Treba razjasniti zašto se zove odreknuæe, a ne ostavka. Odgovor je jednostavan: papa nema kome dati ostavku. Odreknuæe podrazumijeva da se Papa sam i to potpuno slobodno povlaèi. On veli: „Nakon što sam više puta pred Bogom preispitao svoju savjest, došao sam do sigurnosti da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan naèin papinsku službu“.
Èin realnosti i odgovornosti
Zasigurno nije bilo lako papi Benediktu odluèiti se na ovakav potez, jer se to nije dogodilo u povijesti papa više od sedam stoljeæa, od odreknuæa pape Celestina V. (1294., odrekao se nakon šest mjeseci obnašanja papinske službe). Ali tadašnje i sadašnje prilike u Crkvi, svijetu, u papinskoj službi, u biranju pape nisu ni sliène. Ondašnji izbori su trajali više od dvije godine, izborne konklave su imale samo 12 kardinala; Celestin je izabran kao redovnik-pustinjak, on je stolovao u gradu Aquili (srednja Italija), onda ga je kralj Karlo Anžuvinski nagovorio da se preseli u Napulj. I još puno drugih elemenata je bilo koji su neusporedivi s današnjom situacijom. Stoga sam Benedikt XVI. kaže: „Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga èina, u punoj slobodi izjavljujem da se odrièem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra“. I to stvara nesvakidašnju situaciju u Crkvi. Stoga je ovo èin velike hrabrosti.
Ovo je èin povijesne težine, jer æe buduæe pape morati raèunati s moguænošæu odreknuæa i njegovim posljedicama. Ovo odreknuæe povlaèi za sobom mnoga druga ekleziološka, a i praktièna pitanja. Koja je ekleziološka i opæa pozicija „umirovljenog pape“? Papa je za katolièku teologiju ne samo ljudska, nego i božanska kategorija; nema prave Crkve bez pape. Iako papinstvo nikad nije nije proglašeno sakramentom, ipak treba istaknuti – za katolike Isusova je i božanska volja papisnka služba, bez obzira kako se razvijala u povjesti i kako æe se razvijati u buduænosti. Papa nije kao predsjednik države, direktor poduzeæa ili upravitelj neke udruge. Naravno, umirovoljeni papa neæe imati nikakvu jurisdikciju-vlast. No ostaje pitanje, hoæe li se eventualno oglašavati javno, hoæe li utjecati privatno na ljude i dogaðaje. Koja je težina njegovih stavova? Hoæe li ga buduæi poglavar Katolièke crkve konzultirati u nekim pitanjima? Pogotovu što je Benedikt XVI. uz papinsku službu i vrlo uvaženi teolog, a uz to je bio i proèelnik najvažnije crkvene kongregacije-zbora, one za nauk vjere i morala. Hoæe li se umirovljeni Papa sustezati od oèitovanja o nekim bitnim pitanjima ako eventualno nasljednik bude donosio drugaèije odluke od njegovih?
Dodao je: „Moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu“. Ovo je èin nesvakidašnje realnosti. Papinska služba traži silnu fizièku i duhovnu energiju. Papa je uvidio da nije više sposoban „dobro vršiti“ ovu svjetski važnu službu. Znati svoje moguænosti spada u genijalne osobine. Ovaj èin pokazuje i Papinu veliku poniznost. Nije uobièajeno svojevoljno se odreæi ni manje važne službe, a pogotovo jedne od najvažnijih duhovnih i opæedruštvenih službi. Papinstvo je, što su i ovi dani pokazali, najutjecajnija moralna i društvena služba u svijetu.
Ovo je i veliki èin odgovornosti. Na bit ljudske osobe spada sloboda, ali uz slobodu obavezno ide kao sjena i odgovornost, jer to je nalièje slobode bez koje nema èovjeka. Inaèe lako je govoriti i postupati, ako nemate odgovornosti. Preuzimanje neke odgovornosti bitno utjeèe na èovjekovo ponašanje i na njegove stavove. Jao službi ako je obnaša neodgovorna osoba!
„Prazna stolica“
Vatikanski pravnici smatraju da æe službeno Benedikt XVI. biti „umirovljeni rimski bisukup“, a ne umirovljeni Papa. Inaèe, Papa je poglavar Crkve prije svega jer je rimski biskup, i snagom te službe postaje poglavar Crkve. Zašto rimski biskup? Povijesni razlog je što je sveti Petar kao prvi i glavni meðu aposltolima, bio rimski biskup pa tako njegovi nasljednici imaju prvenstvo u Crkvi, što se u ekleziologiji naziva primat.
Situacija nakon papinog povlaèenja zove se sede vacante, tj. prazna stolica, misli se na Petrovu stolicu koja je simbol papinske vlasti, pa ime za vrhovnu upravu Crkve je Sveta stolica. Njegovu vlast, do izbora novoga pape, ne obnaša nitko drugi i ništa se ne može btinije mijenjati u upravljanju opæom Crkvom. Veæina vatikanskih dužnosnika gubi svoj status, odnosno zamrzava im se. Svetom stolicom æe za virjeme „prazne stolice“ upravljati kamerlengo kard. Bertone, sadašnji dražavni tajnik. Dekan Kardinalskog zbora kard. Sodano voditi æe pripreme u kojima su važne generalne kongregacije na kojima mogu sudjelovati svi kardinali i na kojima se raspravlja o situaciji u Crkvi, što æe biti okvir za profil buduæeg. Prva æe kokngregacija biti vjerojatno veæ 1. Ožujka. Na kongregacijama i drugim susretima æe se steæi bolji uvid u situaciju u Crkvi i u svijetu, meðusobno se upoznati kardinali, upoznati njihove poglede na pojedina pitanja. Kod prošlih konklava je situacija bila dosta jednostavna jer su svi zanali kard. Ratzingera i njegove poglede s obzirom da je godinama bio na èelu kongregacije. Konklave se po propisima trebaju sazvati ne prije 15 dana i ne više od 20 dana nakon smrti pape, a tako bi trebalo biti i sada, iako je ovo izvanredna situacija. Konklave je pojam koji dolazi od latinskog i znaèi „pod kljuèem“ jer su kardinali zakljuèani u Sikstinskoj kapeli, što znaèi da nemaju nikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Ne bi smjeli imati ni mobitel. S obzirom da je kard. Sodano preko 80 godina to æe konklavama predsjedati najstariji kardinal mlaði od 80 godina, u ovom sluèaju kard. Re. Dnevno se glasuje do èetiri puta i ispušta se dim. Ako nije izabran papa, onda ide sivi ili crni, a kad bude izabran pušta se bijeli dim, što vjernici mogu pratiti na trgu sv. Petra. Za izbor je potrebna dvotreæinska veæina. Od 209 kardinala, 117 ima pravo glasa. Opæenito govoreæi, za papu bi mogao biti biran svaki punoljetan neoženjen katolik, meðutim još od 1389. g. nekardinal nije bio izabran za papu. Benedikt XVI. ne može sudjelovati u izboru svojega nasljednika, samim time što ima više od 80 godina. Ivan Pavao II. je napisao knjigu Rimski triptih gdje posebno piše o konklavama. On upozorava kardinale na baštinu Petrovih kljuèeva, na važnost kljuèeva, na ozbiljnost kod izbora, trebaju imati pred svojim oèima da je pred Božjim oèima sve golo i otvoreno, to znaèi sve poznato, da se ne može ništa, barem Bogu, skriti.
Tko æe biti novi papa?
Cijeli svijet s nestrpljenjem èeka izbor novog pape. Veæ dan nakon najave odreknuæa, poèeli su „izbori“ èak i na kladionicama. Od 209 kardinala 117 ima pravo glasa: 61 je iz Europe, 14 iz Sjeverne Amerike, 19 iz Južne Amerike, 11 Afrikanaca, 11 Azijaca; potjeèu iz 69 zemalja, najviše Talijana – 28. Kandidata za novog papu je više. Novinari su veæ istog dana poèeli spekulirati o papabilisima (tj. moguæim papama). Milanski nadbiskup Angelo Scola (71 g.) stoji možda ponajbolje od Talijana. Od Afrikanaca Peter Turkson (64). Od Amerikanaca kandidirani su Kanaðanin Marc Oullett (69) koji je proèelnik važne kongregacije za biskupe, negdje se spominje i njujorški nadbiskup Dolan, kao i argentinac Leonardo Sandri kurijalni kardinal. Kao i na prošlim konklavama spominju se kard. Oscar Maradiaga (71) iz Hondurasa i nadbiskup Buenos Airesa Bergoglio (76), koji je isusovac, (isusovci dosad nisu iz svojih redova imali papu). Od Azijata je u igri kard. Luis Tagle s Filipina. Hrvati imaju po drugi put dva kardinala u konklavama, možda æe oni imati i prevagu u biranju novog pape. Sigurno èitatelje zanima mišljenje o njihovim šansama za novog papu. Sarajevski kard. Puljiæ ima simpatije radi djelovanja i stavova u ratu, ondašnjem njegovanju dijaloga i zauzimanja za male ljude. Zbog toga ga je njemaèki vatikanist Andreas Englisch 2003. – èija je odlièna biografija Ivana Pavla II. prevedena i na hrvatski – spomenuo kao moguæeg nasljednika pape Wojtyle. Buduæi da kard. Puljiæ nije studirao u Rimu, slabije poznaje kuriju i njezine mehanizme, a nedostatak mu je u globaliziranom svijetu i slabije poznavanje svjetskih jezika. Kard. Bozaniæ poznaje osobno mnoge kardinale, a još bolje poznaje funkcioniranje vatikanskog sustava. Dobro se služi i nekim svjetkim jezicima.
Biranje rimskog biskupa nije kao druga biranja. Katolièka teologija i vjera drže da je u izboru uz kardinale prisutna asistencija Duha Svetoga. Isus Krist je rekao: „ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ I danas je Isus prisutan u svojoj Crkvi bez obzira na sve poteškoæe u Crkvi i u svijetu. Crkva je prije svega Isusova, pa onda svih ostalih. Konklave poèinju Svetom misom „za izbor pape“. Stoga je i izbor novog pape poseban poziv svim katolicima, na molitvu za što bolji izbor novog rimskog biskupa.
Èin realnosti i odgovornosti
Zasigurno nije bilo lako papi Benediktu odluèiti se na ovakav potez, jer se to nije dogodilo u povijesti papa više od sedam stoljeæa, od odreknuæa pape Celestina V. (1294., odrekao se nakon šest mjeseci obnašanja papinske službe). Ali tadašnje i sadašnje prilike u Crkvi, svijetu, u papinskoj službi, u biranju pape nisu ni sliène. Ondašnji izbori su trajali više od dvije godine, izborne konklave su imale samo 12 kardinala; Celestin je izabran kao redovnik-pustinjak, on je stolovao u gradu Aquili (srednja Italija), onda ga je kralj Karlo Anžuvinski nagovorio da se preseli u Napulj. I još puno drugih elemenata je bilo koji su neusporedivi s današnjom situacijom. Stoga sam Benedikt XVI. kaže: „Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga èina, u punoj slobodi izjavljujem da se odrièem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra“. I to stvara nesvakidašnju situaciju u Crkvi. Stoga je ovo èin velike hrabrosti.
Ovo je èin povijesne težine, jer æe buduæe pape morati raèunati s moguænošæu odreknuæa i njegovim posljedicama. Ovo odreknuæe povlaèi za sobom mnoga druga ekleziološka, a i praktièna pitanja. Koja je ekleziološka i opæa pozicija „umirovljenog pape“? Papa je za katolièku teologiju ne samo ljudska, nego i božanska kategorija; nema prave Crkve bez pape. Iako papinstvo nikad nije nije proglašeno sakramentom, ipak treba istaknuti – za katolike Isusova je i božanska volja papisnka služba, bez obzira kako se razvijala u povjesti i kako æe se razvijati u buduænosti. Papa nije kao predsjednik države, direktor poduzeæa ili upravitelj neke udruge. Naravno, umirovoljeni papa neæe imati nikakvu jurisdikciju-vlast. No ostaje pitanje, hoæe li se eventualno oglašavati javno, hoæe li utjecati privatno na ljude i dogaðaje. Koja je težina njegovih stavova? Hoæe li ga buduæi poglavar Katolièke crkve konzultirati u nekim pitanjima? Pogotovu što je Benedikt XVI. uz papinsku službu i vrlo uvaženi teolog, a uz to je bio i proèelnik najvažnije crkvene kongregacije-zbora, one za nauk vjere i morala. Hoæe li se umirovljeni Papa sustezati od oèitovanja o nekim bitnim pitanjima ako eventualno nasljednik bude donosio drugaèije odluke od njegovih?
Dodao je: „Moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu“. Ovo je èin nesvakidašnje realnosti. Papinska služba traži silnu fizièku i duhovnu energiju. Papa je uvidio da nije više sposoban „dobro vršiti“ ovu svjetski važnu službu. Znati svoje moguænosti spada u genijalne osobine. Ovaj èin pokazuje i Papinu veliku poniznost. Nije uobièajeno svojevoljno se odreæi ni manje važne službe, a pogotovo jedne od najvažnijih duhovnih i opæedruštvenih službi. Papinstvo je, što su i ovi dani pokazali, najutjecajnija moralna i društvena služba u svijetu.
Ovo je i veliki èin odgovornosti. Na bit ljudske osobe spada sloboda, ali uz slobodu obavezno ide kao sjena i odgovornost, jer to je nalièje slobode bez koje nema èovjeka. Inaèe lako je govoriti i postupati, ako nemate odgovornosti. Preuzimanje neke odgovornosti bitno utjeèe na èovjekovo ponašanje i na njegove stavove. Jao službi ako je obnaša neodgovorna osoba!
„Prazna stolica“
Vatikanski pravnici smatraju da æe službeno Benedikt XVI. biti „umirovljeni rimski bisukup“, a ne umirovljeni Papa. Inaèe, Papa je poglavar Crkve prije svega jer je rimski biskup, i snagom te službe postaje poglavar Crkve. Zašto rimski biskup? Povijesni razlog je što je sveti Petar kao prvi i glavni meðu aposltolima, bio rimski biskup pa tako njegovi nasljednici imaju prvenstvo u Crkvi, što se u ekleziologiji naziva primat.
Situacija nakon papinog povlaèenja zove se sede vacante, tj. prazna stolica, misli se na Petrovu stolicu koja je simbol papinske vlasti, pa ime za vrhovnu upravu Crkve je Sveta stolica. Njegovu vlast, do izbora novoga pape, ne obnaša nitko drugi i ništa se ne može btinije mijenjati u upravljanju opæom Crkvom. Veæina vatikanskih dužnosnika gubi svoj status, odnosno zamrzava im se. Svetom stolicom æe za virjeme „prazne stolice“ upravljati kamerlengo kard. Bertone, sadašnji dražavni tajnik. Dekan Kardinalskog zbora kard. Sodano voditi æe pripreme u kojima su važne generalne kongregacije na kojima mogu sudjelovati svi kardinali i na kojima se raspravlja o situaciji u Crkvi, što æe biti okvir za profil buduæeg. Prva æe kokngregacija biti vjerojatno veæ 1. Ožujka. Na kongregacijama i drugim susretima æe se steæi bolji uvid u situaciju u Crkvi i u svijetu, meðusobno se upoznati kardinali, upoznati njihove poglede na pojedina pitanja. Kod prošlih konklava je situacija bila dosta jednostavna jer su svi zanali kard. Ratzingera i njegove poglede s obzirom da je godinama bio na èelu kongregacije. Konklave se po propisima trebaju sazvati ne prije 15 dana i ne više od 20 dana nakon smrti pape, a tako bi trebalo biti i sada, iako je ovo izvanredna situacija. Konklave je pojam koji dolazi od latinskog i znaèi „pod kljuèem“ jer su kardinali zakljuèani u Sikstinskoj kapeli, što znaèi da nemaju nikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Ne bi smjeli imati ni mobitel. S obzirom da je kard. Sodano preko 80 godina to æe konklavama predsjedati najstariji kardinal mlaði od 80 godina, u ovom sluèaju kard. Re. Dnevno se glasuje do èetiri puta i ispušta se dim. Ako nije izabran papa, onda ide sivi ili crni, a kad bude izabran pušta se bijeli dim, što vjernici mogu pratiti na trgu sv. Petra. Za izbor je potrebna dvotreæinska veæina. Od 209 kardinala, 117 ima pravo glasa. Opæenito govoreæi, za papu bi mogao biti biran svaki punoljetan neoženjen katolik, meðutim još od 1389. g. nekardinal nije bio izabran za papu. Benedikt XVI. ne može sudjelovati u izboru svojega nasljednika, samim time što ima više od 80 godina. Ivan Pavao II. je napisao knjigu Rimski triptih gdje posebno piše o konklavama. On upozorava kardinale na baštinu Petrovih kljuèeva, na važnost kljuèeva, na ozbiljnost kod izbora, trebaju imati pred svojim oèima da je pred Božjim oèima sve golo i otvoreno, to znaèi sve poznato, da se ne može ništa, barem Bogu, skriti.
Tko æe biti novi papa?
Cijeli svijet s nestrpljenjem èeka izbor novog pape. Veæ dan nakon najave odreknuæa, poèeli su „izbori“ èak i na kladionicama. Od 209 kardinala 117 ima pravo glasa: 61 je iz Europe, 14 iz Sjeverne Amerike, 19 iz Južne Amerike, 11 Afrikanaca, 11 Azijaca; potjeèu iz 69 zemalja, najviše Talijana – 28. Kandidata za novog papu je više. Novinari su veæ istog dana poèeli spekulirati o papabilisima (tj. moguæim papama). Milanski nadbiskup Angelo Scola (71 g.) stoji možda ponajbolje od Talijana. Od Afrikanaca Peter Turkson (64). Od Amerikanaca kandidirani su Kanaðanin Marc Oullett (69) koji je proèelnik važne kongregacije za biskupe, negdje se spominje i njujorški nadbiskup Dolan, kao i argentinac Leonardo Sandri kurijalni kardinal. Kao i na prošlim konklavama spominju se kard. Oscar Maradiaga (71) iz Hondurasa i nadbiskup Buenos Airesa Bergoglio (76), koji je isusovac, (isusovci dosad nisu iz svojih redova imali papu). Od Azijata je u igri kard. Luis Tagle s Filipina. Hrvati imaju po drugi put dva kardinala u konklavama, možda æe oni imati i prevagu u biranju novog pape. Sigurno èitatelje zanima mišljenje o njihovim šansama za novog papu. Sarajevski kard. Puljiæ ima simpatije radi djelovanja i stavova u ratu, ondašnjem njegovanju dijaloga i zauzimanja za male ljude. Zbog toga ga je njemaèki vatikanist Andreas Englisch 2003. – èija je odlièna biografija Ivana Pavla II. prevedena i na hrvatski – spomenuo kao moguæeg nasljednika pape Wojtyle. Buduæi da kard. Puljiæ nije studirao u Rimu, slabije poznaje kuriju i njezine mehanizme, a nedostatak mu je u globaliziranom svijetu i slabije poznavanje svjetskih jezika. Kard. Bozaniæ poznaje osobno mnoge kardinale, a još bolje poznaje funkcioniranje vatikanskog sustava. Dobro se služi i nekim svjetkim jezicima.
Biranje rimskog biskupa nije kao druga biranja. Katolièka teologija i vjera drže da je u izboru uz kardinale prisutna asistencija Duha Svetoga. Isus Krist je rekao: „ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ I danas je Isus prisutan u svojoj Crkvi bez obzira na sve poteškoæe u Crkvi i u svijetu. Crkva je prije svega Isusova, pa onda svih ostalih. Konklave poèinju Svetom misom „za izbor pape“. Stoga je i izbor novog pape poseban poziv svim katolicima, na molitvu za što bolji izbor novog rimskog biskupa.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
Kako aktivirati kulturnu baštinu u turizmu Hrvatske?
7. srpnja 2025.
Homage i obilježavanje 800 godina od prvog spomena Usore
7. srpnja 2025.
Sve vijesti
