U povodu treæe obljetnice preminuæa 6. svibnja 2012. u Modrièi je slavljena Sveta misa za pokojnog mons. dr. Marka Josipoviæa, profesora na KBF, kanonika, rektora katedrale, èlana Središnje uprave HKD Napredak. Nakon mise je bila molitva na grobu u Gornjim Kladarima kod Modrièe, a onda posjeta Markovoj rodbini. Uz ovaj spomen održala je se dan ranije u Otvorenoj kuæi u Garevcu/Modrièi skupština podružnice i sjednica Napretkove Središnje uprave. Želimo da Napredak i u Modrièi radi više. Ima solidne uvjete, osim Otvorene kuæe, koja je postala reprezentativan objekt u mjestu, opæina je dala i jedan ured. Nadamo se da æe novi predsjednik dr. Mišo Marjanoviæ i uprava iskoristiti ove uvjete. Napredak se ne odrièemo nijednog mjesta u cijeloj BiH, koliko god to za neke izgledalo utopistièki. Izgledala je utopistièki obnova Otvorene kuæe kao i obnova crkve i župske kuæe u Garevcu i Modrièi kao i u mnogim mjestima, pa su obnovljene i sad su veæe i ljepše (da ne kažemo i starije) nego što su bile. Ono što je još važnije jest poticaj i podrška obnovi žive Crkve. To je naravno dug i mukotrpan proces. Uostalom bio je državni projekt progon ljudi tako treba biti i povratak državni projekt. Ali važni su i svi mali koraci. U tom smislu tražimo veæ godinama od lokalnih i banjaluèkih vlasti da vrate hrvatske domove u Derventi i Bosanskom Brodu. Pisali smo i predsjedniku Josipoviæu da intervenira kod predsjednika Dodika koji mu je rekao da se mogu vratiti svi Hrvati u RS i da æe im dati imovinu. Valjda predsjednièka rijeè vrijedi, jer stara je izreka – „carska se ne porièe“. Rado æemo objaviti vijest da su domovi vraæeni i još radije æemo zahvaliti onima koji budu za to zaslužni.U sklopu dana sarajevskog kantona 7. 5. èetiri nacionalna drevna kulturna društva održala su zajednièki koncert sa izabranim zborovima iz svakog društva. Time se želi poruèiti da svatko može pjevati svoje pjesme na istom koncertu i da to može ponuditi lijepi umjetnièki i duhovni ugoðaj. Ovo je prilog pomirenju i zbližavanju ljudi, ali to ne znaèi prešuæivanje pogotovo ne mijenjanje istine o ratu. Ne može se mimoiæi ni „srpsko obilježavanje“ žrtava JNA 2. svibnja. Naravno da svatko osuðuje zloèin. Ali nije po svemu sudeæi bilo u prvom planu poštivanje mrtvih s dovoðenjem jadne, uplakane majke èiji je sin ubijen. Po naèinu i dimenzijama koje mu daje „srpska strana“ izgleda da je podjednako ubijeno JNA vojnika i graðana Sarajeva, a omjer je 42 JNA vojnika i 11.541 ubijeni, od kojih su apsolutna veæina civili. Uvreda je pameti, poštenja, istine i samoga Boga, a da se ne govori o poštovanju mrtvih da RTRS u glavnom dnevniku tvrdi da je bila tzv. Opsada Sarajeva, to znaèi da se to svima prièinjalo i uz to plasira još strašniju laž da je od 11.541 ubijenog 9.000 Srba. Èinjenica jest da su Caco i slièni ubili i dosta Srba. Ali je isto èinjenica da su mnoge Srbe ubili Srbi i JNA. Istina je da je prema haškom sudu JNA tada bila neprijateljska vojska, a uz to su uhapsili i držali kao taoca predsjednika države. Ako je netko u stanju iznositi takve laži još dok su toliki svjedoci živi i nakon svih bezbrojnih medijskih izvještaja od CNN i svih svjetskih najveæih medija onda je strašno i pomisliti kud takva politika i taj narod idu.
U mjesecu svibnju je i sjeæanje na Bleiburg, koji je simbol stradanja Hrvata koncem i nakon II. svjetskog rata. Nikako da Hrvatska iskoraèi iz razapetosti izmeðu Jasenovca i Bleiburga. Ove godine je Jasenovac bio medijski znaèajniji jer su tamo išla tri èelna èovjeka Hrvatske koji su iz SDP. Trebala bi se veæ jednom Hrvatska izdignuti iz te podijeljenosti. Neæe zloèini postat ni brojniji ni manje brojni ako se s njima narod suoèi. Nije lako priznati krivnju i odgovornost, pogotovo to nije lako politièarima jer su njima najèešæe na umu samo glasovi i slijedeæi izbori. Uostalom partija i korijenski znaèi dio, a ne cjelinu. Smrt, ubijanje i stradanje pogotovo nevinih ne može i ne bi smjelo biti izborna tema i politikantsko pitanje. Zar je problem da se kaže kao što je Paveliæev režim ubio toliko i toliko – i o tome svi govore i to s pravom – da se kaže da je i Titov režim ubio toliko i toliko. Engleski povjesnièar Malcom Noel tvrdi da je Titov režim poslije rata ubio više oko 250.000 ljudi. Svatko normalan æe osuditi Paveliæeve zloèine ali isto tako i svatko normalan mora osuditi Titove zloèine. I ne treba se govoriti da su to bili incidenti, jer to je bio naprosto sustav ubijanja i progona politièkih protivnika. Ne smije se zaboraviti da su osim pobijenih u Bleiburgu, osim onih koji su proživjeli strahote križnog puta, logore dio Bleiburške tragedije i svi progoni „državnog neprijatelja“ od žena i djece i to nije trajalo par godina nego do kraja komunistièkog režima. Sjeæam se kako jednog poznanika nisu htjeli primiti u vojnu akademiju, iako je ispunjavao sve uvjete, jer mu je daleki roðak bio ustaša. A to je bilo ne 1945. g. nego 1970. g., dakle 25 godina nakon rata. Svi potomci ne samo ustaša nego i domobrana bili su žigosani èitava vijeka. Treba ponovo insistirati da se popišu sve žrtve II. svjetskog rata i da se to prepusti povjesnièarima, a ne da se svake godine politizira i ponovo stvaraju teške duševne boli kod mnogih živih. Bilo bi dobro da se u RH naðe mjesto gdje æe se obilježavati sve ono što Bleiburg znaèi.
Talijanski katolièki sindikat Movimento Cristiano Lavoratori proslavio je s Papom 19. svibnja 40 godina postojanja. Imaju oko 300.000 èlanova i rašireni su po èitavoj Italiji. Nakon što je predsjednik MCL-a dr. Carlo Costalli podsjetio na nastanak ovog radnièkog pokreta, Benedikt XVI je pohvalio rad ovog sindikata koji su napunili dvoranu Pavla VI pogotovo što svoj rad temelji na socijalnom nauku Crkve. Inaèe MCL i Napredak gaje veæ nekoliko godina prijateljske odnose organizirajuæi razlièite meðunarodne konferencije, a MCL je jedan od najveæih donatora Napretkovog doma na Trebeviæu.
U svibnju je objavljeno da je Papa sadašnjeg bh nuncija mons. Alessandra d’ Errica imenovao apostolskim nuncijem RH. Opet BiH pomaže RH. Nuncij je šest godina boravio u BiH i ispekao zanat tako da može bolje razumjeti situaciju u RH. Nešto je slièno bilo i s dosadašnjim hrvatskim nuncijem mons. Cassarijem koji je bio nekoliko godina u Sarajevu pa je kasnije stigao u Zagreb. Zasigurno æe mons. d’ Errico i dalje imati na srcu dobro ovdašnje Crkve i dobro cijele/cjelovite BiH. On je davno spoznao da RH drži mnoge kljuèeve BiH pogotovo bh Hrvata. Za ispraæaj BiH je naèinila veliku monografiju o nunciju mons. d’ Erricu u izdanju Styrie i drugih. U rimskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, gdje je vijest o premještanju nuncija zatekla i dva hrvatska kardinala, vijest se izdašno komentirala. Nuncij je uspio s mjesnom Crkvom završiti ugovore izmeðu Svete stolice i BiH, uspio je u uspostavi Vojnog ordinarijata. Zna se da je nastojao pomoæi u rješavanju crkvenih pitanja kao što je obnova trebinjske biskupije, požurivao je rješavanje meðugorskog fenomena. Borio se za rješavanje neriješenih pitanja ustroja BiH, doveo je vatikanskog ministra vanjskih poslova, a najviše je pridonio i važnom pismu državnog tajnika.
U Gospinom mjesecu, kao što se i dolikuje, zasjedala je i vatikanska Meðugorska komisija. O ovome bi mnogi zasigurno željeli puno saznati ali nek’ se strpe dok komisija ne završi posao. No komisija neæe objavljivati rezultate, nego æe svoje mišljenje i zakljuèke proslijediti Kongregaciji za nauk vjere, koja je imenovala komisiju, a konaèni stav donijet æe sam Papa. Jedna od zanimljivosti vatileaksa jest i bilješka da se državni tajnik kard. Bertone i predsjednik komisije kard. Ruini nisu slagali oko nekih pitanja u svezi s meðugorskim fenomenom. Nije lako doæi do pravih rješenja, jer nikome nije dano uliveno znanje. Dobra rješenja dolaze samo nakon puno rada, studija i po milosti Božjoj.
U mjesecu svibnju je i sjeæanje na Bleiburg, koji je simbol stradanja Hrvata koncem i nakon II. svjetskog rata. Nikako da Hrvatska iskoraèi iz razapetosti izmeðu Jasenovca i Bleiburga. Ove godine je Jasenovac bio medijski znaèajniji jer su tamo išla tri èelna èovjeka Hrvatske koji su iz SDP. Trebala bi se veæ jednom Hrvatska izdignuti iz te podijeljenosti. Neæe zloèini postat ni brojniji ni manje brojni ako se s njima narod suoèi. Nije lako priznati krivnju i odgovornost, pogotovo to nije lako politièarima jer su njima najèešæe na umu samo glasovi i slijedeæi izbori. Uostalom partija i korijenski znaèi dio, a ne cjelinu. Smrt, ubijanje i stradanje pogotovo nevinih ne može i ne bi smjelo biti izborna tema i politikantsko pitanje. Zar je problem da se kaže kao što je Paveliæev režim ubio toliko i toliko – i o tome svi govore i to s pravom – da se kaže da je i Titov režim ubio toliko i toliko. Engleski povjesnièar Malcom Noel tvrdi da je Titov režim poslije rata ubio više oko 250.000 ljudi. Svatko normalan æe osuditi Paveliæeve zloèine ali isto tako i svatko normalan mora osuditi Titove zloèine. I ne treba se govoriti da su to bili incidenti, jer to je bio naprosto sustav ubijanja i progona politièkih protivnika. Ne smije se zaboraviti da su osim pobijenih u Bleiburgu, osim onih koji su proživjeli strahote križnog puta, logore dio Bleiburške tragedije i svi progoni „državnog neprijatelja“ od žena i djece i to nije trajalo par godina nego do kraja komunistièkog režima. Sjeæam se kako jednog poznanika nisu htjeli primiti u vojnu akademiju, iako je ispunjavao sve uvjete, jer mu je daleki roðak bio ustaša. A to je bilo ne 1945. g. nego 1970. g., dakle 25 godina nakon rata. Svi potomci ne samo ustaša nego i domobrana bili su žigosani èitava vijeka. Treba ponovo insistirati da se popišu sve žrtve II. svjetskog rata i da se to prepusti povjesnièarima, a ne da se svake godine politizira i ponovo stvaraju teške duševne boli kod mnogih živih. Bilo bi dobro da se u RH naðe mjesto gdje æe se obilježavati sve ono što Bleiburg znaèi.
Talijanski katolièki sindikat Movimento Cristiano Lavoratori proslavio je s Papom 19. svibnja 40 godina postojanja. Imaju oko 300.000 èlanova i rašireni su po èitavoj Italiji. Nakon što je predsjednik MCL-a dr. Carlo Costalli podsjetio na nastanak ovog radnièkog pokreta, Benedikt XVI je pohvalio rad ovog sindikata koji su napunili dvoranu Pavla VI pogotovo što svoj rad temelji na socijalnom nauku Crkve. Inaèe MCL i Napredak gaje veæ nekoliko godina prijateljske odnose organizirajuæi razlièite meðunarodne konferencije, a MCL je jedan od najveæih donatora Napretkovog doma na Trebeviæu.
U svibnju je objavljeno da je Papa sadašnjeg bh nuncija mons. Alessandra d’ Errica imenovao apostolskim nuncijem RH. Opet BiH pomaže RH. Nuncij je šest godina boravio u BiH i ispekao zanat tako da može bolje razumjeti situaciju u RH. Nešto je slièno bilo i s dosadašnjim hrvatskim nuncijem mons. Cassarijem koji je bio nekoliko godina u Sarajevu pa je kasnije stigao u Zagreb. Zasigurno æe mons. d’ Errico i dalje imati na srcu dobro ovdašnje Crkve i dobro cijele/cjelovite BiH. On je davno spoznao da RH drži mnoge kljuèeve BiH pogotovo bh Hrvata. Za ispraæaj BiH je naèinila veliku monografiju o nunciju mons. d’ Erricu u izdanju Styrie i drugih. U rimskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, gdje je vijest o premještanju nuncija zatekla i dva hrvatska kardinala, vijest se izdašno komentirala. Nuncij je uspio s mjesnom Crkvom završiti ugovore izmeðu Svete stolice i BiH, uspio je u uspostavi Vojnog ordinarijata. Zna se da je nastojao pomoæi u rješavanju crkvenih pitanja kao što je obnova trebinjske biskupije, požurivao je rješavanje meðugorskog fenomena. Borio se za rješavanje neriješenih pitanja ustroja BiH, doveo je vatikanskog ministra vanjskih poslova, a najviše je pridonio i važnom pismu državnog tajnika.
U Gospinom mjesecu, kao što se i dolikuje, zasjedala je i vatikanska Meðugorska komisija. O ovome bi mnogi zasigurno željeli puno saznati ali nek’ se strpe dok komisija ne završi posao. No komisija neæe objavljivati rezultate, nego æe svoje mišljenje i zakljuèke proslijediti Kongregaciji za nauk vjere, koja je imenovala komisiju, a konaèni stav donijet æe sam Papa. Jedna od zanimljivosti vatileaksa jest i bilješka da se državni tajnik kard. Bertone i predsjednik komisije kard. Ruini nisu slagali oko nekih pitanja u svezi s meðugorskim fenomenom. Nije lako doæi do pravih rješenja, jer nikome nije dano uliveno znanje. Dobra rješenja dolaze samo nakon puno rada, studija i po milosti Božjoj.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.






