Kronopis – 4. dio: Zloèine treba kazniti

15. svibnja 2012.
Druge zemlje nemamo Uz konkretne pastoralne zadatke, možda je sad još uvijek (naj)važnije – u normalnoj zemlji ne bi ni trebala biti kao toèka – stvoriti atmosferu meðu katolicima da je ovo njihova zemlja i vratiti pravo i normalno domoljublje. Mnogi još uvijek ne razlikuju zemlju od države i politièkog ureðenja. Kakvo god da je ureðenje, mi nemamo druge zemlje. Teško je susresti nekoga tko govori išta pozitivno o ovoj zemlji, a to je, prema mojem skromnom mišljenju, zato što se nametnula politièka prizma gledanja na veæinu stvari. Nedavno netko reèe i to kao prigovor: „Pa, nemojte više širiti optimizam! Vama bi trebalo zabraniti govoriti jer ste optimista (sic!)!“ Kako neki govore, ispada da su katolici imali više vjerske slobode i prava u bivšoj ateistièkoj državi te da su imali više nacionalnih prava u bivšoj protuhrvatskoj državi. Neki dan na HRT-u bijaše anketa, kažu više od 4.000 poziva, i od toga se 83% sudionika izjasnilo da žali za socijalizmom. Jednostavno – nevjerojatno! Pa zar je moguæe da toliko ljudi, nakon 100 milijuna pobijenih u ime socijalizma, ne zna ili se pravi da ne zna, da je i u bivšoj državi u ime istoga socijalizma „s ljudskim likom“, pobijeno poslije rata više od 200.000 ljudi! Serija HRT-a o jugoslavenskim tajnim službama donosi samo mali dio istine o tom strašnom vremenu terora. I ovo je primjer moæi propagande i Goebbelsove maksime, da laž triput ponovljena postaje
istina. Strašno je slušati zaglupujuæe i laž – ne tvrdnje da su ubojstva u komunizmu bili samo incidenti, inaèe je on krasan i vrlo human sustav. I tako 100 milijuna incidenata, koliko nije ubio ni nacizam!

Tko onemoguæava procesuiranje?
U Zagrebu je krajem travnja organiziran simpozij Hrvatski muèenici i žrtve iz vremena komunistièke vladavine u organizaciji Komisije Hrvatske biskupske konferencije i BK BiH za hrvatski martirologij. Èudno je da se 67 godina moralo èekati na ovakav skup. Hrvati oèito ne cijene posebno svoje žrtve. Primjerice, samo u Teznom kod Maribora pronaðe se oko 15.000 kostura ljudi pobijenih bez suda – što su dvije Srebrenice – i to nitko ozbiljno ne zabilježi, a kamoli da se provode istrage, podignu optužnice i organiziraju procesi! Za Srebrenicu zna èitav svijet i veæ su mnogi osuðeni, a za Srebrenicu se sudi i Karadžiæu i Mladiæu. Oèito da u RH pisanje, istraživanje i procesuiranje onemoguæuju neki živi koji su nareðivali i izvršavali zloèine. Svi koji zataškavaju zloèine i, pogotovo, opstruiraju istraživanje i iznošenje u javnost ovih zloèina, i sami su sudionici zloèina. To su oni koji žale za socijalizmom.

Treba tužiti i tražiti nadoknadu

Nakon Zagreb i u Sarajevu je predstavljena knjiga Stanje katolièkih župa u BiH 1991. 2011. autora Franje Mariæa. popisu iz 1991. u BiH je bilo 760.000 Hrvata, a Crkva je raèunala da ima 835.000 katolika. Prema popisu prilikom bo žiænog
blagoslova obitelji od 31. prosinca 2010. na podruèju BiH bilo je 441.432 katolika, tj. 55% u odnosu na 1991. Uz sve do sad napisano, iznenaðuje da su najveæu tragediju doživjele župe na podruèju Sarajevske nadbiskupije.  Podaci govore da je èak 63% katolika protjerano iz ove nadbiskupije, što je više negoli iz Banjoluèke biskupije (62%). To je prije svega jer su iz Posavine koja pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Srbi protjerali više od 100.000 katolika. Zanimljivo je napomenuti da je prema toj statistici broj katolika u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji veæi za 10%, a u Trebinjskomrkanjskoj poveæan za oko 40%. Uz oko 6.500 poginulih Hrvata u BiH, porušeno je više od tisuæu crkava i župnih kuæa. Kad se mrtvi ne mogu oživjeti, moglo bi se pomoæi barem preživjelima od kojih su mnogi ranjeni tjelesno, a možda i više duševno osakaæeni. Što su sve pretrpjeli prognanici!? Ostati odjednom bez kuæe, imanja, posla, novca, sigurnosti i stiæi negdje bez igdje ièega, pa to je strašno i to se proteglo na godine. Tko ima pravo na to se oglušiti? Crkva u BiH trebala bi tužiti one koji su porušili crkve, kuæe, prognali vjernike. I one koji su onemoguæavali i danas onemoguæuju na razlièite naèine povratak. Primjerice, ukrade se auto pa se tjera lopova. I treba tražiti odštetu. Mala je korist prognanima od osuda zloèinaca, njima bi bilo logiènije i pravednije da im se nadoknadi šteta. Islamska zajednica je poodavno tužila poèinitelje i neke je sporove dobila. Nije, takoðer, logièno prositi pomoæ na sve strane, a ne tražiti nadoknadu od onih koji su poèinili ove zloèine.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.

Zadnja publikacija

  • Godišnjak

    72. Hrvatski narodni godišnjak