Najava: Okrugli stol o Željku Mardešiću

Krščanski akademski krug i HKD Napredak organiziraju u utorak, 16. veljače 2016. u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu okrugli stol povodom 10 godina smrti Željka Mardešića – Jakova Jukića. Na okruglom stolu će govoriti prof. dr. Siniša Zrinščak, prof. dr. Tonči Matulić, mr. Tomislav Smiljanić, a moderator će biti Dan Đaković.
ZAŠTO JE MARDEŠIĆ SUVREMEN I DANAS?
Poštovani čitatelju!
Ove se godine navršava 10. obljetnica od smrti utemeljitelja i  predsjednika Kršćanskog akademskog kruga Željka Mardešića. Stoga smo u okviru svojih  skromnih mogućnosti, zajedno sa svojim prijateljima, njegovim poštovateljima i poznavateljima njegova djela, odlučili prisjetiti se toga našeg dobroga i skromnoga duhovnog velikana, izvrsnoga proučavatelja i  poznavatelja fenomena suvremenog svijeta, posebice vjernika u suvremenom svijetu, sociologa religije, poznatijeg pod pseudonimom Jakov Jukić.  Ovim okruglim stolom započinjemo ciklus koji će trajati do lipnja ove godine. 
Postoje mislioci koji nadilaze okvire svoga vremena te poniru u dubinu i širinu epohe, a jedan od njih je zasigurno i Željko Mardešić (1933. – 2006.). Za njega s pravom možemo reći da je u svojim socioreligijskim misaonim strujanjima i doprinosima daleko nadilazio nacionalne okvire.
Pišući Željkovu biografiju Špiro Marasović je okarakterizirao  njegovu osobnost kao „duboko duhovnu i dijalošku“.  Po formalnoj vokaciji bio je pravnik, ali je svoje glavne intelektualne potencijale posvetio sociologiji religije. To je prepoznatljivo u njegovih  sedam knjiga, 138 znanstvenih studija (deset objavljenih u inozemstvu) i 262 napisa u revijama, tjednim i dnevnim  tiskovinama. Željko je bio zauzet i u pokretanju i uređivanju časopisa. Tako je bio jedan od osnivača triju časopisa: „Crkva u svijetu“ (Split 1966.), „Mirotvorni izazov“ (Zagreb 1991.) i „Nova prisutnost“ (Zagreb 2003.). Bio je aktivan sudionik brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, suradnik više instituta i fakulteta. Fra Špiro ističe poseban Željkov doprinos  razumijevanju sociologije religije u Hrvatskoj, a osobito je zaslužan što je sociologiju  religije obogatio fenomelogijskim pristupom.
Mardešić je u razgovorima volio kazati  da je  Koncil  najveći događaj u njegovu životu. To mu je bila glavna  ishodišna točka i misija. Odvažno je djelovao u društvenim zbivanjima, nije bježao iz svijeta komunizma, niti od ljudi drugih svjetonozora, već je s njma stupao u iskren dijalog – tu se otkiva njegova  jedinstvena osobnost. I danas je njegova misao svježa, originalna, posebice glede postkoncilskih gibanja u Crkvi u Hrvata, zanimljiv je njegov kršćansko-marksistički dijalog u razdoblju do pada Berlinskog zida. Kada se rađala hrvatska samostalnost čvrsto je stajao na zemlji, malo tko je tako dobro poznavao i mentalitet Crkve i mentalitet komunizma. Ovo što se danas zbiva pod našim nebom na crkveno-društveno-političkoj sceni, Mardešić je dobrim dijelom u svojim spisima jasno detektirao još prije dva desetljeća. Neka su njegova zapažnja tako živa kao da su pisana jutros u ranu zoru.
Zamolili smo dobre poznavatelje  Željkova djela i njegove prijatelje, da nam –njemu na spomen – aktualiziraju Mardešićeve teme, da iznesu svoja ekspertna mišljenja i osobna iskustva. Zahvaljujem svima koji su se spremno odazvali pozivu.
 
Petar Barun,
predsjednik Kršćanskog akademskog kruga
 
Zagreb, veljače 2016.