Kronopis – svibanj: Jasenovac i Bleiburg

Prije svega valja jasno kazati da je zloèin ubiti i jednog pogotovo nevinog èovjeka. Davno je reèeno: tko ubije jednog èovjeka ubio je cijelo èovjeèanstvo. Takoðer svaki zloèin treba ne samo verbalno osuditi nego i pravno procesuirati. Verbalna osuda spada na svakog èovjeka i svaku instituciju i organizaciju a procesuiranje na državne institucije. Opraštanje spada na one koji su pogoðeni zloèinima.

Zloupotreba brojki

Prièa o toènim brojkama stradalih u Jasenovcu i Bleiburgu je po svemu ispolitizirana i nikad se nije željelo doæi do preciznije brojke. Èak i danas je moguæe vrlo jednostavno doæi do dobro pouzdane brojke za oba stratišta. Veæina ljudi i danas zna gotovo za sve svoje gdje su, kada i od koga pobijeni. Zašto se kod popisa stanovništva ne bi uvela rubrika o stradalima u II svjetskom ratu. Hrvatska to nije htjela, a evo izgleda neæe ni Bosna i Hercegovina to staviti meðu rubrike kod slijedeæeg popisa. Oèito se nije imalo volje i oèito je da se namjerno nije htjelo to popisati i istražiti. Brojke su služile a èesto i danas služe za stalna prepucavanja o ionako dovoljno velikom zlu te su i one  postale treba jasno kazati – dio strašnih zloèina.
O Jasenovcu se govorilo i pisalo beskrajno, svakom knjigom od Novaka, Dedijera, Živojinoviæa, Bulajiæa, Terziæa i drugih brojke su rasle i do 900.000 pobijenih a i krivnja cijelom hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata se proporcionalno uveæavala. Stalno je ponavljanja „službena“ brojka od 700.000 ubijenih u Jasenovcu, što se nažalost i sada ponavlja u bh manjem entitetu. Židovski istraživaè Vladimir Žerjaviæ smatra da je stradalo oko 83.000, židovski Centar Simon Wiesenthal navodi 85.000 žrtava,  prema istraživanjima Crnogorca dr. Bogoljuba Koèoviæa u Jasenovcu je stradalo oko 70.000 žrtava, a po poimeniènom popisu žrtava u Jasenovaèkom spomen centru ima 83.331 imena i prezimena.
I o Bleiburgu koji ukljuèuje i križni put je bilo uveæavanja èak do 600.000 pobijenih. Žerjaviæ tvrdi da je pobijeno oko 50.000, slovenski povjesnièar Mitja Ferenc da je stradalo više od 100.000, a dr. Mate Šimundiæ oko 270.000. Ne treba ni u Bleiburgu pretjerivati jer je previše i jedan ubijeni. Hrvatski povijesni institut radi na istraživanju svih žrtava pa se nadamo da æe se doæi do preciznije brojke, osloboðene strasti, politiziranja, pretjerivanja i zataškavanja.

Mogu li antifašisti uèiniti zloèine?

A o Bleiburgu se pola stoljeæa nije smjelo u Jugoslaviji ni misliti a kamoli govoriti a pisanje da i ne spominjemo. I stoga je u svijesti veæine naših suvremenika Bleiburg ostao neki kolateralni incident, a ne strašna tragedija. Ako se prelistaju i sadašnje novine i poslušaju mediji onda se vidi pogotovo ovdje u BiH da nema ni blizu tekstova o Bleiburgu kao o Jasenovcu i da nisu kriteriji ni blizu isti.
I ovaj put se potvrðuje nevjerojatna istinitost one izreke da pobjednici pišu povijest kao da je time laž postala istina. Neka se kaže tko je odgovarao za Bleiburg! I danas ima živih Basta, Nagya koji su bili zapovjednici JNA u Bleiburgu i drugih ubojica nevinih ljudi u Bleiburgu i nijedan nije ni prozvan a kamoli na sud pozvan.
Mnoge ubojice iz Jasenovca su procesuirane i osuðene i danas ih se s pravom svaki dan osuðuje, ali nijedan iz Bleiburga. Josip Manoliæ, nekadašnji šef Udbe, u stilu nedodirljivih diktatora i sada tvrdi i  opravdava pa i proces Stepincu: oni su bili protiv režima. Onda se ta logika može primijeniti i za Jasenovac, a kako onda to zvuèi zastrašujuæe. U ime antifašizma poslije rata ubili su tisuæe ljudi bez procesa i suda. Sasvim je ljudski razumljivo, ali nije opravdivo, da krivi za tragediju Bleiburga žele uèiniti sve da ne budu otkriveni i da ne odgovaraju. Oni ubojstva tisuæa ljudi pravdaju antifašizmom, i smatraju da antifašisti ne mogu uèiniti zloèine. Ali bi bilo pošteno da barem šute, no oni znaju da stalnim ponavljanjem i iskrivljivanjem èinjenica laž za mnoge postaje istina i to im je uspjelo  kod znatnog broja današnjih ljudi. Takoðer je vrijeðanje pameti i istine da se od blajburške tragedije oslobaða krivnje Tita, kao biva on nije znao. Je li zamislivo èak u Togu (nek Togo ne zamjeri!) da ne zna predsjednik države za ubojstvo 100 ljudi, a ne za pogibiju 100.000 ljudi??!!
Nadalje je zanimljivo da èitava plejada politièara, novinara i drugih smatra da Bleiburg praktièno i nije zloèin jer su tamo  pobijene «poražene snage». Ako æemo tom logikom iæi onda i za Ratka Mladiæa jadni Srebrenièani su bili «poražena strana», zamislite kako to zvuèi zastrašujuæe!
Zlobna je zamjena teza da je za pokolj nevinih, odvojimo ih od krivih, odgovoran iskljuèivo Paveliæ i njegov režim jer ih je poveo u bespuæe a ispada da nisu krivi oni koji su ih pobili. Oèito je da ta teza treba onima koji su tamo krivi i odgovorni i koji su i danas živi i koji time brane svoje zloèine. Oèito je da to sustavno rade i oni koji su idejni i stvarni nasljednici onih koji su pobili nevine ljude u Bleiburgu. Svi se slažu da zloèini ne zastarijevaju, a zanimljivo je da nitko i ne pokušava tražiti proces, a ne osudu, za sudionike zloèina u Bleiburgu. Nema pomirbe na zloèinima. I nije pitanje dobrote i tolerancije da se za zloèin kaže da je dobar. Ono što je moguæe i što treba podržavati da oni koji su stradali i njihova rodbina u sebi nemaju mržnje i da smognu snage da oproste, ali ne da se time zanijeèe samo zlodjelo. Ostaje dobar primjer da je Raèanova neokomunistièka vlada barem rekla da je i Bleiburg zloèin.

Treba popisati poginule

Treba se po istim kriterijima odrediti i prema Jasenovcu i prema Bleiburgu. Treba prirediti obilježavanja u dva razlièita dana i trebaju  otiæi i održati po istim kriterijima sastavljene govore svi: predsjednik države i drugi dužnosnici, biskupi i drugi vjerski službenici. Kad æe to biti moguæe? Bojim se dok se to ne dogodi da neæe biti ispravnog odnosa prema Jasenovcu i Bleiburgu. Ovako se moglo ponovo išèitavati da su u ova dva mjesta bile dvije Hrvatske podijeljene prije svega po politièkim i ideološkim opcijama.
Radi prepuštanja pokojnih pokoju i radi smirivanja živih valja svim sredstvima težiti, tražiti i ustanovljivati istinu. Jasenovac i Bleiburg su èinjenice i dio hrvatske, bošnjaèke i srpske kolektivne prošlosti i nju treba prevladavati, ali ne politizirajuæi i ideološki nego ljudski i vjernièki. Trebala bi prije svih katolièka Crkva a i ostale vjerske zajednice naæi naèina da se ova dva stratišta, naravno sa svim njihovim razlikama i specifiènostima, obilježavaju na dostojanstven naèin i sa svim pijetetom. Poštivanje mrtvih i molitva za mrtve je dio ljudskih, narodnih i vjerskih obaveza. Ponovit æemo: Tko ne poštuje mrtve ne poštuje ni žive.
Stoga molimo i tražimo u ime mrtvih a još više u ime živih da se kod slijedeæeg popisa u BiH uvede rubrika poginulih u II. svjetskom ratu a i u ovom ratu. Time æe se pomoæi da mrtvi poèivaju u spokoju i da ih se stalno ne prevræe u grobu, a još više æe se pomoæi smirivanju živih potomaka i rodbine poginulih i èitavoj Bosni i Hercegovini. Popisom poginulih bitno æe se unaprijediti i pomirenje na ovim prostorima. Ili neki ne žele pomirenje?