Zdravko Novak, èovjek, tenisaè, sportski trener, ak. slikar, dizajner industrijskih proizvoda, umjetnik u iskivanju pavti/pafti – tzv. kucanih ploèica – što je na našim prostorima i jedinstven, istinski umjetnièki rad u metalu; u tkanju tapiserija, talentiran fotograf, izuzetan crtaè i muzièar – vrstan saksofonist i flautist, džezer – nije izbjegao niti jednom izazovu. Na svaki poticaj odgovarao je djelatno i postizao izvanredne rezultate. Ako ukljuèimo i sport – tenis – sportsku i trenersku karijeru, Novakovi uspjesi i rezultati su takvi, da bi i rasporeðeni u živote, rad i sposobnosti više osoba, u svakom pojedinaènom sluèaju bili iznimno visoki.
Najnoviju intrigu i djelatni poticaj Zdravko Novak otkrio je na ljudskim licima svojih prijatelja i poznanika iz neposrednog, tuzlanskog, životnog okruženja. Ustvari, najveæa otvorena tajna pred koju èovjek i umjetnik mogu stati – jeste èovjekovo lice. Da nije oèiju kao ogledala duše, skoro, pa ne bismo mogli sa èovjekovog lica ništa otèitati, mada lice i oèi imaju izraz za svako stanje i osjeæanje. Zdravko Novak prepoznao je tu moguænost. Tako se slikar naðe ispred svoga zadatka koji može realizirati samo u vrlo kompliciranoj i delikatnoj opciji gledanja i spoznaje o unutarnjem, o duhovnom biæu, duši i karakteru portretiranog. To je zahtjevan, složen, rafiniran i suptilan proces, a Zdravko Novak uz osobne stavove, u portretiranje je ušao jednako i primjereno osjetljivom i trajnom tehnikom pigmentalnog pastela. Novakovi likovi svoj smisao isijavaju svjetlom koje dolazi iz njih, a koje je umjetnik pretvorio u stvarnost/predstavu, u jednakoj mjeri u kojoj portretirani imaju svoj životni smisao. Osim svega, slikati portret u Tuzli i drugdje, nije, ne samo ista, nego ni slièna stvar sa slikanjem portreta drugdje. Naime, radeæi na organiziranju i razvijanju Meðunarodne galerije portreta i Internacionalnog Bijenalnog Festivala Portreta tokom 45 godina, Tuzla je grad koji je ne samo vratio ljudsko lice i disciplinu portreta slikarstvu, veæ i dignitet portretu kao zahtjevnoj slikarskoj disciplini na svjetskoj razini, što je povijesna èinjenica u likovnoj umjetnosti. Zdravko Novak nije se javljao u tim vremenima, imao je duge preokupacije. Danas, kad je ta euforija splasnula i prošla, Zdravko Novak javlja se fascinantnom serijom/galerijom portreta, obiteljskih i tuzlanskih likova. Desetljeæima, u Tuzli su vanredno uspješno portretirali prvi tuzlanski akademski slikar Ðorðe Mihajloviæ, akademski slikar i akademik Ismet Mujezinoviæ, akademski slikar Mevludin Ekmeèiæ, a u red znaèajnih portretista idu i slikari Æazim Sarajliæ, te Ðulejman Isiæ, koji se cijeloga vijeka i bavi samo portretom i ljudskim licem kao ogledalom duše. U ovoj, svojevrsnoj Novakovoj maloj retrospektivi, ali i portretnoj izložbenoj postavci, možemo vidjeti ne samo veæ znameniti i više put izlagani portert književnika Nijaza Alispahiæa, kako slikar Zdravko Novak niže portrete poznatih, interesantnih i dragih, karakteristiènih i znanih tuzlanskih lica. Portrete realizirane suptilnom slikarskom mjerom u tehnici pigmentalnog pastela, portrete koji i naše živote vraæaju kroz godine unatrag, jer portret Aleksandra Adamoviæa Ace – legendarnog tuzlanskog kulturnjaka i uglednog likovnog kritièara napravaljen je dok je Aco još izgledao djeèaèki mlad. Novakov je rafinman, da osim neupitne prepoznatljivosti, nužne realistièke/predmetne fakture i dimenzije portretirane osobe – uspijeva na svojim portretima donijeti i svojevrsnu auru portretiranih. Dakle ono – što portretirani nosi kao osobno ozraèje i svoju unutarnju svjetlost – kao energiju koju isijava svojom djelatnom osobom i stavom, osobnom djelatnošæu, ono po èemu ljude pamtimo i po èemu ih se prisjeæamo, ono što èesto nazivamo njihovom karizmom. Zdravko Novak je snažan lirik, èovjek snažne i ekspresivne osjeæajnosti za sebe i druge ljude, sa smislom za proniknuæe života.
Zdravko Novak je uspio napraviti portrete ljudi koje æemo i kad ih više ne bude, dugo i uporno tražiti na njihovim mjestima – na kojima smo ih viðali i zatjecali u gradu i njihovim domovima, na njihovim poslovima i radnim mjestima, tamo gdje smo se sa njihovim energijama doticali, gdje i kad smo ih komunicirajuæi, puštali u svoju dušu da nas ispune, da nam se energije oplode, da nam se životi osmisle i osnaže.
Najnoviju intrigu i djelatni poticaj Zdravko Novak otkrio je na ljudskim licima svojih prijatelja i poznanika iz neposrednog, tuzlanskog, životnog okruženja. Ustvari, najveæa otvorena tajna pred koju èovjek i umjetnik mogu stati – jeste èovjekovo lice. Da nije oèiju kao ogledala duše, skoro, pa ne bismo mogli sa èovjekovog lica ništa otèitati, mada lice i oèi imaju izraz za svako stanje i osjeæanje. Zdravko Novak prepoznao je tu moguænost. Tako se slikar naðe ispred svoga zadatka koji može realizirati samo u vrlo kompliciranoj i delikatnoj opciji gledanja i spoznaje o unutarnjem, o duhovnom biæu, duši i karakteru portretiranog. To je zahtjevan, složen, rafiniran i suptilan proces, a Zdravko Novak uz osobne stavove, u portretiranje je ušao jednako i primjereno osjetljivom i trajnom tehnikom pigmentalnog pastela. Novakovi likovi svoj smisao isijavaju svjetlom koje dolazi iz njih, a koje je umjetnik pretvorio u stvarnost/predstavu, u jednakoj mjeri u kojoj portretirani imaju svoj životni smisao. Osim svega, slikati portret u Tuzli i drugdje, nije, ne samo ista, nego ni slièna stvar sa slikanjem portreta drugdje. Naime, radeæi na organiziranju i razvijanju Meðunarodne galerije portreta i Internacionalnog Bijenalnog Festivala Portreta tokom 45 godina, Tuzla je grad koji je ne samo vratio ljudsko lice i disciplinu portreta slikarstvu, veæ i dignitet portretu kao zahtjevnoj slikarskoj disciplini na svjetskoj razini, što je povijesna èinjenica u likovnoj umjetnosti. Zdravko Novak nije se javljao u tim vremenima, imao je duge preokupacije. Danas, kad je ta euforija splasnula i prošla, Zdravko Novak javlja se fascinantnom serijom/galerijom portreta, obiteljskih i tuzlanskih likova. Desetljeæima, u Tuzli su vanredno uspješno portretirali prvi tuzlanski akademski slikar Ðorðe Mihajloviæ, akademski slikar i akademik Ismet Mujezinoviæ, akademski slikar Mevludin Ekmeèiæ, a u red znaèajnih portretista idu i slikari Æazim Sarajliæ, te Ðulejman Isiæ, koji se cijeloga vijeka i bavi samo portretom i ljudskim licem kao ogledalom duše. U ovoj, svojevrsnoj Novakovoj maloj retrospektivi, ali i portretnoj izložbenoj postavci, možemo vidjeti ne samo veæ znameniti i više put izlagani portert književnika Nijaza Alispahiæa, kako slikar Zdravko Novak niže portrete poznatih, interesantnih i dragih, karakteristiènih i znanih tuzlanskih lica. Portrete realizirane suptilnom slikarskom mjerom u tehnici pigmentalnog pastela, portrete koji i naše živote vraæaju kroz godine unatrag, jer portret Aleksandra Adamoviæa Ace – legendarnog tuzlanskog kulturnjaka i uglednog likovnog kritièara napravaljen je dok je Aco još izgledao djeèaèki mlad. Novakov je rafinman, da osim neupitne prepoznatljivosti, nužne realistièke/predmetne fakture i dimenzije portretirane osobe – uspijeva na svojim portretima donijeti i svojevrsnu auru portretiranih. Dakle ono – što portretirani nosi kao osobno ozraèje i svoju unutarnju svjetlost – kao energiju koju isijava svojom djelatnom osobom i stavom, osobnom djelatnošæu, ono po èemu ljude pamtimo i po èemu ih se prisjeæamo, ono što èesto nazivamo njihovom karizmom. Zdravko Novak je snažan lirik, èovjek snažne i ekspresivne osjeæajnosti za sebe i druge ljude, sa smislom za proniknuæe života.
Zdravko Novak je uspio napraviti portrete ljudi koje æemo i kad ih više ne bude, dugo i uporno tražiti na njihovim mjestima – na kojima smo ih viðali i zatjecali u gradu i njihovim domovima, na njihovim poslovima i radnim mjestima, tamo gdje smo se sa njihovim energijama doticali, gdje i kad smo ih komunicirajuæi, puštali u svoju dušu da nas ispune, da nam se energije oplode, da nam se životi osmisle i osnaže.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
Koncert klasične glazbe u Livnu
14. srpnja 2025.
Peta večer Jozi Penavi u čast – Kiseljak, 18. srpnja 2025.
14. srpnja 2025.
Sve vijesti
