O Boškoviæu i u Beèu

Ruðer Boškoviæ (Dubrovnik, 1711. – Milano, 1787.) hrvatski fizièar, matematièar, astronom, geodet, inženjer, pjesnik, filozof i diplomat bio je jedan od najistaknutijih svjetskih znanstvenika svoga doba. Nakon što je završio Isusovaèki kolegij u rodnomu Dubrovniku, u ranoj dobi stupa u novicijat i odlazi na studije u Rim. Izvrstan u matematici i fizici rano postaje nastavnikom matematike na Rimskomu kolegiju (Collegium Romanum). Papa Benedikt XIV. povjerava mu znaèajne tehnièke projekte, ukljuèujuæi i rješavanje problema pukotina na kupoli bazilike Sv. Petra, kao i prvu geodetsko-katastarsku premjeru, èiji rezultat je i zemljovid Papinske Države iz 1755. godine.
Boškoviæ je sudjelovao u planiranju i izgradnji glasovitoga opservatorija u Breri, a izradio je i planove za nikada izgraðeni opservatorij Rimskoga kolegija. Obavio je istraživaèko-diplomatsko putovanje u Luccu i Beè radi rješavanja hidrotehnièkog spora izmeðu Lucce i Toscane, kao i veliko znanstveno putovanje od Pariza i Londona do Carigrada i Varšave. Boškoviæ je neko vrijeme živio i djelovao u Beèu, gdje je svoje najvažnije djelo 1758 Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium napisao i izdao. Zanimljivo je da se na zamolbu carice Marije Terezije uspješno angažirao sa arhitektom Nikolausom Pacassijem oko spašavanja kupole na Prunksaal na Nacionalnoj biblioteci u Beèu.
Uslijed problema u Milanu i sve jaèe netrpeljivosti prema Družbi Isusovoj, kojoj je pripadao, Boškoviæ 1773. odlazi u Pariz gdje ga francuski kralj Ljudevit XV. imenuje ravnateljem optike francuske mornarice, a obavlja i diplomatske poslove za Dubrovnik tijekom Rusko-turskoga rata. Godine 1783. odluèio se vratiti u Italiju, a umire u Milanu 1787.
Iza Ruðera Boškoviæa ostalo je više od 75 knjiga iz podruèja matematike, mehanike, astronomije, optike, filozofije i književnosti. Unatoè znanstvenoj djelatnosti, Boškoviæ je tijekom svojega života ljudska djela smatrao prolaznima, doèim je najveæe ispunjenje pronalazio u pomaganju bližnjima i potrebitima.Povodom tristote obljetnice roðenja Ruðera Boškoviæa papa Benedikt XVI. pohvalio je njegovo djelo rijeèima: „Njegov život pokazuje kako je moguæe uskladiti znanost i vjeru, službu domovini i predanost Crkvi.“

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša  (roðen 1955. u Duvnu-Tomislavgradu).
Diplomirao je filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu (1979.), a fiziku na Prirodoslovno-matematièkom
fakultetu u Zagrebu (1982.). Magistirao na poslijediplomskom studiju “Povijest i filozofija znanosti” u Dubrovniku (1986.), a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993.).
Od 1984. stalno zaposlen u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU, a od 2002. u Institutu za filozofiju, gdje je obnašao i dužnost ravnatelja Instituta.
Predaje na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu (od 1994.), na Hrvatskim studijima (od 1993.), na PMF–u u Zagrebu (1993/94, “Povijest fizike“), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1996.-98.) te na poslijediplomskom studiju Povijest i filozofija znanosti u Dubrovniku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Èlan uredništva èasopisa Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, biblioteke Filozofska istraživanja (1995.-2004.), Croatian Journal of Philosophy (2001.-2004.), èlan savjeta èasopisa Croatian Journal of Philosophy (od 2005.), Metodièki ogledi i Prolegomena (od 2002).
Èlan Udruge za promicanje filozofije, Odjela za filozofiju MH, Odjela za prirodoslovlje i matematiku MH, Hrvatskog prirodoslovnog društva, Hrvatskog fizikalnog društva, Hrvatskog filozofskog društva. Proèelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske (2000.-2003.). Èlan Organizacijskog odbora simpozija “Dani Frane Petriæa” (1992.-2005.). Organizator simpozija Odjela za filozofiju MH koji se svake godine održavaju u Sarajevu (od 2003.). Sudjelovao na domaæim i meðunarodnim znanstvenim skupovima (Dubrovnik, Priština, Augsburg, Ljubljana, Cres, Zagreb, Ludbreg, Trsteno, Pazin, Mali Lošinj, Sarajevo, Osijek).
Objavio 31 znanstveni rad, preko 40 struènih radova, oko 40 prikaza i recenzija, prijevod dvije knjige i 12 èlanaka te napisao velik broj leksikografskih natuknica za: Hrvatski biografski leksikon, Hrvatsku enciklopediju, Hrvatski leksikon, Opæu i nacionalnu enciklopediju.