Komu smeta Napredak?

Piše: Vera Soldo

Eto, sve su što se kaže. Nema koristi neke stvari objašnjavati, a onaj tko zna što je Napredak, ovakve gluposti neæe ni pitati. A opet, ne možeš „napadaèima“ (pre)šutjeti jer su jaki i u širenju loših (dez)informacija, po principu s koljena na koljeno, imaju zamjetan uspjeh. MOS (Mahalško-obavještajna služba) je na djelu, ali ne samo MOS, ima i drugih „službi“ koje rade za interese, pod krinkom borbe za one hrvatske.

Možda je problem u rijeèi 'SARAJEVO'?

Jasno je na èiju su adresu upuæeni ovakvi komentari, na Središnjicu i prvog èovjeka Napretka, prof. dr. Franju Topiæa. Èinjenica je da je Topiæ ipak stup Napretka i da, prije svega, ako se misli diskvalificirati sve što Napredak èini, sijeci njega… Da se odmah razumijemo, nema onoga koji je roðen na ovom svijetu, osim Jednoga, koji je bez grijeha i mana. Pa grijeh je ljudska odlika. Bez njega bismo veæ na zemlji svi bili svetci, a znamo da baš i nismo. Nije ni on imun na ljudsko i mogla bih navesti i puno toga što zamjeram uvaženom profesoru, ali sve te mane se zaborave, kada se vidi što je Napredak do sada napravio i ono što planira napraviti.

Možda je tu problem u rijeèi 'SARAJEVO', jer je Sarajevo jedan od osnovnih problema zbog kojih se Napredak napada, jer je Središnjica u tom gradu. Pa bilo je pokušaja „iznutra“ da se Središnjica diskvalificira, jer je u Sarajevu, ali pokušaj je propao. Što to mi, mislim na Hrvate, toliko imamo protiv Sarajeva? „Bošnjaèki je grad“,  „sve zlo dolazi nam iz Sarajeva“, „ono što je Beograd bio u Jugi, Sarajevo je nama danas“ (isto danas jedan Spliæanin misli za Zagreb), dio je komentara na raèun Sarajeva. Naravno da ima dio istine u svemu tome svemu tome i shvaæam sve koji imaju dozu nepovjerenja prema svemu što dolazi iz Sarajeva. Ali, je li to razlog da ovaj grad i Hrvate koji u njemu žive „otpišemo“? Da je Sarajevo veæinom bošnjaèko, to nitko ne spori, ako govorimo o nacionalnoj strukturi jer je 90 do 95 posto stanovnika bošnjaèke nacionalnosti. No, je li to jedini argument zbog èega se Hrvati, trebaju odricati ovoga grada i svega u njemu? Mislim da ne bismo, jer što ga prije prihvatimo kao mjesto odakle se upravlja ovom državom i Hrvatima æe biti puno, puno lakše. Ne treba sporiti kako je dosta Hrvata iselilo iz Sarajeva. Ali Hrvatima je draže da se iseljavaju jer je, eto, to još jedan dokaz koliko je taj grad protiv Hrvata. A bismo li, možda, trebali raditi da ti ljudi ostanu u Sarajevu? Koliko je to hrvatski interes?

Kažu neki, Hrvatima se ne da posla u Sarajevu. Ima puno i toga, ali èini mi se da posla puno nemaju ni Bošnjaci. U ozbiljnoj nezaposlenosti vjerojatno je i postotak „nacionalne“ nezaposlenosti podjednak. Ne bismo li se, prije svega, trebali zapitati što se to èini da bi posla bilo? Koliko je Hrvata zaposleno u državnim institucijama? Praznih hrvatskih mjesta ima na pretek i to znam. Stalno se hipoteze i teme razgovora i rasprava postavljaju na krivim temeljima. Ako oni, koji predstavljaju Hrvate i zastupaju na svim razinama vlasti, pokazuju i govore tako, ako Sarajevo (a i cijelu državu, kakav ona god bila) iz ovih ili onih razloga ne smatraju svojim, što onda mogu oèekivati od nas, „obiènih“ Hrvata?

Hrvatski interes i dobar profit – što je poveznica?

Zapravo, ruku na srce, ideja ide za tim da se postojanje hrvatskog identiteta u Sarajevu potpuno osporava. „Ma nema gore Hrvata, pa ni u oba HDZ-a… To su vam sve neki katolici – Bosanci“. Banaliziram stvari, ali je tako razmišljanje. Kad se stvar postavi na tim temeljima, onda zakljuèci mogu biti toèni, ali neistiniti, rekli bi logièari. Dakle poðe se od dvije premise: 'Svi stanovnici Sarajeva su Bošnjaci' i druge 'Hrvati žive u Sarajevu', pa je konkluzija 'Svi Hrvati u Sarajevu su Bošnjaci'… Možda ova logièka jednadžba nije savršena, ali nije ni potpuno bez osnove.

Kad se stvar, dakle, postavi na tome, onda ni Hrvatsko kulturno društvo Napredak nema veze s hrvatskim. „Sve je to bosansko, s primjesama bošnjaèkog i servira se Hrvatima, kao nešto što bismo trebali prihvatiti kao svoje, a onda æe nas to „naše“ pojesti kao mrak.“ Kakva 'Baba Roga'…I što je najtragiènije mnogi, a ponajviše iz politièkih (materijalno-osobnih) razloga uspijevaju jadan svijet zaludjeti takvim okorjelim tvrdnjama iz kojih jednino oni, vjeèiti branitelji interesa Hrvata, desetljeæima duboko profitiraju, dok su svoju djecu poslali u europske metropole, jer eto jadni ovdje nemaju života, u ovoj crnoj budži zvanoj Bosna i Hercegovina. I svaki put, tri puta pljunu kad izgovore to 'Bosna i Hercegovina', kao kad vide crnu maèku kad mu prijeðe preko puta, a onda kao „praktièni vjernik“ tri puta pljune da se ne urekne.

I tako, na pravdi Boga, Napredak postaje „unitaristièko, silajdžiæevska“ organizacija koja smeta našim vjeèitim „braniteljima“. Dakle, njih smeta to što Napredak, pod svaku cijenu, hoæe pokazati i dokazati da je Bosna i Hercegovina, da je i to Sarajevo (pljunite i kad proèitate ovu rijeè) i HRVATSKO, pa i onda kad su nerealni optimisti. To smeta, jer im takav koncept nikako ne odgovara. Jednostavno se kosi s njihovim „uvjerenjima“ od kojih odlièno profitiraju. I zato to sve treba napasti i diskreditirati. I nema tu velike mudrosti.

Antinacionalno je danas trend

Ali da ne bi ispalo da su napadi samo s desna, ima i onih s lijeva. Njima Napredak ne valja jer je prije svega nacionalno društvo, a za tim, što se tièe njih, nema potrebe. Svi smo isti pa što isticati to nacionalno. „To nacionalno nas je koštalo glave“, tvrde neki uporno kojima manje-više još u glavama zvuèi ono bratstvo i jedinstvo. A bito je tko si i što si, kako nije. Prije svega, naravno budi èovjek, ali moraš valjda biti NEŠTO. Budi Eskim ako hoæeš, ali pusti drugog na miru.

Dobro nedavno primijeti netko da je u BiH sada posrijedi trend antinacionalnoga. Kao, to neka moda „danas nosim antinacionalno odijelo“. Moraš se na to „furati“ jer to je u trendu. Biti nacionalist, u našoj realnosti i definiciji nacionalizma, svakako nije od koristi, ali biti domoljub, voljeti svoj narod i identitet je „bezbolno“. Kamo sreæe da je domoljuba i više. Tako, buduæi da Napredak nosi taj hrvatski prefiks, nekima smeta k'o vragu križ pred oèima.

A što je to Napredak, kao nacionalno društvo, naèinio loše nekome tko nije Hrvat? U Napretku ima dosta èlanova koji su i drugih nacionalnosti i svjesnost toga nikome ne smeta. Ako nekome nije pomogao, jamaèno nije ni odmogao. A Napredak, i Središnjica i podružnice, ima samo jednu želju i cilj, kako reèe Topiæ, da nas je (Hrvata) u ovoj zemlji što više i da što bolje živimo. I sve što Napredak radi, radi iz tog i zbog tog razloga. Jasno, uvijek se može i bolje i više, ali tko kome brani da uèini više od Napretka? Svi bismo bili sretni da je tako. Napredak danas, uz sve poteškoæe, bitno u
tjeèe na to da Hrvati u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, poglavito Bosne, mogu slobodno hodati i živjeti. Pa, u Sarajevu je i za vrijeme komunizma na Napretkovoj palaèi ostao hrvatski grb, kojeg nitko nije dirnuo i koji i danas tamo stoji. Iz godine u godinu Napredak je sve èvršæi i ozbiljniji. Sve više projekata i programa (prije svega projekt Vrhbosanskog sveuèilišta), sve više truda i rada i jasno je zašto postaje sve veæi gigant na kulturnoj sceni, ali i na zidu obrane nacionalnog identiteta i opstojnosti. A tom obranom Napredak nikome ne èini zlo, niti u toj obrani nijeèe neèiji drugi identitet, veæ samo na dobar i pozitivan naèin pokazuje da se ovdje može živjeti. Nekada šture brojke govore same za sebe. Ako je 6500 manifestacija, koliko je Napredak napravio u 21 godina, ništa, onda zbilja ne vrijedi raspravljati. Neka ne zvuèi preskromno, ali neka netko pokaže organizaciju sliènog karaktera koja se može podièiti svojim rezultatima rada.

Plaæamo li još kletvu kralja Zvonimira?

Pokojni zagrebaèki biskup Ðuro Kokša jednom je kazao kako Napredak s Maticom hrvatskom i Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti èini tronožac hrvatskog identiteta. Da je Napredak nebitan, ne bi se toliko veleposlanika navraæalo u Središnjicu, ne bi ni hrvatska premijerka Jadranka Kosor, ni hrvatski predsjednik Ivo Josipoviæ, ni zagrebaèki gradonaèelnik Milan Bandiæ nikada došli ili u svojim uredima primili predstavnike Napretka, ne bi ni Crkvi ni Vatikanu bilo važno to što Napredak radi. A svima je važno. Napredak je u potpunosti nestranaèka organizacija, ali ima pravo, ne samo pravo veæ i obvezu govoriti o stanju hrvatskog èovjeka. Ali, pobogu, otkud Napretku pravo na to? Ali, naši su politièari nepogrješivi u pitanju „upravljanja“ zemljom i narodom. „Na to nema nitko drugi pravo i ono što ja kažem jedno je istinito i toèno“, to je èesto filozofija naših „èimbenika“.

U Središnjoj upravi Napretka, a tako je i u podružnicama, danas sjede i lijevi i desni, i vjernici i ateisti i … je li sve to problem? Nije. Kad se dolazi u Napredak izuju se stranaèke ili nekakve ideološke ili regionalne cipele i zajednièki se radi, bez ikakvih problema. I samo to je dokaz da svi zajedno mogu uèiniti puno, samo ako istinski žele. I samo tako može se jamèiti zaštita vjerskih i nacionalni prava, ali i politièkih prava Hrvata, kojih ponajmanje imamo. Možda æe Hrvati ipak prièekati još nekoliko desetljeæa, kako bi se oslobodili kletve hrvatskog kralja Zvonimira, koji je Hrvate, na samrti 1089., prokleo neslogom, jer ga baš njegovi Hrvati ubiše. Možda ta kletva, umjesto 900 godina, traje još uvijek i oèekivati je da s nas „ode“ jubilarne 2089. godine. I tako, dok se Hrvati meðusobno „ubijaju“ ode vrijeme, drugi „profitiraju“ na razne naèine, a onda su im svi krivi što su obespravljeni i potlaèeni.

Napredak nije jedan èovjek, nego jedan projekt iz davne 1902.

Prof. Topiæ je jedan od rijetkih koji uporno tvrde i vape da se Hrvati opamete i da shvate da je cijela Bosna i Hercegovina, svaki njezin kraj, a onda i Sarajevo, važna ne samo za hrvatski narod, veæ i za hrvatsku državu i hrvatsku vanjsku politiku. Kad on poziva hrvatske politièare da rade i ŽIVE u Sarajevu, iako možda misli i doslovno, misli prije svega simbolièno, želeæi naglasiti koliko je taj grad važan. Iz Sarajeva se „vedri i oblaèi“ i zato, onima koji se s time ne mogu nikako pomiriti, smeta i Topiæ. Nedvojbeno je da je utjecajan i uspješan èovjek, od Vatikana do Washingtona i Bruxellesa, što mu mnogi, pa i jedan broj njegovih kolega, teško opraštaju. I umjesto da se iskoristi ne u dnevno politièke svrhe, veæ u zajednièkoj strategiji za boljitak hrvatskog èovjeka, Topiæa se pokušava maksimalno etiketirati i oblatiti kao èovjeka koji „uporno radi kontra hrvatskih interesa“. Smeta on… smeta, jer da nije njega lako bi se obraèunali s Napretkom, mnogi misle. A ne shvaæaju, jadni, da Napredak nije jedan èovjek veæ je to jedan projekt, pokrenut davne 1902., kojeg nisu ni komunisti mogli ugušiti.

Vjerujem da neæe ni ovi današnji neokomunisti, koji sebe rado nazivaju nacionalistima i zastupnicima hrvatskih interesa, ovlaštenim osobama za davanje certifikata tko je dobar, a tko loš Hrvat, oni koji su 1971., kad se budilo Hrvatsko proljeæe, a i 1990. bili jamaèno jedini branitelji bratstva i jedinstva, koje se umjetno pokušavalo održati, pa se i raspalo na baš „bratski“ naèin. Napredak je misija, Napredak je most koji povezuje ljude. Najlakše je širiti zlo i negativnost jer se oni sami od sebe šire. Napredak je i danas, i dalje æe biti, integrativni èimbenik i poveznica Hrvata, ma gdje živjeli i u Sarajevu ili Mostaru, Osijeku, Splitu, Zagrebu, Beèu …

I zato, opstat æe Napredak, a i Hrvati, ma koliko neki to ne željeli i koliko im se ne svidjelo. I oni s lijeva i oni s desna udaraju, ali sredina je uvijek bila – zlatna sredina.