Najava: Monodrama “Ispit savjesti” u izvedbi Roberta Kurbaše

Ulomak iz osvrta kazališnog kritièara…

Takvo utjecanje velikom piscu u vremenima koja potencijalnog gledatelja senzacionalistièki bombardiraju svakodnevnim otkrivanjem novih nesavjesnosti zasigurno æe privuæi gledatelja, a i interpretatoru i autoru Kurbaši omoguæiti zanimljiv i vrijedan pokušaj traženja bitnih odrednica ne samo klasiènog književnog opusa nego i suvremene egzistencije, jer se niti Ujeviæ niti Kurbašina predstava ne bave konkretnim primjerima kušnje savjesti nego traže dublji smisao života i odnosa pojedinca prema drugima, od intime i privatnosti do društvenog djelovanja. Ujeviæ zato na sebi svojstven naèin naglašava odmak od èinjenica: “Augustin Ujeviæ je odista umro, i ovaj èovjek koji diše u njegovoj lešini i navlaèi na se njegovo odijelo jest samo njegov neki prisni prijatelj ili èak sekretar, koji zna izvjesne njegove tajne, ali nije on.“

U znatnom i daleko najboljem dijelu Ispita savjesti Robert Kurbaša, držeæi se tog Tinovog citata, poput njegovog tajnika razgovornim tonom prenosi publici Ujeviæeve reèenice te tako baš zbog ležernosti i suspregnutog glumaèkog izraza uspostavlja s gledateljem svojevrstan dijalog, ostavljajuæi mu vremena da razmisli o kazanom i s time uspostavi vlastiti odnos…

T. Kurelec, Kulisa

U jednom dijelu predstava je postavljena kao ispit koji glumac vodi sa sobom, razgovor sa samim sobom. Ispit je to savjesti koji glumca i  gledatelja vodi do katarze. Proèišæenje duše te uvid u dublja stanja naših biæa oduvijek su bila cilj Ujeviæevih tekstova.