Marko Šošić: Fragmenti sna

Umjetnik Marko Šošić Vinkovčanin je po rođenju i Osiječanin po trenutnoj adresi. Sudionik je netom završenog Posavskog umjetničkog likovnog simpozija PULS održanog u prostoru Napretkove Otvorene kuće u Garevcu. O PULS-u govori s neskrivenim odobravanjem. Smatra ga iznimno važnom i uspješno realiziranom kulturnom manifestacijom. Smatra ga prije svega dobrom idejom. Jer, ističe Šošić, mnoge likovne kolonije često se pretvore u negaciju jedne zdrave i profesionalne likovnosti. Pretvore se u jednodnevne izlete u kojima nerijetko amaterizam pa i diletantizam dođu do izražaja. Ovaj simpozij je i po trajanju i po sadržaju uzdigao koncept likovne kolonije na jednu višu razinu. Sam termin simpozij već u startu sugerira stručnost kao kriterij i profesionalnost u pristupu. Projekti ove vrste odličan su poticaj za likovnu scenu i njenu reafirmaciju. Šošić se nada da je ovo samo početak jedne dobre ideje koja će se u nadolazećem vremenu dograđivati, dopunjavati novim idejama i kvalitetnom realizacijom.
Slavonija je njegov zavičaj i on je identitetski snažno nosi u sebi. Sretan je da kao neko ko živi s druge strane Save konačno upoznaje i Bosansku Posavinu. Primjećuje dosta sličnosti između Slavonije i Bosanske Posavine. Kao umjetnik senzibiliziran za detalje, Šošić vidi i stanovite razlike između dvije posavine. On primjećuje da je svjetlo s bosanske strane Save drugačije, što se onda odražava i na njegove slike. U Garevcu se dobro osjeća jer mu je, kako kaže, atmosfera domaćinska. Nema pritiska niti pretjerivanja bilo koje vrste. To se dobro odražava na umjetnike, na njihovu kreaciju i raspoloženje. Svaki slikar je svijet za sebe, kaže Šošić, i još veći ego za sebe. Često izbiju na površinu jako velike taštine. Dvoje umjetnika pod istim krovom je već moguća prijetnja. Kad ih imaš deset, to može biti kaos, smatra Šošić. I zato je spomenuta domaćinska atmosfera bitna, jer predstavlja neku vrstu vezivnog tkiva među umjetnicima koji su jako različiti karakteri i osobnosti.
Malo je samostalnih umjetnika koji žive od umjetničkog stvaranja. Većina ih je u nekom pedagoškom poslu. U školama, na fakultetima i akademijama. I Marko Šošić jedan je od njih. Zaposlen je na mjestu docenta na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i u Slavonskome Brodu. Doktorsku disertaciju na temu Slikanje sna prema neposrednom promatranju obranio je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tema sna i slikanje sna intrigira sama po sebi. U tom kontekstu Šošić spominje interesantnog slikara. Njegovo ime je Desiderio Monsu. Radi se zapravo o trojici slikara koji su koristili isti pseudonim. Ovaj maniristički slikarski trojac jednoga imena prikazivao je svoje slike fantazmogorički i onirički.
Šošić sebe smatra slikarom tradicionalistom, odnosno štafelajnim slikarom. On je figurativac. Likovno prikazuje motive iz realnoga, vidljivoga svijeta. Fragmentirano slikarsto je ono što u zadnje vrijeme radi. A upravo se fragmentiranim slikarstvom predstavio i na PULS-u. Na Šošićevom platnu nalaze se razlomljene slike. Nalaze se slike odijeljene bijelim fugama. Na tim razlomljenim slikama su pejzaži, nebo, oblaci, krošnja. Krajobraz. Taj način slikanja korespondira s temom sna kojom se Šošić bavio u disertaciji. Sna se ne sjećamo u potpunosti, sjećamo se samo nekih fragmenata.
Život današnjeg čovjeka je fragmentiran i nepovezan. Živimo u fragmentiranom društvu. Šošić tu fragmentiranost, rascjepkanost, atomiziranost želi u svojim radovima osvijetliti i osvijestiti. To vjerojatno ima i društveno-političku konotaciju. Mada Šošić kaže da mu socijalna angažiranost nije u prvom planu. On naprosto slika jer to voli. Kao što neko voli trčati ili voziti bicikl. I to je prvi i najvažniji razlog zašto slika.