvu, rekao kako je i ustavna i moralna zadaæa Republike Hrvatske pomagati Hrvate i njihove projekte u Bosni i Hercegovini, a samim time i Napredak. „Ohrabren sam ovim što sam vidio.

Ovoliki broj ljudi koji se okuplja u Napretku i ovoliki rezultati, dovoljan su jamac i pokazatelj kako je opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini, i Sarajevu napose, izvjestan“, rekao je Jadrankoviæ te naglasio kako æe se zajednièki zalagati, kao èlanovi Sabora, da Vlada Republike Hrvatske još snažnije podupre projekte Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Tonino Picula je naglasio da je dobro što bh Hrvati imaju ovako snažnu instituciju klao što je Napredak, te kako Hrvatskoj Hrvati u Bosni i Hercegovini ni u kojem sluèaju ne smiju predstavljati teret, veæ da ih treba ohrabrivati i pomagati.