Memoari u slici

„Slike koje vidite, nastale su kao neka vrsta „ispisa“ vlastitih memoara, odnosno ispovijesti u slici. Prilikom stvaranja, na umu mi je možda potajno bila i ona poznata Šimiæeva maksima: „Èovjeèe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“. Èovjek je zaista siæušan, tako da nam neki njegovi napori mogu djelovati besmisleno, no, evo ja sam ipak nešto pokušao uèiniti, i to je sad tu pred vama, a da li sam u tome uspio ili ne, to se vidi ili ne vidi“, kazao je Sarajliæ „Kada slikam ili radim èesto se pozivam na uzaludnost djelovanja, ili èinjenja. A da nema teorije o uzaludnosti èinjenja, mi u egzistencijalnom smislu ne bismo bili zadovoljni ili nezadovoljni“, dodao je.

Književnik Atif Kujundžiæ kazao je da Sarajliæ pripada plejadi velikih tuzlanskih slikara, prije svega Ismeta Mujezinovæa i Mevludina Ekmeèiæa, èija iskustva je baštinio i da njegove slike, van svake sumnje, spadaju u red najljepših ostvarenja u tuzlanskom slikarstvu. „Od ove dvojice upio je iskustvo crteža i kompozicije, a koloristièku paletu naslijedio je od Voje Dimitrijeviæa i Mensura Derviševiæa. Osim toga, on je jedan od rijetkih kojem je pošlo za rukom ostvariti ono što mnogima nije – stvoriti gotovo djelo. Njegove slike su lako prepoznatljive, jer nose jedan, snažan, osobni peèat. Èim ih vidim ja odmah znam da su to Sarajliæevi radovi“, istaknuo je Kujundžiæ.

Takoðer je naglasio da ove slike ostavljaju i svjedoèanstva jednog prošlog vremena jer pobuðuju neke sentimente koji su skoro izbrisani iz kolektivnog sjeæanja. „Ovdje su prikazani neki momenti iz prošlosti i ja ih vrlo lako uoèavam. Ta vremena su sada iza nas i jedino što nam je od svega ostalo, ostalo je saèuvano na ovim slikama i zahvaljujuæi Sarajliæu“, zakljuèio je Kujundžiæ.

Rijeè je o portretima mrtve prirode, figuralnoj kompoziciji, ulju na platnu, akrilima, kombiniranoj tehnici koji su nastali izmeðu 2005. i 2010. godine, kao reakcija autora na vlastitu egzistencijalnu uronjenost u vrijeme i prostor koji ga okružuju. Ovo je Sarajliæeva, jedanaesta samostalna izložba likovnih radova nakon brojnih gostovanja po domaæim gradovima, ali i inozemstvu, prvenstveno u Francuskoj, gdje je imao dvije svoje postavke, u Strassbourgu 2002. i Caenu 2006.

Izložba æe biti otvorena do 5. lipnja, 2010.

Æazim Sarajliæ je roðen 1948. u Tuzli. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a od 1968. do 1973, studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Karijeru zapoèinje 1975. godine kao kustos u Galeriji portreta. Bio je direktor "Tuzla filma" i Prvog meðunarodnog festivala kratkometražnih i dugometražnih filmova. Od 1990. do danas direktor je Meðunarodne galerije portreta u Tuzli. Piše likovne kritike i eseje, a tekstove je objavljivao u "Frontu slobode", "Radio Tuzli", "Osloboðenju" i "Oku". Objavio je zbirku kolumni "Vrt glinenih golubova" (1997.) i struènu zbirku "Likovne bilješke“ (2008.) Za zasluge u umjetnosti i književnosti odlikovan je ordenom Viteza Legije èasti, Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske.