
Prošle su dvadeset i tri godine od posjeta pape Ivana Pavla II. razorenom Sarajevu 1997. godine. Odlučili smo malo vratiti se u prošlost i prisjetiti se kako je izgledalo to tada i što je taj posjet značio za ovaj grad, ali i za cijelu BiH.
Povodom ove značajne obljetnice podsjećamo na članak “Dobro došao, Sveti Oče, u “europski Jeruzalem”! mons. prof. dr. Franje Topića, počasnog predsjednika HKD Napredak koji je objavljen u Napretkovom listu za kulturu i društvena pitanja “Stećak”, br. 40, travanj 1997. te u knjizi prof. dr. Franje Topića “Prilog teologiji ljudskog napretka”, VKT, Sarajevo 2008.
Dobro došao, Sveti Oče, u “europski Jeruzalem”!
Ima događaja koji su nezaboravni i koji ostaju u povijesti upisani zlatnim slovima. Dolazak jednog Pape u bilo koju zemlju je sam po sebi izuzetno važan događaj.
Treba podsjetiti da je bilo već poslovično da pape stoljećima nisu izlazile iz vatikanske, odnosno Papine države.
Pavao VI. učino je iznimku te je 1964. posjetio Jeruzalem i 1965. Ujedinjene narode.
A papa Ivan Pavao II. ostat će upamćen kao Papa putnik, kao papa hodočasnik.
On je posjetio u svom dvadesetogodišnjem pontifikatu preko 100 zemalja. U više ih je boravio i po nekoliko puta. Shvatio je to kao svoju misiju, kao poseban oblik svoje pastirske službe.
Htio je doći i u bivšu Jugoslaviju ali su to one vlasti više puta odgađale s čuvenimm obrazloženjem “da se još nisu stekli uvjeti”.
Onda je 1994. posjetio Hrvatsku a 1996. i Sloveniju. Zajedno je želio, kao što je poznato, doći i u Bosnu i Hercegovinu. No 40 prije dolaska otkazan je posjet. Ivan Pavao II. je želio doći u Sarajevo već u lipnju 1994. ali ga je u tomu spriječio lom kuka.
Puno puta, a i sam sam bio svjedokom, Ivan Pavao II. je živio svoju želju da pohodi Sarajevo i BiH i u najgora vremena kad je u Sarajevu ginulo svakog dana više ljudi i kad je bilo opkoljeno, dakle kad je i za njega postojala opasnost da pogine. Zna se iz pouzdanih izvora da su ga suradnici 1994. – dva dana odgovarali od puta za Sarajevo.
I zadnji je razlog bio kad su Akashi i drugi napisali da bi bilo opasno za ljude okupljene na misi. Papu ni tada nije brinula osobna sigurnost nego samo sigurnost drugih ljudi. U Zagrebu, rujna 1994. Sveti Otac je pitao bosanskohercegovačke biskupe: “Recite mi što mogu učiniti za Vas!”
Logično je pitanje zašto Papa dolazi i kakva je težina njegova dolaska?
Papa je htio doći i u ratu ponajprije izraziti svoju solidarnost s ljudima koji su bili u smrtnoj pogibelji, a koji i danas imaju velikih problema. Brojni su mrtvi, puno je fizički ranjenih, ali još više i duševno. Papa, poput Šimuna Cirenca, želi pomoći prije svega katolicima, a onda i svim ljudima ove zemlje da lakše nose svoje svakodnevne križeve. Njegov posjet ima tri razine. Prvo kao vrhovni poglavar Katoličke crkve dolazi katolicima da ih, kako Evanđelje kaže: utvrdi u vjeri, da ih podupre u nadanjima i da im posvjedoči svoju ljubav a onda ljubav i skrb čitave Crkve. Papa je to pokazivao riječima i djelima, i to ne samo preko Caritasa.
Dolazi da kardinalu i biskupima da potporu, dolazi da svećenike, redovnice i redovnike podrži u njihovu radu na dobro ljudi i slavu Božju, dolazi da svakog katolika osokoli da ostane na ovim prostorima vjeran Bogu i svojoj Crkvi. Papa je svjestan da je ovo zadnja dobro organizirana Crkva sve do Filipina.
Budući da je Papa poglavar vatikanske države-grada, on dolazi i u državni posjet. On je među prvima i kad je mnogi njezini građani nisu priznavali priznao Bosnu i Hercegovinu. Zna se da je u povijesti papino priznanje bilo shvaćeno kao definitivno priznanje jednoga kralja i cara. Imenovao je i nuncija u osobi nadbisupa mons. Francesca Monterisija, visokorangirana u vatikanskoj diplomatskoj službi. Tim je ovo značajnije ako se ima na umu da Vatikan redovito s ovim činima odugovlači i kasni godinama.
Papa zasigurno želi da se ovdje nađe pravedno rješenje za tri konstitutivna naroda. O tome će zacijelo nešto reći i u svom obraćanju političkom vodstvu ove neobično složene i zagonetne države.
Papin posjet naravno ima ekumenski i dijaloški značaj. Na tome on i inače inzistira, a ovdje će posebno. Ivan Pavao II. je kao rijetko tko shvatio veliki značaj ove male zemlje za ekumenizam i dijalog ne samo ovdje nego i u svijetu. On iskustveno zna da su ova tri naroda predstavnici triju velikih svjetova: katoličkog, pravoslavnog i islamskog. Zato je BiH komplicirana zemlja, zato ovdje ne može biti lakih rješenja. No zato je ova zemlja također i neobično važna.
Ivan Pavao II. želi susresti vode triju vjerskih zajednica. Želi im u ime ovdašnje Katoličke crkve i u ime cijele Katoličke crkve pružiti ruku pomirnicu. Želi sve podsjetiti da dijalog i razgovor medu vjerskim zajednicama nije luksuz nego obveza koja izvire iz vjere u Boga i iz ljubavi prema čovjeku. U svojoj prvoj enciklici Otkupitelj čovjeka Ivana Pavao II. je napisao rečenicu, koja je obilježila njegov pontifikat: Put Crkve je put čovjeka.
Smijemo se nadati da će ovaj posjet pomoći da se ovdje rane zacjeljuju, da se traže pravedna rješenja, da se poštuje posebnost svakog čovjeka, naroda i religije, ali u duhu razumijevanja i dijaloga.
Uvjeren sam, ako sa svoje strane svi činimo što možemo, da će posjet Pape prijatelja uistinu biti plodonosan za sve ljude, narode i vjerske zajednice ove zemlje.
Još preostaje reći: Ivane Pavle II., dobro došao u Sarajevo, europski Jeruzalem, kako si ga Ti sam nazvao.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.