Otvorena izložba slika "Projekt X"

Silva i Josip završili su Akademiju likovnih umjetnosti Sveuèilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokome Brijegu na slikarskome odjelu u klasi profesora Ante Kajiniæa. Silva Radiæ Markotiæ je roðena 1975. godine u Makarskoj. Tijekom studija boravila je na „Ecole Nationale Superieure d'Arts“ u Lorientu, u Francuskoj. Godine 2005. završila je poslijediplomski studij „Ars sacra“ na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu kod mentora profesora Ante Kajiniæa i proèelnika studija profesora Vasilija Josipa Jordana èime je stekla zvanje magistrice slikarstva. Josip Mijiæ je roðen 11. travnja 1975. godine u Travniku. Završio je poslijediplomski studij Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveuèilišta u Mostaru pod struènim vodstvom profesora Ante Kajiniæa. Èlan je uredništva èasopisa „Akademija“, Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruge likovnih stvaratelja Lašvanske doline.

Poklonici likovne umjetnosti imali su priliku vidjeti devet zanimljivih Silvinih radova. Kroz radove se kako kaže i sama autorica vidi jedan rukopis, jedna ideja i jedna nit vodilja koja je protkana kroz svaku sliku. Na ovim Silvinim slikama nema kolorita, akcent je na crtežu kojim se umjetnica najviše i bavi. I poanta joj je, kako kaže, jednom linijom pokušati izreæi ono što želi. Interesantan je i naèin nastanka ovih djela. Umjetnica koristi pijesak, koji se prosijava na jedan naèin, i tako se lijepi podloga na podlogu. Najsliènije je to slikarskoj zidnoj tehnici sa grafitom. Jedna od zanimljivosti izložbe je i sam njen naziv. Pa je i sama umjetnica to prokometirala kazavši da sam naziv daje moguænost nama samima da u djelima pronaðemo nešto svoje. „Kada djela i same izložbe imaju neki konkretan naziv svatko od nas pokušava pronaæi neku sponu sa tim nazivom“, kazala je Silva Radiæ Markotiæ i o ovoj izložbi dodala: „Projekt X ne ogranièava, i ne sputava, veæ otvara moguænosti i nove vidike onima koji gledaju da stvore svoje vlastito viðenje. Mi smo se na ovoj izložbi otvorili i dali, i ljudi mogu vidjeti dva otvorena svijeta, a svatko ponaosob može dati neki svoj osobni peèat i naziv svakoj slici“. Linija horizonta koja je jedno savršenstvo, gdje se sve razdvaja i spaja, inspiracija je ovoj mladoj umjetnici.

Izlagala je na jedanaest samostalnih i pedeset skupnih izložbi. Autorica je vitraja „Kraljica Katarina Kosaèa“ u Trebižatu pokraj Èapljine, šest vitraja u Crkvi svetog Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, triju postaja križnog puta u Crkvi navještenja Gospodinova na Širokom Brijegu i koautorica Glazbeno-likovne mape „Misa“ u izdanju širokobriješke Matice hrvatske. Èlanica je HULU-a Split i ULUBiH-a.

Teško je na ovako malo prostora zabilježiti sve ono što drugi misle o slikama ove mlade umjetnice. Mome oku iz kataloške predloške za ovu izložbu, dopalo se viðenje Ružice Olujiæ koja je izmeðu ostalog zapisala. „Na slikama Silve Radiæ sve proizlazi i sve je uvjetovano dubokim kreativnim nabojem kojim osluškuje i usmjerava um, srce i ruku; kao da u njima i na njima samo pripomogne da se dogodi, transformira i oživi pravac i cilj njene stvaralaèke putanje“.

Iako na drugome mjestu u tekstu, ništa manje nisu vrijedna niti djela Josipa Mijiæa. „Ovi radovi zapravo više upozoravaju, komentiraju nego što lociraju. Uèe nas da se osobne životne kutije mogu mijenjati, ali da to zahtjeva odluènost i snagu“, napisao je izmeðu ostalog Eugen Borkovsky u katalogu za ovu izložbu. Za Mijiæeva djela može se kazati da koncepcijski poèivaju na ideji kutije. Po njemu mi i prije samoga roðenja budemo u jednoj kutiji, okružuju nas stvari u tim oblicima, završimo na kraju našega života opet u jednoj kutiji, zanemarujuæi pri tome ono što je bitno, a to su meðuljudski odnosi i kontakt s prirodom. Osobenost i njegova izrièaja je boja. Naime, radovi su raðeni u crnoj boji, gdje se uz pomoæ nekih drugih elemenata, kao što su led diode ili bijela boja, ili uz pomoæ epoksivne smole koja se koristi kao sjaj, umjetnik pokušava dati akcent na ono što je bitno. Pojasnio nam je Josip korištenje crne boje pri nastanku njegovih umjetnièkih djela. „Svi crnu boju povezuju sa neèim negativnim, èak i sa smræu. Crna boja predstavlja odsutnost svih drugih boja, iako ljudi crnu boju povezuju sa negativnim stvarima, ja sam pokušao da je iskoristim na pozitivan naèin stavljajuæi akcent na ono što je bitno i pozitivno“, kazao je Josip Mijiæ.

Da se radi o autoru èiji rad je do sada bio izuzetno cijenjen svjedoèe i sljedeæe èinjenice. Izlagao je na deset samostalnih i preko osamdeset skupnih izložbi (u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Srbiji). Sudjelovao na sedam likovnih kolonija. U crkvama Bosne i Hercegovine realizirao je osam vitraja (Trebižat kod Èapljine i Masne Luke).

Bila je ovo još jedna prilika u nizu da se konkretnim primjerom pokaže kako Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ i Franjevaèki samostan sudjeluju u obogaæivanju kulturnog života u našemu gradu. I još za kraj, poruka onima kojih se kultura malo više „tièe“. Ima taj zatajni prostor Galerije „Kristian Krekoviæ“ neku posebnu èar, pa zato ako se kultura ne može podiæi na neku višu razinu, glede izdvajanja za nju, možda barem da svojim dolaskom pruže malo veæu potporu onima koji to zaslužuju i provedu neko vrijme u tom zanimljivom okruženju koje Galerija pruža!

Irena Madžareviæ