Mons. prof. dr. Topiæ primio nagradu Isa-beg Ishakoviæ za “istinsko domoljublje”

Profesor Topiæ je izjavio da je Sarajevo puno više starije od 550 godina, jer se vrhbosanska nadbiskupija spominje još davne 1089. godine. “Ja bih želio da u ovoj zemlji bude što više razumijevanja i sloge i to èinim èitav život kao i cijelo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Mi ne kukamo nad problemima i teškoæama nego radimo i nastojimo koliko je u našoj moæi da ovdje život bude malo ljepši i lakši. To pokazuju naši uistinu zavidni rezultati. Svi ne možemo biti pametni ni bogati, ali svi možemo biti dobri. Želimo da u ovoj zemlji bude više ljubavi prema ovoj zemlji, jer druge nemamo, i da volimo ovu zemlju i sve ljude te da nastojimo i u tami paliti barem mala svjetla, a ne kukati nad mrakom. Treba razlikovati zemlju i ljude od vlasti i državnog ustrojstva. Lako je govoriti kako nešto ne valja, lako je nalaziti mane, ali treba èiniti nešto rijeèima i djelima da bude bolje. Ima u ovoj zemlji dovoljno materijalnog i ljudskog bogatstva i za puno više stanovnika i to treba govoriti, promicati i njegovati”. – naglasio je prof. Topiæ
U ostalim kategorijama nagrade su dobili: za „kulturnu baštinu“ nagrada je pripala Davidu Kamhiju, „umjetnost“ Goranu Bregoviæu, „sevdah“ Emini Zeèaj, „sport“ Adnanu Æatiæu (Felix Sturm).

Obraæanje na primanju priznanja od fondacije Klepsidra

Dr. Franjo Topiæ

Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,
Srdaèno vas sve zajedno a i osobno pozdravljam. Zahvaljujem od srca Upravnom odboru fondacije Klepsidra što me nominirao i izabrao za nagradu Isa-beg Ishakoviæ.
Znam da je mnogima drago što ste dodijelili ovo priznanje meni, kako je objavljeno u obrazloženju, kao istinskom domoljubu. Ja a i Hrvatsko kulturno društvo Napredak koje vodim toliko godina uistinu nemamo dilema oko ove zemlje i nje kao naše domovine.
Ja bih želio da u ovoj zemlji bude što više razumijevanja i sloge i to èinim èitav život kao i cijelo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Mi ne kukamo nad problemima i teškoæama nego radimo i nastojimo koliko je u našoj moæi da ovdje život bude malo ljepši i lakši. To pokazuju naši uistinu zavidni rezultati. Stavljam nam na srce jednu lijepu izreku: Svi ne možemo biti pametni ni bogati, ali svi možemo biti dobri.
Želimo da u ovoj zemlji bude više ljubavi prema ovoj zemlji, jer druge nemamo, i da volimo ovu zemlju i sve ljude te da nastojimo i u tami paliti barem mala svjetla, a ne kukati nad mrakom. Treba razlikovati zemlju i ljude od vlasti i državnog ustrojstva. Lako je govoriti kako nešto ne valja, lako je nalaziti mane, ali treba èiniti nešto rijeèima i djelima da bude bolje. Ima u ovoj zemlji dovoljno materijalnog i ljudskog bogatstva i za puno više stanovnika i to treba govoriti, promicati i njegovati.
U tom duhu želio bih da dodamo jednu informaciju i da se sjetimo da je osmansko Sarajevo nastavak, što se malo zna, starog grada Vrhbosne èije ime i danas neki èuvaju kao npr. Napretkov i nadbiskupijski radio Vrhbosna, a i nadbiskupija se službeno zove vrhbosanska. Podsjeæam da je prvi spomen vrhbosanske nadbiskupije 1089. godina, a to znaèi da je stara 923 godine, a da postoje ostaci od katedrale iz 1244. g.
Dame i gospodo, dopustite da dodam još jednu misao koja je u ovoj zemlji vrlo važna i mislim korisna. Ovdje gotovo o svemu postoje tri viðenja istog dogaðaja i tri povijesti. Prošlost se ne može mijenjati, samo je pitanje njezinog tumaèenja. Htio bih kazati da se prema svemu odnosimo kao dijelu naše povijesti bez obzira što mislili ili da li nam se nešto sviðalo ili ne. Sve je dio naše povijesti: Iliri, Rimljani, Slaveni, Osmanlije, Autrougarska, Prva Jugoslavija, NDH, druga Jugoslavija i ova današnja BiH. I to se ne može nijekati, a ocjena pojedinih doba i dogaðaja je pitanje za struènjake. Ovdje se èesto misli da smo mi neka ružna iznimka, a povijest cijelog Balkana je slièna našoj. Poljska je više puta nestajala izmeðu Rusije i Njemaèke, glavni grad stare Poljske Krakov je tek 1918. ponovo pripao Poljskoj, a današnja Italija je stvorena tek prije 150 godina. Povijest ne treba gledati današnjim oèima i pogotovo je ne treba zloupotrebljavati. Nekada se nije lako suoèiti s narodnom, državnom i osobnom prošlošæu, ali ona ostaje kao istina bez obzira što o tome netko mislio. Božanska je misao: Istina æe vas osloboditi. Iako bi neki ljudi ponekad željeli, ne može se danas vraæati u prošlost i ne može se mijenjati prošlost. Èinjenica jest da su Rimljani sagradili rimski most, da su Osmanlije sagradili na Drini æupriju i da su Austrijanci sagradili zemaljski muzej.
     Još jednom zahvaljujem fondaciji Klepsidra i svima vama što ste podijelili ove trenutke s nama. Ovo je priznanje i svima onima koji rade sa mnom i koji me podržavaju od rodbine, Napretka do brojnih prijatelja.
    Dragi prijatelji, svagdje je život proza jedino u Bosni je poezija. Prije kraja, poštovane dame i gospodo, podsjeæam da saraj znaèi i gostinjac, stoga neka Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina uvijek imadnu puno dobrih gostiju i nek uvijek budu gostoljubivi. Hvala vam i želim vam svako dobro!