Na KBF održan kolokvij”Odnos Crkve i države u povijesno egzistencijalnoj perspektivi”

U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, 22. studenog održan je kolokvij, znanstveni skup, na temu: “Odnos Crkve i države u povijesno egzistencijalnoj perspektivi”.

Nakon uvodnih riječi profesora na KBF-u preč. dr. Darka Tomaševića, pozdrav predavačima i svim nazočnima uputio je dekan mons. dr. Pavo Jurišić. Podsjećajući da se ove godine obilježilo 1700 godina od Milanskog edikta, citirao je mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa metropolite beogradskog, koji je u pozivu na proslavu Milanskog edikta u Nišu poručio da „ovom povijesnom trenutku ne možemo i ne smijemo šutjeti.“

Prigodnu riječ potom je uputio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i veliki kancelar KBF-a, koji je pozdravio sve nazočne i izrazio radost činjenicom da fakultet u skladu s tradicijom nastavlja organizirati kolokvij u petak uoči svetkovine Krista Kralja. Zahvalio je svim sudionicima, a na osobit način onima koji su prihvatili znanstveno obraditi temu kolokvija, za koju je istaknuo da se već više godina razmatra na zasjedanjima predsjednika europskih biskupskih konferencija.

Mons. prof. dr. sc. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH razlagao je na temu „Odnos rimske države prema kršćanstvu u IV. stoljeću. Od progona preko tolerancije do državne vjere“. Ističući kako je tijekom četvrtoga stoljeća odnos državne vlasti Rimskoga carstva prema slobodi vjere prolazio kroz različite faze, podsjetio je da je do 311. godine rimska poganska religija bila državna vjera, a kršćanstvo bilo žestoko progonjeno, a da od 313. godine ni jedna vjera nije više bila državna. Kao komentar prošlih događanja i kao korisnu opomenu onima koji se danas bave uređenjem odnosa Crkve i države ukazao je na zapažanje koje je izrekao sv. Jeronim, komentirajući taj prijeđeni proces te položaj i snagu Crkve i njezin odnos prema državnoj vlasti na kraju četvrtoga stoljeća: „Crkva, otkako je došla pod vlast kršćanskih careva, rasla je u moći i bogatstvu, a smanjivala se u kreposti.“

Prof. dr. sc. Slavko Kovačić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu govorio je na temu „Odnos Crkve i države u srednjem vijeku“. Istaknuo je da su posebnosti zapadno-europskoga srednjega vijeka na svim područjima života, pa i odnosu Crkve i države, najuočljivije u vremenskom razmaku od oko 800. do oko 1300. godine. Ustvrdio je da se u tadašnjemu shvaćanju nije strogo razlučivalo što spada na nositelje svećeničke službe, a što na nositelje svjetovno-političke, „jer se smatralo da su i jedni i drugi, svatko na svoj način, dužni brinuti za Crkvu i državu te tako pridonositi općemu dobru i napretku, duhovnom i vremenitom“. Dodao je da u praksi najčešće nije sve bilo tako idealno.

Na temu „Odnos Crkve i države u novom vijeku“ govorio je mr. sc. Juro Babić koji je istaknuo da je poslije francuske revolucije Crkva izgubila svoju političku snagu, ali da je intenzivirala svoju duhovnu akciju, te je kazao kako je autoritet Svete Stolice u internacionalnoj politici gotovo nestao. Napominjući da je najteži jaz nastao između Crkve i modernog svijeta, rekao je da je Crkva, lišena mnogih ljudskih, ekonomskih i političkih sredstava bolje razumjela važnost milosti i slobode na kojim se temelji vjera i intimna solidarnost s Kristom siromašnim i patnikom. Dodao je da je izvukla od gubitka zemaljske nemoći novu dublju životnost.

„Odnos Crkve i države u svjetlu II. vatikanskog sabora“ naziv je predavanja profesora na KBF-u u Sarajevu mons. dr. Franje Topića koji je podsjetio da se Drugi Vatikanski koncil bavi pitanjima odnosa Crkve i društva, ponekad i države, zatim angažmana vjernika u društvu u nekoliko svojih dokumenata: u konstituciji o Crkvi „Lumen Gentium“ br. 31, u dekretu o apostolatu vjernika „Apostolicam actuositatem“, u deklaraciji o vjerskoj slobodi „Dignitatis humanae“ i u konstituciji o Crkvi u svijetu „Gaudium et spes“. Ustvrdio je da koncilska slika o ovoj temi postaje jasnije ukoliko se prikažu osnovne ideje iz „Gaudium et spes“, koja se, kako je kazao, po naravi bavi ovim pitanjima. Podsjećajući dalje da sedam grijeha 21. stoljeća objavljeni u „Kompendiju socijalnog nauka Crkve“ iz 2005. godine predstavljaju stav Katoličke Crkve prema suvremenim društvenim pojavama, primijetio je da su vlast i država potrebne za funkcioniranje ljudskog života. „One izviru iz ljudske naravi i moralnog zakona, a onda to znači i da imaju i božanski izvor“, kazao je mons. Topić, koji je dodao da su opće dobro i poštivanje osobe su ključni kriteriji za prosudbu svake vlasti, političara, režima i stranke.

Prof. dr. sc. Ivica Raguž s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu govorio je o odnosu Crkve i države u postmodernoj teologiji.

Na temu: „Odnos Crkve i države u BiH iz katoličke perspektive“ govorio je mons. dr. sc. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, koji je uvodno naglasio da je jedna od prepreka opsežnijem i temeljitijem pristupu temi kolokvija činjenica da se bosansko-hercegovačko društvo nalazi u tranziciji „koju je jedva moguće definirati, što predstavlja vrlo ozbiljnu teškoću nastojanju da se pronikne u narav njegova stvarnog odnosa prema vjeri i religiji“. Ističući da povijest ukazuje kako odnos države i Crkava i vjerskih zajednica u BiH nije nikada bio, niti je danas, prvenstveno i isključivo, u službi općega dobra, ustvrdio je da država oduvijek nalazi načine da Crkve i vjerske zajednice, u većoj ili manjoj mjeri, koristi za svoje političke ciljeve. Pojasnivši potom da u je bh. društvu svaki krivo postavljeni odnos države prema Crkvama i vjerskim zajednicama i obrnuto nužno diskriminirajući, izrazio je mišljenje da je to jedna od najopasnijih posljedica jer „opasnije nego drugdje, potiče i hrani, na jednoj strani, laicizam a, na drugoj, nacionalizam, koje je, prije pola stoljeća, papa Ivan XXIII detektirao kao dva velika zla što truju današnji svijet.“

Prof. dr. sc. Dževad Hodžić u svom je predavanju govorio na temu „Odnos države i vjerskih zajednica u BiH iz islamske perspektive“, tijekom kojeg je izrazio mišljenje da je povrat oduzete imovine Islamskoj zajednici, Crkvama i vjerskim zajednicama jedno od ključnih pitanja odnosa države i vjerskih zajednica i jedna od temeljnih pretpostavki za izvornu duhovnu i socijalnu misiju i ulogu Crkava i vjerskih zajednica u BiH.