ODRŽANA TRIBINA “TKANJE – NEKAD I SAD”

Marica Popoviæ – Filipoviæ, viša savjetnica Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, održala je predavanje na temu «Tekstilne rukotvorine». Pod pojmom tekstilne rukotvorine podrazumijeva se proizvodnja i prerada tekstilnih vlakana, tkanje, izrada tekstilnih predmeta, te drugi oblici ruènog rada kao sto su: pletenje, vez, kukièanje, šivanje. Navedeni oblici tekstilnih rukotvorina dio su folklornog stvaralaštva i predstavljaju narodni likovni izraz. Svoju prezentaciju gða Popoviæ – Filipoviæ obogatila je mnoštvom fotografija, kako bi posjetiteljima tribine što zornije prikazala i doèarala naèine i moguænosti ukrašavanja tkanina. Tako su posjetitelji imali priliku upoznati se s tri vrste tkalaèkih stanova: tkalaèka dašèica – mali stan za tkanje uskih traka i pojaseva; vertikalni tkalaèki stan – za tkanje se upotrebljava vuneno predivo, te horizontalni tkalaèki stan – za tkanje se upotrebljava predivo i biljnog i životinjskog podrijetla.

 

Govorilo se o kukièanju, vještini pletenja iglom s kukicom za izradu raznih vrsti èipki, kao i o posebnom segmentu tekstilnog rukotvorstva, koji se koristi za ukrašavanje odjevnih predmeta, a to je vez. «Narodne nošnje Posavine» tema je koju je predstavila Svetlana Bajiæ, kustosica Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Stil i naèin odijevanja kroz povijest uvjetovani su ekonomskim, politièkim, vjerskim i kulturnim prilikama, kao i regionalnom pripadnošæu.

Tako se putem nošnje, kako seoske tako i gradske, moglo otkriti razlièite potrebe ljudi, zanimanja, spol, dob, braèno stanje. Od svakodnevnih razlikovale su se nošnje za sudjelovanje u odreðenim ritualima kao sto su molitva, svadba, krštenje, krizmanje, žalost i sl. Geografska raznolikost BiH utjeèe i na raznolikost nošnji odnosno raznolikosti u materijalu, obliku, ukrasu, koloritu, stilu i izvedbi koji se susreæu na tlu BiH. Shodno tomu i unutar podruèja rasprostranjenosti posavske nošnje, susreæu se regionalne varijante. Košulja èini osnovni dio posavske ženske kako hrvatske, tako i srpske nošnje. To su košulje koje se ukrašavaju raznobojnim perlicama i èipkom. Za ovaj tip posavske košulje u upotrebi je i slavenski naziv rubina. Košulje bošnjaèkih žena u Posavini razlikovale su se kako u kroju tako i u naèinu ukrašavanja. Zanimljivo je da se po naèinu nošenja pregaèa kao i nošnji na glavi razlikovale udate od neudatih žena. U prezentaciji obogaæenoj fotografijama osim ženskih posjetitelji tribine mogli su vidjeti i muške posavske nošnje, kao i opanke od opute koji su bili osnovna obuæa kako u ženskoj tako i muškoj narodnoj nošnji.

 

Željko Pušiæ, zaljubljenik u tkanje, predstavio se odliènim dvadesetominutnim filmom o tkanju «Vuèedolska nit – Pobratimstvo u licu svemira». U filmu su prikazani arheološki motivi vuèedolske kulture koji su autoru služili kao inspiracija ili bolje reèeno ideja vodilja u tkanju. Pušiæ, vrsni znalac tkanja vrlo vješto, koristeæi svoje arheološko znanje, prenosi arheološke motive na tkaninu. Tribina je završena razgledavanjem mini izložbe koja je sadržavala stare tkanine kao što je poznati «posavski peškir» i Pušiæeve uratke od vune, koji su veæ bili predstavljeni na izložbi u Zagrebu.