Novi spomenik ljudskoj gluposti: Devastirana nekropola Kristine

Posljednji tekstovi koje je objavio Katolièki tjednik, o groblju koje nitko ne posjeæuje, potom o reizgradnji još jedne džamije na crkvi, pa i tekst koji donosimo u ovom broju, nažalost pokazuju da društvo u kojem živimo uistinu jest društvo anticivilizacije, društvo koje nema razumijevanja za tuðe, za drukèije, a što je najgore – ni za povijesne dragocjenosti. Naime, nekropola steæaka Krstine u Podveležju, (u kojem danas žive iskljuèivo muslimani-Bošnjaci, a koje je u Mostaru sinonim za slabo razvijeni kraj) nedavno je doživjela sudbinu brojnih drugih povijesnih lokaliteta u Bosni i Hercegovini koji su u posljednjih 15-ak godina postali plato za izražavanje nacionalistièkih frustracija. Radi se o nesvakidašnjem dogaðaju – steæak, visine gotovo tri metra, nije uništen, nego je zbog svog izgleda (oblik križa) s vidljivog mjesta dislociran u obližnju šumu i dijelom uzemljen. U šumi se naime manje vidi, skoro pa i ne vidi, dok je na mjestu gdje je stajao, na platou na brijegu, nekima oèito bio previše uoèljiv.

‘Dislociran iz tehnièkih razloga’

Tragom informacija naših sugraðana, koji nerado o ovome žele otvoreno govoriti, pa i stati pred fotoaparat, uputili smo se na lice mjesta u Podveležje, u naselje Svinjarina (danas preimenovano u Smajkiæevo), kako bismo i vidjeli o èemu se radi, vodeæi se onom da ‘slika vrijedi više od tisuæu rijeèi’. Ponijeli smo i fotografije napravljene prije sedam godina na kojima se jasno, izmeðu nekolicine steæaka, vidi i spomenuta krstaèa. Steæka na mjestu gdje je godinama stajao, prkosio nevremenu i nevremenima i neljudima nije bilo, jednostavno je nestao. Premda u nadležnim institucijama nemaju uvida u ovu situaciju, kako kažu, o tome nisu obaviješteni, sami mještani Svinjarine i uprava Mjesne zajednice navode da je križ “u šumu dislociran iz tehnièkih razloga”, a o detaljima nisu htjeli više govoriti. Èinovnik u mjesnoj zajednici više nije želio kazati, pa se ni predstaviti. Meðutim, dvije èobanice olako odadoše kakvoj klimi smeta krstaèa kazavši da nema smisla da “krstina stoji na uzvišenju jer je tako viša od susjedne džamije, a tu je i sportski centar gdje se djeca igraju”. Tako govore one, kao da se radi o kakvoj radioaktivnoj tvari ili pak kao da je steæak, koji je na tom brijegu izbrojao brojne zime, postojao radi kakvog natjecanja. Nije nas previše zaèudio stav, potkrijepljen i neznanjem naših sugovornica, ali neznanje i nebriga nadležnih institucija navode nas na razmišljanje zbog èega, ali i zbog koga, one uopæe i postoje. Zašto su raznorazne institucije i njihovi službenici u našoj zemlji sami sebi svrha i dokle æe to uistinu i biti tako.
S osjeæajem gorèine u duši i okusom nepravde na usnama napustili smo Podveležje, gdje su, uzgred reèeno, nedavno ‘zamijeæeni’ i svemirci. O tome su pisale sve bosanskohercegovaèke novine, dok æe o krstaèi, koja je ‘dislocirana iz tehnièkih razloga’ zasigurno pisati samo Katolièki tjednik.
Nije na listi Povjerenstva

Inaèe, upravo su ovakvi oblici steæaka, popularnije nazvani krstaèe, najviše rasprostranjeni u predjelu ovoga dijela Hercegovine, pa stoga i èudi da ova nekropola steæaka još nije uvrštena na listu nacionalnih spomenika. To pak u praksi znaèi da je ta srednjovjekovna krstaèa prepuštena na milost i nemilost onih kojima zbog svog oblika smeta, te da oni koji su je ‘iz tehnièkih razloga dislocirali u šumu’ nikada zbog toga neæe odgovarati, barem ne na ovom svijetu. Podsjetimo, u svojoj knjizi “Mariæi u Hercegovini”, autor Danilo Mariæ, pišuæi o raseljavanju Mariæa, navodi da je ta obitelj nekada živjela i u ovom kraju. Izmeðu ostalog, navodi da u Svinjarini postoje ostaci kršæanskog groblja, koje se naziva Krstine, gdje postoji jedan ogromni križ u kojega je prije pedesetak godina udario grom i prevrnuo ga. “Prièali su mi svjedoci da je poslije tog dogaðaja danima tukla jaka krupa. Seljani se zaplašiše i obratiše hodži, a on naðe u knjigama: ‘Križ je velik i podignut je velikim žrtvama, nevinim èobanima, žrtvama nevremena. Križ treba podiæi – vratiti kako je i bio, pa æe krupa prestati’. Seljani se pokrenuše i podigoše ga i, zaista, krupa se povukla”, navodi Danilo Mariæ u svojim zapisima o ovoj nekropoli.

Kristina Spajiæ