Izložba slika Zlatana Naliæa

Zlatan Naliæ je roðen 1965. godine u Tuzli, ali je odrastao u Bijeljini gdje je i živio do 1991. godine. Od 1992. živi i radi u Austriji. Ovo je njegova prva izložba i na neki naèin to je njegov povratak korjenima i gradu u kome je roðen. „Svi naši životni putevi su jako èudni, bavimo se razlièitim poslovima, radimo možda ono što ne volimo, ali ono nešto što je u nama nekada mora da izaðe iz svakog od nas i nebitno je da li nam se to dešava sa dvadeset, èetrdeset ili osamdeset godina, pa sam shvatio da i ja trebam da se bavim onime što volim“, tako o svome bavljenju umjetnošæu govori Zlatan Naliæ. Ovaj zanimljivi èovjek opuštenog i vedrog duha sasvim obiènim rijeèima opisuje svoje umjetnièke poèetke. Tek se u proteklih pola godine poèeo ozbiljnije baviti slikanjem, napravio je mnogo zanimljivih djela koja su prezentirana na ovoj izložbi. Radi u Austriji kao taksist i svoje slobodno vrijeme iskoristio je da se posveti radu sa kistom i bojama. Na pitanje kako to da se poène baviti slikanjem, pomalo stidno odgovara da je to oèito stvar sluèaja. Jednostavno je jedan dan uzeo u trgovini platno i boje i poèeo stvarati zanimljiva djela, koja su poslije neki ljudi vidjeli i kazali mu da oèito ima dara i da treba nastaviti sa tim. Podršku za svoj rad i prvu samostalnu izložbu Zlatan Naliæ je imao od umjetnice Natalije Cimeše koju poznaje još iz svoga ranog djetinjstva. Za one koji ne znaju, Natalija Cimeša je na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju diplomirala 1995. godine, a poslijediplomski studij završila je u Beogradu na Fakultetu primenjenih umetnosti 2002. godine o temi: Boja i slikarska istina: Materija kao znak i zamena za figuraciju. Izlagala je samostalno 14 puta u zemlji i inozemstvu, te na više od 50 skupnih izložbi. Sudjelovala je u radu više od deset likovnih kolonija.

Veæ smo kazali da je Zlatan Naliæ èovjek koji se tek odnedavno ozbiljnije bavi umjetnošæu, i ako je ovo njegova prva izložba on je imao priliku da neka svoja djela pokaže publici u Bijeljini kada je kao gost izlagao na Natalininoj izložbi. Sada se dogodilo obrnuto, pa je na njegovoj izložbi umjetnica imala jedno svoje izloženo djelo. Malo decidnije kazano izmeðu ostalog o umjetnièkom izrièaju Zlatana Naliæa u katalogu za ovu izložbu književnik Atif Kujundžiæ je napisao: „Bez traga sumnje, Zlatan Naliæ je likovno talentiran èovjek. Kao autodidakt i slobodan, otisnuo se u eksperimentiranje i traganje u slici, u razlièitom nivou boje, realnog i apstraktnog, figuracije i crteža, obojenih površina i njihovog meðusobnog odnosa. Svakako, najznaèajniji slikarski dosezi Zlatana Naliæa postignuti su na slikama na kojima Naliæ kombinira do razlièitog nivoa realizirane pojedinaène i grupne portrete sa okruženjem koje je puno slutnji, koloristièkih i crtaèkih nagovještaja slikarevih osjeæanja i raspoloženja.“

Organizacijom ovakve moglo bi se reæi pomalo „alternativne“ izložbe oèito je da se želi pokazati da je Galerija Kristian Krekoviæ prostor koji želi dati priliku svima. Ne morate biti akademski slikar ili pak izgraðeno i priznato slikarsko ime da biste pokazali ono što znate. Zbog takvog odnosa prema ljudima koji imaju slikarskog dara, i ova Galerija ali i njeni, sada veæ vjerni i redovni posjetitelji pozitivan su primjer kakav odnos treba imati prema umjetnicima, pogotovu onima koji su tek na poèetku. Nije ni Zlatan krio svoje oduševljenje Tuzlom, kako i sam kaže: „Tuzla je moja slaba toèka“, jer je to grad u koji je prvo došao nakon rata i koji mu se sada ovakav kakav je, mnogo dopada.

Izložene slike raðene su u više razlièitih tehnika, od ulja na platnu, pastela, akrila, ali na jedan specifièan naèin jer kako i sam umjetnik kaže nije ni razmišljao kako i kojom tehnikom radi svoja djela, neko su ona nastala spontano i dio su njegova osobnog pogleda i nekih viðenja stvari. S obzirom da radi kao taksist, ima priliku upoznati razlièite ljude, tako da je sluèaj htio da upozna i neke zanljive osobe iz svijeta umjetnosti, pa æe to vjerovatno u narednom periodu biti prilika da se ostvare neki kontakti i da Zlatan Naliæ svoja djela izlaže i u Austriji. A da ovaj skroman i obièan èovjek doista umjetnost vidi samo kao vid osobnog zadovoljstva, potvrðuju i njegove rijeèi da ništa ne radi iz bilo kakvog interesa i da je i što se tièe izložbi zadovoljan time što je izlagao u Tuzli, a za neke nove izložbe ostaje da se vidi.

Sve prisutne ispred Franjevaèkog samostana je pozdravio i poželio dobrodošlicu gvardijan fra Zdravko Anðiæ, a izložbu je otvorio Æazim Sarajliæ, direktor Meðunarodne galerije portreta u Tuzli. Ostaje nam samo da vjerujemo da æe i u narednom periodu blagi i tihi prostor Galeriji Kristian Krekoviæ, koji ne može, a da pozitivno ne djeluje na svakog pojedinca biti mjesto koje æe ugostiti još mnoga imena iz svijeta umjetnosti.

Irena Madžareviæ