Mato Andrić, umjetnik koji miri tradicionalno i suvremeno

Mato Andrić je akademski kipar i jedan od sudionika međunarodnog Posavskog umjetničkog likovnog simpozija PULS koji se održava u Garevcu. Zanimljivo je da je ovaj renomirani umjetnik rodom upravo iz Garevca, malog i živopisnog mjesta Bosanske Posavine nadomak Modriče. Andrić se s nostalgijom i neskrivenom emocijom prisjeća djetinjstva u Garevcu, školskih dana, pejzaža, okoliša, prirode. Školske sate Andrić je provodio u zgradi današnje Napretkove Otvorene kuće i nekadašnje osnovne škole koja je domaćin likovnog simpozija PULS. Garevac i Otvorena kuća uvijek mogu računati na mene, kaže Andrić. S oduševljenjem govori o PULS-u i vjeruje da će se u nadolazećem vremenu ovaj umjetnički simpozij razvijati i imati sve veću umjetničku i društvenu težinu.
Andrić danas živi i radi u Petrinji. Autor je nekoliko skulptura u javnom prostoru i sakralnih skulptura u crkvama u zemlji i inozemstvu, a njegovi radovi nalaze se u fundusima brojnih galerija te privatnih kolekcija. Sudjelovao na mnogim likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu te se odazvao na brojne donatorske izložbe.
Iz njegovih biografskih crtica svakako vrijedi izdvojiti da je diplomirao 1982. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesorā Zdenka Grgića, Alije Kučukalića i Koste Angelija Radovanija. Poslijediplomski studij završio je 1987. na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, u klasi profesora Drage Tršara. Od 1982. do 1996. živi i djeluje u Zagrebu. Članom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika postaje 1983. godine i do 1991. djeluje kao profesionalni umjetnik, a od 1991. radi kao predavač likovne kulture. 2001. godine potvrđen mu je izbor u zvanje predavača za umjetničko područje, polje likovnih umjetnosti, umjetničke grane kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Studijski boravi u Parizu 1984. godine i tog se iskustva rado prisjeća. Boravak u Parizu uvijek je bila čežnja svakog mladog umjetnika. U to vrijeme bivša Jugoslavija je u Parizu imala ateljee, kaže Andrić, ali odlazak u ovaj grad i korištenje tih umjetničkih studija nije moglo ići mimo natječaja koje je organiziralo ondašnje udruženje likovnih umjetnika. Andrić je kao talentirani mladi umjetnik bez problema prošao natječaj i otišao u Pariz. Obzirom da je Pariz grad umjetnosti Andrić je po dolasku u pariški atelje odmah krenuo stvarati, nacrtavši nekoliko ekspresionističkih crteža koje je radio u crno bijeloj tehnici. Ti crteži svidjeli su se njegovim pariškim domaćinima i Andrić je u konačnici izložio svoje radove pariškoj publici. Tijekom boravka u Gradu svjetlosti Andrić je upoznao veliki broj umjetnika iz cijeloga svijeta s kojima je prijateljovao i razmijenjivao radove. Pariz je u Andrićevom imaginariju uspomenjen kao jedno nezaboravno iskustvo.
Andrić je likovni umjetnik čiji je izraz figuracija. On je s jedne strane nasljednik kiparske i slikarske tradicije, ali u svoje slike, crteže i skulpture istovremeno unosi i suvremene elemente. U svoje radove Andrić ne prenosi elemente onako kako izgledaju u stvarnosti, on ih transformira na svoj način i likovno prenosi u volumen. Izražava se stiliziranim volumenom, kako kaže. Drugim riječima, stvari ne prenosi deskriptivno i ne opisuje realistično, nego im daje likovnu formu i oblikuje na svoj način. U njegovim radovima dominira motiv suvremene žene. Najviše se bavi skulpturom. Radeći skulpture, Andrić se igra modernim i suvremenim oblicima a koji, opet, u njegovim radovima harmonično koegzistiraju sa onim tradicionalnim. Cijeni Paul Cezannea koji je polazio od načela građenja arhitektonskog volumena u slici. Cijeni svoje nekadašnje mentore Zdenka Grgića, Aliju Kučukalića, Kostu Angelija Radovanija, Dragu Tršara od kojih je puno naučio.