Ljubuški pljesak Zvonku Bušiæu

Jedno srce je lupalo jaèe od svih, a pokretala ga je iskrena i nesebièna ljubav njegove supruge Julienne Eden Bušiæ koja je dubinom svojih osjeæaja obuhvatila ne samo Taika nego i èitav hrvatski narod, spremna rijeèju i djelom na svaku žrtvu, pa i na darivanje vlastite slobode (13 godina uzništva), èak i života za slobodu hrvatskoga naroda".

Prije no što je rijeè uzeo sam autor, Tomislav Marijan Bilosniæ, nazoène je kratkim govorom pozdravila i Julienne Eden Bušiæ, izmamivši pritom veliki pljesak ljubuške publike. Tomislav Marijan Bilosniæ u svom je istupu istaknuo "kako i danas, nakon tri i pol desetljeæa, prièa o Zvonki Bušiæu izaziva kontroverze, dok ga jedni doživljavaju kao muèenika i istinskog domoljuba, drugi ga predstavljaju kao terorista. Mišljenja im se temelje se na šturim podacima koji su hrvatskim graðanima bili dostupni u bivšoj jugoslavenskoj državi…".Kako mnogi ni danas ne znaju pravu istinu o ovom dogaðaju, knjiga Tomislava Marijana Bilosniæa s pravom je izazvala vrlo veliku pozornost èitateljstva.

Vrhunac veèeri ipak je bilo obraæanje samog Zvonka Bušiæa.Bio je to emocijama nabijen govor, više puta prekidan gromoglasnim pljeskom, kojeg je Bušiæ završio interpretirajuæi, ne treba ni spominjati koliko životnu i znakovitu, pjesmu "Èekaj me", ruskog pjesnika i romanopisca Konstantina Simonova.

U glazbenom dijelu nastupila je ljubuška klapa Martin, a za voditeljski dio posla bila je zadužena Katarina Nižiæ.