Kranjčević i Sarajevo

Na poseban način o velikom pjesniku brine Hrvatsko kulturno društvo Napredak
Ovih dana odaje se počast velikanu pisane riječi, hrvatskom pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću. Kranjčević je preminuo u Sarajevu, u svome stanu, 29. listopada 1908. godine. Pokopan je tri dana poslije, na sarajevskom groblju Sveti Josip. Sarajevo čuva uspomenu na velikog pjesnika. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu nalazi se Kranjčevićeva spomen soba. Spomen soba dio je stalne postavke Muzeja književnosti, gdje se danas čuva Pjesnikova ostavština. U Kranjčevićevoj spomen sobi mogu se vidjeti rukopisi, bilježnice, fotografije, osobni predmeti.
Na poseban način o velikom pjesniku brine Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Svakog 1. studenog, na Dan Svih svetih, Napredak odaje počast velikom pjesniku, uz prigodno prisjećanje i čitanje njegovih pjesama. Tako je bilo i ove godine. Na sarajevskom groblju Sveti Josip predstavnici Napretka upalili su svijeće i položili cvijeće na Kranjčevićevom grobu, dok je molitvu na Pjesnikovu grobu predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić, pomolivši se za velikog pjesnika zajedno sa svim prisutnim. Nakon molitve, Kranjčevićevu poeziju čitala je Napretkova stipendistica Klara Vukojević.
Kranjčević je pjesnik osebujnog stila i velikih tema. Domovina, čovjek i svemir motivi su po kojima je trajno obilježeno njegovo pjesništvo, tematski trolist po kojemu je Kranjčević znan u književnom (i ne samo književnom) svijetu. Kada piše o domovini i nacionalnoj neslobodi svoga vremena, Kranjčević to radi poetski uvjerljivo, s čovjekoljubljem kao osnovnim motivom. Njegove pjesme o domovini i narodu lišene su patetične sentimentalnosti ili čak ksenofobije kakvih ima u poetskim nacionalnim budnicama toga vremena. U Kranjčevićevom je pjesništvu osim domovinskog sentimenta prisutan i eho socijalnog revolta, osjetljivost za socijalno ugrožene, poetsko zazivanje jednakosti, bratstva i slobode. Sve su to nove teme u hrvatskoj poeziji toga vremena. Moćnom metaforom i snažnom poetskom izražajnošću Kranjčević na nov način progovara o svome vremenu. Njegovo je pjesništvo raskinulo s ranijom tradicijom hrvatskog pjesništva i svojevrsni je most prema pjesništvu moderne, pa i njen začetnik.
Genij sputanih krila
Neraskidiva je veza između Kranjčevića i Sarajeva. U Sarajevu je uređivao književni časopis Nada. Pokretač i nominalni urednik Nade bio je Kosta Herman, visoki austrougarski dužnosnik i prvi upravitelj Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali je znano da je Nada u suštini bila Kranjčevićev urednički projekt. Zahvaljujući upravo Kranjčeviću, Nada se tih godina profilirala kao ponajbolji južnoslavenski časopis te vrste. Kranjčević je okupljalo najuglednije književnike oko sebe, bez obzira na njihovo nacionalno opredjeljenje, poetičke ili žanrovske smjernice. Kvaliteta je Kranjčeviću bila važnija od pukih identitetskih ili žanrovskih odrednica. Kranjčević je pisao i prozu. Kao urednik Nade objavljivao je i prozne tekstove, recenzije, bilješke. Nada je prestala izlaziti 1903. godine – ugašena je zbog financijskih razloga.
Kranjčevićev grob krasi nadgrobni spomenik Genij sputanih krila koji je izradio hrvatski kipar Rudolf Valdec. Spomenik je prvobitno otkriven 1913. godine da bi vremenom, posebice tijekom ratnih razaranja, bio znatno oštećen. Obnovu spomenika potaknulo je Hrvatsko kulturno društvo Napredak, a projekt su financijski podržale gradske vlasti Sarajeva i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Restauracija nadgrobnog spomenika završena je 2006. godine. Također, članovi Napretka su tijekom ratnih neprilika sklonili na sigurno i Kranjčevićevu bistu koja je bila izložena u parku kod zgrade Predsjedništva BiH. Bista je nakon obnove ponovo postavljena na isto mjesto čime je također odana dužna počast rođenom Senjaninu koji je svoje najkreativnije razdoblje proveo u Sarajevu.
N.Š.