"Otajstva slobode" predstavljena u Bugojnu

Program je vodio i stihove recitirao Ivo Krešiæ, a u recitiranju su mu pomogli Ante i Josip Miliæ. U glazbenom dijelu programa su nastupili Napretkov ženski vokalni ansambl te Mihaela i Josip Miliæ. Predstavljanje pete Miliæeve knjige je proteklo u ugodnoj atmosferi i blagdanskom ozraèju u punoj dvorani Hrvatskog doma u Bugojnu.

O poeziji Petra Miliæa Periše izmeðu ostalog pjesnik Zdenko Antunoviæ je kazao: U Petrovom Otajstvu slobode istodobno postoji više tajna, koje meðusobno ne moraju biti povezane. Tajna je nešto što još nije poznato, što budi sumnju i nepovjerenje. Tajna je stoga stvarnost koju je potrebno prozreti, razotkriti. Tajna je kada netko i neki pomoæu: usnulih svjetionika / i probiru / veæ iskušano / i izabiru / što æe / biti / izabrano. Zajedno s karlom Lehmannom možemo reæi da je otajstvo upravo ona ''stvarnost koja štiti Božje božanstvo i èovjekovo èovještvo'' i pjesnikovo pjesništvo imajuæi otajstvo vjere u èistoj savjesti. Vjeru u svoje vjerovanje Petar Miliæ Periša zacijelo ima!

Poglavito je bilo dojmljivo govorenje o Miliæevoj poeziji poznatog knjizevnika i freelance novinara iz Sarajeva Sabahudina Hadžialiæa koji je izmeðu ostalog kazao: Ako je darovatelj rijeèi koji sirovim oblikom upozorenja kaže: „koje najljepše darove / darovatelj / može darovati / da se ne bi uzoholili / lažni otkupitelji / svjetovnosti / koje najveæe misli / mislitelj / može umisliti / da se ne bi uzjogunili / uèitelji / naših odreðenja / koje proniknute rijeèi / slušatelj / treba saslušati / da bi rekao / dosta / i nevjernima / i pohlepinima / i nedosljednima…“u svojoj poemi DOSTA…tada moramo respektirati dosljednost iskaza jer ovo ne može izreæi neko ko može biti prozvan zbog takvih realiteta. Ovdje smo u susretu sa surovom stvarnošæu koje Periša sasjeca žesticama usmjerenim „nevjernima“, „pohlepnima“ i „nedosljednima“…O, kako pogaða u sridu…Na ovim našim napaæenim prostorima..Od Une do Drine..od Save do mora… Ne, Petar ne želi govoriti o istinskim vjernicima, onima koji žive svoj život otisnut svetim knjigama, ne..on govori upravo o onima koji to zloupotrebljavaju. I odmah da kažem, nema razlike, procentualno možemo govoriti o istovjetnosti kod svih naroda ovih prostora…o ljudima, koji su praiskonski oblik vjerovanja zamijenili „vjerovanjem potrebe“ umjesto „vjerovanjem vjere“.

Na kraju je sam autor zahvalio svim nazoènima i sudionicima predstavljanja a posebice organizatoru koji je u jednoj manjoj sredini osmislio i ostvario zanimljiv kulturni sadržaj.