Otvorena izložba “Lièni rukopisi”

Na samom poèetku u ime HKD-a Napredak nazoène je pozdravio tajnik Frano Miliæ te zahvalio prof. Abduliæ-Osmanèeviæ i autorima izložbe na inicijativi da se ova izložba organizira. '

'Kao što je otisak prsta kod svakog jedinstven, tako svako od nas ima vlastite osjeæaje, duhovni i duševni svijet. Umjetnost je, izmeðu ostalog, èežnja za samoostvarenjem i samospoznajom. Oduševljenje i radost su neophodni za kreativnost. S puno entuzijazma bacamo se na posao i otkrivamo što medij akvarela nudi. To je proces vježbi i tehnièkih dostignuæa, ali stjeèe se i bolno iskustvo da je akvarel teško korigirati, da svaki suvišni potez kista umanjuje intenzitet iskaza,'' kazala je prof. Abduliæ-Osmanèeviæ.

Prof. Spahiæ je svojim zanimljivim nastupom opisao izložbu rijeèima: ''Veèerašnja izložba nam predstavlja tri odvažne žene (Diku, Ljubinku i Almu), koje su , uz njihovu uèiteljicu (Nericu) interiorizirale i praktièno potvrdile staru izreku da odvažne sreæa pomaže. Igrom nužnosti i sluèajnosti su se srele sa vrsnom Uèiteljicom i Pedagoginjom, koja im je katalizirala njihov prirodni poriv, nagon ili želju da se izraze i to jednom od najtežih slikarskih tehnika – akvarelom. Iz same etimologije se vidi da je rijeè o vodi i vodenim bojama, èija alkemija podrazumijeva difuziju, osmozu, taloženje/ekstraktiranje, voðeno mozgom, dušom i srcem autor, metamorfozirano energijom ruke, a posredovano najèešæe kistom. Koliko god je sam slikar autor slike, on je u akvarelu usmjerivaè i katalizator koncentratu boje u vodi, koja po svojoj ontogenezi hoæe da se razlijeva, ulijeva slijeva i miješa sa drugim vodama, odnosno vodene boje ponašati na teksturi, da konaèna i željena slikovna struktura ne bi izmakla kontroli slikara.''

Prije samog proglašenja izložbe otvorenom, prof. Spahiæ je odsvirao i otpjevao jednu francusku šansonu koju je veæina posjetitelja prepoznala i zajedno pjevala.