Između riječi i tišine: predstavljena druga zbirka Marije Pavković Baković pred prepunim KIC-om

U subotu, 28. ožujka. je u prepunoj dvorani Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu predstavljena druga zbirka pjesama „Između tri točke“ književnice Marije Pavković Baković – profesorice, doktorandice, novinarke i jedne od omiljenijih i prepoznatljivijih kulturnih osoba u gradu. Večer koja je odavno nadrasla okvire klasične promocije knjige pretvorila se u susret emocija, uspomena i riječi koje, kako se moglo osjetiti, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim.

Program je otvorio Duo Tempera (Ivica Milić i Josip Ćurčić), a večer je vodila profesorica Snježana Redžepagić, koja je u više navrata interpretirala pjesme iz zbirke. Naglasila je kako se ne predstavlja samo knjiga, nego i misli i osjećaji, dodajući da je potrebno mnogo hrabrosti stati pred publiku s vlastitim stihovima – hrabrosti koju je ova večer, kako je rekla, slavila.

O zbirci su govorili i recenzenti. Iako spriječen, Abid Jarić se obratio kroz svoju recenziju koju je pročitao Marijin bivši učenik Borna Budimir, istaknuvši složenost pjesničkog svijeta „između tri točke“, inovativnost i snažnu emotivnost koja prožima zbirku. Književnik Srećko Marijanović, koji je bio prisutan, naglasio je kako je Marija već niz godina autentičan glas na književnoj sceni, čija poezija traži čitatelja spremnog na dublje čitanje i razumijevanje. Posebno je istaknuo motiv majke, koji se poput tihe niti provlači kroz zbirku, čineći je svojevrsnim spomenom.

Recenziju Darije Mataić Agičić pročitala je novinarka Matea Jolić, naglasivši kako se zbirka može razumjeti kroz duboku emotivnu potrebu i istraživanje vlastite ranjivosti, dok se stihovi kreću između slike, zvuka i značenja, često bez jasnih granica – upravo „između tri točke“.

Večer su dodatno obogatili i emotivni trenuci – poput pjesme koju je Marija napisala svojoj nećakinji, ali i završnog obraćanja same autorice. U svom govoru zahvalila je obitelji, prijateljima i svima koji su je podržavali, posebno istaknuvši svoju prerano preminulu majku Ljiljanu kojoj je knjiga posvećena, kao i oca Ivana, sestru, supruga i učenike koji su, kako je rekla, bili važan dio njezina puta.

Na kraju večeri, Snježana Redžepagić zaključila je riječima da su pjesnici posebna vrsta ljudi – oni koji u istoj rečenici mogu rasplakati, razveseliti i zbuniti. Sudeći po reakciji publike i ispunjenoj dvorani, Marija Pavković Baković upravo je to svojom poezijom i učinila.

Tekst: Slaven Nevistić
Foto: RTG