Održan 31. Memorijalni uspon na Bjelašnicu

U subotu, 30. studenoga, u organizaciji HPD Bjelašnica 1923. i Planinarskog društva Železničar iz Beograda je održan 31. Memorijalni uspon na Bjelašnicu, a sudjelovalo je oko stotinu planinarki i planinara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ovaj tradicionalni memorijal održava se u znak sjećanja na sedam planinara iz Beograda, Zemuna i Sarajeva koji su tragično stradali 1962. godine.

Uspon je izveden u pravom zimskom ambijentu, u uvjetima koji su teži nego na većini drugih planina, pa čak i tako zahtjevni ipak su bili blaži od nekog prosjeka za planinu Bjelašnicu. Istaknimo da je na vrhu Bjelašnice, izmjereno minus 18 stepeni, a da je vjetar puhao brzinom od 40 kilometara na sat, a da je snijeg bio “tek” nešto viši od pola metra. Zna Bjelašnica da bude i mnogo surovija od ovih uvjeta, pa ipak mnogi planinari rijetko, ili nikada ne dožive da se popnu na neki vrh gdje će ih dočekati ovakva temperatura i vjetar.

Uspon je počeo u skijaškom centru Babin Do. Prva etapa trase vodila je kroz stoljetnu listopadnu šumu. Izlaskom na čistinu, kod mjesta Sitni Do, na nadmorskoj visini od oko 1500 metara, sudionici Memorijala već su počeli da bivaju izloženi vjetru i hladnoći. Od Sitnog Dola, otpočeo je i postupni izlazak na najviši bjelašnički greben, i njegov prelazak. Zbog sigurnosti, vodički tim akcije je sudionike vodio trasom u obliku serpentine, izbjegnuti su bilo kakvi dodatni napori u vidu pravolinijskog kretanja. Na nadmorskoj visini između 1600 i 1700 metara, za trenutak su se gusti oblaci razišli, te su bile vidljive i sve sarajevske planine. Ova idila, nije dugo trajala. Naprotiv, oblaci su se vrlo brzo vratili i zatvorili nebo, a vjetar brišuće snage nasumice i neprestano je prelazio preko najvišeg grebena. Zanimljivo, da onako veliki objekti meteorološke stanice na vrhu Bjelašnice, koji se kada je vedro vrijeme vide i iz Sarajeva, sada su bili nevidljivi sve dok planinari nisu došli na par metara od njih.

I pored otežanih vremenskih uvjeta, svi sudionici su izašli na vrh Bjelašnice. Poslije kraćeg odmora unutar zidina meteorološke stanice, valjalo je obaviti planinarske dužnosti i otići do obližnjeg Spomen obilježja, koji je izgrađen u čast nastradalih dječaka. Spomen obilježje je stotinjak metara udaljen od meteorološke stanice, ali ga u onoj mećavi, kroz maglu i oblake, nije bilo lako uočiti. Svi planinari su zastali i odali počast nastradalim omladincima, a kraj spomen obilježja je ostavljeno i cvijeće.

U povratku, vodički tim je sudionike Memorijala poveo ka Babinom Dolu skijaškom stazom, istom onom na kojoj je održano natjecanje u spustu na Olimpijskim igrama. Skijalište još uvijek nije počelo s radom u sezoni 2019./20., te su vodiči iskoristili dublji snijeg na skijaškoj stazi, kao manje rizičan od strmog grebena podno najvišeg vrha.

Vodički tim činili su Velimir Gavran i Selver Ajrulahi iz HPD “Bjelašnica 1923” Sarajevo, te Jelena Prodanović i Sofija Lancoš Maldini iz PSD “Železničar” Beograd. Izuzetni poznavatelji Bjelašnice, Velimir i Selver, svojim pričama i savjetima, pobudili su punu pažnju i interesiranje sudionika, a cjelokupan uspon i silazak protekao je apsolutno sigurno.