Na današnji dan umro je hrvatski i bosanskohercegovački nobelovac Vladimir Prelog

Na današnji dan, 7. siječnja 1998. u Zürichu je umro Vladimir Prelog, a pokopan je u grobnici HAZU-a na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Posljednje godine života zagorčao mu je napad na Sarajevo, Zagreb i Osijek, gradove njegova djetinjstva i mladosti. Među prvima je potpisao apele nobelovaca za mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini javno prosvjedujući protiv zvjerstava i barbarstva.

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 23. srpnja 1906. u obitelji povjesničara Milana Preloga. Gimnaziju je polazio u Osijeku i završio je 1924. u Zagrebu, diplomirao je 1928. na Kemijsko-inženjerskom odjelu Češke visoke tehničke škole u Pragu, na kojoj je 1929. doktorirao tezom „O 3,12-dihidropalmitinskoj kiselini“ (mentor Emil Votoček).

S brojnim diplomandima i doktorandima pripravio je potpuno nove spojeve za proizvodnju lijekova, među kojima je najpoznatiji sulfonilamid patentiran 1937. pod imenom Streptazol, tada vrlo moćan antibakterijski lijek. Vrhunac Prelogova zagrebačkoga razdoblja bila je prva uspjela sinteza naftnoga ugljikovodika adamantana koju je pripravio s jednim od najbližih suradnika Rativojem Seiwerthom. Nakon objavljivanja u časopisu Berichte der Deutschen Chemischen Gesellschaft (1939. – 1941.) Prelogov je rad postao svjetski poznat. Za svojega zagrebačkoga djelovanja objavio je sa suradnicima pedesetak znanstvenih radova u tada prestižnim časopisima. Njegovi su suradnici nazvani Prelogovom školom organske kemije, a njegov se utjecaj na procvat organske kemije u Hrvatskoj osjeća i danas.

U vrijeme nagla napretka fizikalne teorije i instrumentacije te rastuće interdisciplinarnosti u kemiji omogućio je da na ETH-u dođu i tamo ostanu najbolji kandidati iz cijeloga svijeta. Kao predsjednik Švicarskoga kemijskog društva (1972. – 1974.) i član Upravnoga odbora kemijske tvrtke Ciba-Geigy (1960. – 1978.) isticao je značenje sprege znanosti i proizvodnje i to dokazivao vlastitim radom, što je rezultiralo s tridesetak prihvaćenih patenata. 

Nakon umirovljenja, kao postdoktorski student na ETH-u, osobnim je stipendijama omogućio nekolicini mladih organskih kemičara doktorske i postdoktorske specijalizacije u svojem laboratoriju. U svjetskim znanstvenim krugovima o njem se pisalo kao jednom od znanstvenih intelektualnih divova, vizionaru koji je instinktivno znao osjetiti trenutak otvaranja novih istraživačkih područja i prihvaćanja novih metodologija, kao izvrsnom pedagogu, renesansnoj osobi koja zna znanost približiti svakomu, ali i čovjeku koji se nije libio priznati svoje pogreške. To ga je kao i njegov izrazit smisao za humor učinilo prijateljem mnogih suvremenika koji su mu posvećivali članke u povodu njegovih obljetnica.

Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. za prinos stereokemiji molekula i reakcija s J. W. Cornforthom, Medalje Božo Težak Hrvatskoga kemijskog društva 1989. i jubilarne Nagrade Plive 1996. Bio je počasni doktor mnogih svjetskih sveučilišta te Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, počasni član mnogih udruga i akademija, među njima HAZU-a i Papinske akademije.

ETH svake godine organizira Prelogovo predavanje za prinose stereokemiji i laureatu dodjeljuje zlatnu Prelogovu medalju. Njemu u čast osnovano je 1998. Švicarsko-hrvatsko društvo Vladimir Prelog, koje mu je postavilo spomen-ploču na zgradi ETH-Kemije. Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo ustanovili su 1996. poticajnu nagradu Vladimir Prelog za organsku kemiju što se dodjeljuje mladim organskim kemičarima. Proglašen je počasnim građaninom Zagreba 1989. i Sarajeva 1992., u kojima su po njem nazvane i ulice, te Osijeka 1994. Njegovo ime nose stipendije Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu i Akademski zbor Vladimir Prelog koji djeluje u okviru Društva diplomiranih inženjera i prijatelja Kemijsko-tehnološkog studija Sveučilišta u Zagrebu. Spomen-ploče postavljene su mu i u predvorju zgrade Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije na Marulićevu trgu u Zagrebu te na Prelogovoj rodnoj kući u Ulici Josipa Štadlera u Sarajevu. Njegove su biste postavljene na Rondeli velikana učenika gimnazije u Osijeku, u Institutu Plive, u zgradi Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu te na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Poštanske marke s njegovim likom izdane su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Švicarskoj. U povodu 100. obljetnice njegova života izdan je i DVD Znatiželjom do istine, a od 2017. njegovo ime nosi i Velika predavaonica u zgradi Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije na Marulićevu trgu 20.

Premda je 1959. postao švicarskim državljaninom, Prelog nije prekinuo emocionalnu i profesionalnu vezu s Hrvatskom. Pratio je napredak organske kemije u domovini i zauzimao se za modernizaciju nastavnih programa s više praktičnoga rada u laboratorijima. Posjećivao je znanstvene i gospodarske institucije, bio počasni predsjednik tradicijskoga skupa Ružičkini dani i društva Alma matris alumni Sveučilišta u Zagrebu. Memorijalnoj sobi hrvatskih nobelovaca, HAZU, oporučno je ostavio vrijedan materijal i dokumente iz osobne knjižnice a matičnomu Zavodu za organsku kemiju, gdje su i danas pohranjeni njegovi sintetizirani uzorci, knjige i časopise povijesne vrijednosti.

Prije osam godina u organizaciji HKD Napredak, Matice hrvatske Mostar i Grada Mostara u Mostaru je svečano otvoren Park nobelovac Ivo Andrić i Vladimir Prelog. Tako su HKD Napredak i Matica hrvatska prigodnim spomenicima i njihovim postavljanjem u parku obilježili rođenja dvojice nobelovaca koji su svojim životima vezani za BiH.

Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak