Kronopis – 2. dio

Poticaji “s najviše instance”

Uz mnoga zajednièka pitanja kao što su: briga oko inozemne pastve, misija itd. važno je i simbolièki da se sastanu biskupi ovih dviju zemalja. No, ovo 14. zajednièko zasjedanje dvije konferencije i ne bi imalo posebnu težinu da se nije na kraju mise obratio nuncij D’Errico koji je, uglavnom, preprièao pi smo koje je državni tajnik kard. Tarcisio Bertone uputio ovom prigodom u ime samog pape Benedikta XVI. Oèito kako nije sluèajno da je baš u pri godi zajednièkog zasjedanja dviju biskupskih konferencija upuæeno ovako važno i sadržajno pismo. Ovakva pisma se ne šalju èesto i ne na ovakav naèin. Oèito je procjena Svete Stolice da je ovo bio važan dogaðaj i važan trenutak. Vjerojatno se smatra da je ovo kljuèni trenutak za zaustavljanje negativnih trendova meðu bh. katolicima, bilo da je

rijeè o iseljavanju – prije svega mladih ili o niskom priraštaju. Poruka je, s najvišeg mjesta, da se, osim bh. biskupa i bh. ka tolika, smatra odgovornim za stanje I buduænost Crkve u BiH i biskupe, a i sve druge katolike u Hrvatskoj.

Kard. Bertone piše: „Težina situacije zahtijeva da vi, kao pastiri i prvi odgovorni naroda Božjega u toj regiji, zajednièkim dogovorom intenzivirate svoje zauzimanje za buduænost Crkve u BiH.“ Dva puta se govori o kolegijalnom služenju i kolegijalnoj odgovornosti i akcijama, èime se pretaèe u praksu nauk II. vatikanskog koncila o kolegijalitetu me – ðu biskupima, što se smatra jednim od najveæih novosti koncila i njegove kljuène konstitucije o Crkvi – Lumen gentium (Svjetlo naroda). Papa Benedikt XVI. Je oèito na tragu Ivana Pavla II. Velikog koji je 263 puta govorio o BiH u samo pet godina – što je više nego što su govorili neki katolici ove zemlje – kada je rijeè o brizi za Crkvu u BiH. Znaèajno je zamijetiti da se ne govori samo o katolicima nego o hrvatskom narodu, što je velik napredak u vatikanskom rjeèniku i odnosu prema nacionalnom pitanju, pogotovo kad se zna da se od toga zaziralo i da veæina ljudi u svijetu i u Vatikanu smatra da je za rat na prostoru bivše države kriv nacionalizam. Naglašava se važnost povezanosti izmeðu BiH i RH, dakle, sad se više nema straha da æe to netko krivo protumaèiti kao miješanje u „unutarnje stvari druge države“. Vatikan je u tome jasan: prihvaæa se stv arnost dviju država i dviju biskupskih konferencija, ali to nije razlog da ne budu povezane jer se govori o jednom narodu i o jednoj Katolièkoj crkvi, a „katolièki“ znaèi „opæi“. U ovim idejama vidljiv je i rukopis ovdašnjeg apostolskog nuncija.

 

Što je BiH dala Hrvatskoj?

 

Pismo je gotovo obaveza, da ne kažemo naredba objema, a ovog puta prvotno HBK, jer su ipak u boljoj poziciji, da poduzmu što mogu kako bi se osigurala što bolja buduænost Crkve u BiH. Oèito ovo nije oslobaðanje odgovornosti domaæe Crkve i drugih èimbenika nego spoznaja da su bili složeni i èesto nejasni odnosi RH prema bh. Hrvatima i prema BiH kao državi. Treba ponovo podsjetiti da je Crkva u BiH prema istoku zadnja do bro organizirana Crkva sve do Filip ina. Trebalo bi biti jasnije i u javnosti prisutnije koliki je doprinos Crkve i Hrvata u BiH, Crkvi u RH i Hrvatima u RH. Da samo kratko podsjetimo, što mnogi neæe spomenuti ni s jedne strane Save: oko 180.000 Hrvata se od 1991. doselilo iz BiH u RH, èak je i premijer Milanoviæ nedavno rekao da je veæina Hrvata u RH porijeklom

iz BiH ukljuèujuæi i njegove. Da su po 10.000 eura to je milijardu i osam stotina milijuna eura, bez Ljubièiæa, Èiliæa, nogometaša, rukometaša itd. Brojna duhovna zvanja u RH su po rijeklom iz BiH, npr. oko polovine isusovaca, oko polovine dominikanaca (od provincijala pa dalje), oko polovine sestara Kæeri Božje ljubavi i drugih je iz BiH. Bilo bi normalno da se nešto vrati matici zemlji. Kad bi Hrvati u RH barem pola voljeli, zanimali se, pratili, primjerice, novine, televiziju o situaciji u BiH ko liko prate medije, zanimaju se i vole bh. Hrvati Hrvatsku, onda bi mnoge stvari bi le puno bolje. Vjer oj atno to bh. Hrvati i njihovi predstavnici ne artikuliraju do voljno dobro da bi uvjerili u to Hrvate s onu stranu Save.

 

Izgraðivati Kraljevstvo Božje na zemlji

 

Jedna od lijepih i dobrih inicijativa dogaða se ovih dana. Caritas RH skuplja pri loge za „Crkvu I ljude u BiH“. Na damo se da æe to èiniti i druge institucije, poèevši od Vlade do pojedinih tvrtki i pojedinaca. RH podržavajuæi bh. Hrvate i BiH zapravo po država sebe samu. Kljuèni po ziv u korizmi je: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanðelju!“ (Mk 1,12- 15). Svaki kršæanin je pozvan izgraðivati Kraljevstvo Božje na zemlji.