Politika je kriva zbog podjele na hercegovaèke i bosanske Hrvate

Predsjednik ste HKD-a Napredak, najstarijeg hrvatskog društva u BiH. Uz sve velike projekte koje Napredak aktivno provodi, tu su i aktivnosti na opstanku Hrvata povratnika na svojim ognjištima, poput onih u Garevcu (Modrièa), a posljednji veliki projekt je Napretkov dom na Trebeviæu. Meðutim, nikada niste bili „miljenik“ vladajuæih hrvatskih struktura u BiH koji su èesto zanemarivali važnost Napretka u povratku i opstanku Hrvata. Zašto?

Nisam bio „miljenik“ ni u Jugoslaviji ni u komunizmu. I danas se sjeæam kako su se ljudi mrštili kad sam kritizirao, pokušavam to raditi s argumentima, Tita, Jugoslaviju, komunistièki sustav. Kad sam govorio da nema hrvatskog jezika, da hrvatske devize idu u Beograd, da se ne smije govoriti istina o Bleiburgu, o kardinalu Stepincu itd. Od mnogih sam doživljavan kao državni neprijatelj. Znate, veæina ljudi se boje vlasti, veæina ljudi su konformisti, neæe se zamjeriti vlasti jer vlast se sveti, kažnjava na razlièite naèine. Ali to je dio sudbine ljudi koji misle da su dužni upozoravati na opæe dobro, na neke krupne propuste, koji bi željeli da bude bolje. Bili smo zajedno s hrvatskom politikom i „bio sam miljenik“ dok se nije poèelo raditi na iseljavanju bosanskih Hrvata. Ono što mi je sad žao jest da hrvatska vlast èesto kažnjava Napredak kako središnjicu tako i neke podružnice koje to teško podnose. Treba precizirati stvari: ovaj se razgovor ne može gledati stranaèki niti navijaèki, nego u globalnom smislu pa i politike kao brige za opæe dobro. U širem smislu rijeèi sav ljudski život je politika: i zdravstvo, školstvo, stan, radno mjesto itd.

Zašto HKD Napredak, najstarije hrvatsko društvo u BiH, zovu i ružnim imenima, bez obzira na važnu ulogu i znaèajne rezultate Napretka?

Prvo jer uvijek ima zloèestih ljudi. Treba reæi da su to malobrojni i marginalni ljudi. Mi pokušavamo u ovoj kompliciranijoj situaciji držati neku sredinu. Za „lijeve“ Napredak sluðuje ljude sa „integralnim hrvatstvom“ a za „desne“ Napredak je neko „bosansko, katolièko društvo“. A Napredak je sav hrvatski, Napredak je sav bosanski, Napredak je sav hercegovaèki i Napredak je sav ljudski. O Napretku najbolje govore njegova djela, koja su impozantna i za neku veliku zemlju i za veliki narod. Da spomenem da Napredak ima 65 podružnice, preko 20.000 èlanova, preko 40 zborova i grupa, izdaje èetiri lista, drži radio, tri šahovska kluba, jedan nogometni klub i ukupno oko 90 podorganizacija. A napravio je, hvala Bogu, toliko da su neki na tome i zavidni: od obnove 1990. 811 koncerata, 533 izložbe, 261 drame i recitali, 139 humanitarnih akcija, 512 izdanih knjiga, 53 okrugla stola, 835 predstavljanja knjiga, 385 tribina i predavanja, 313 sportskih manifestacija, 1044 nastupa i sudjelovanja i 1644 razlièitih kombiniranih manifestacija, ukupno 6530 manifestacija. A kome se ne sviða Napredak nek’ osnuje drugo društvo, uostalom postoje brojna društva, neka napravi više i bolje, široko mu polje. Božanska je istina po plodovima æete ih prepoznati. Naravno da to kod mnogih izaziva i zavist, ali tu ne možemo puno pomoæi, osim moliti se Bogu za takve. Mudri Andriæ je kazao: Ljudi æe vam sve oprostiti osim uspjeha.

Procjenjuje se da je iz BiH iselilo oko 200 000 Hrvata. Što su, zapravo, hrvatski politièari uèinili po pitanju povratka, zapošljavanja i boljeg života Hrvata u BiH i tko je zakazao? Kakva je uloga Napretka u povratku.

Nismo mi dužni raditi za povratak. Napredak je nevladina organizacija, nemamo nikakvih stalnih sredstava ni za redovno djelovanje, toliko dobivamo iz proraèuna da ne možemo umrijeti, ali ni pristojno živjeti. Za povratak je odgovorna vlast jer ima novac za to i to naš novac jer proraèunski novac je novac svih graðana. Ima i druge mehanizme od policije i sve druge administracije. Mi radimo najviše za povratak jer ljudima kroz razlièite kulturne sadržaje èinimo Bosnu i Hercegovinu ljepšom, prihvatljivijom i da je se više voli.

Središnjica Napretka je u Sarajevu, a predsjednik najjaèe hrvatske stranke HDZ-a BiH, jednom je nespretno izjavio da „iz Sarajeva nisu otišli samo oni Hrvati koji nisu imali kud ili koji nisu mislili svojom glavom“. Kakav je danas položaj Hrvata u Sarajevu i je li stanje uistinu tako?

Kad bih bio konformista to ne bih komentirao, ali veæ jesam pa æu i sada. Prvo mislim da se izjava ne odnosi samo na „sarajevske Hrvate“ nego na sve Hrvate iz Bosne. To je jedna od najružnijih uvreda koju je netko ove vrste izrekao. Da to pojednostavimo ova izjava znaèi da su svi nesposobni i maloumni, nek’ mi oproste, od Kardinala, provincijala svih stotinjak sveuèilišnih profesora pa do zadnjeg „sarajevskog Hrvata“. Zamorno je slušati zabrinutost kako nestaje „sarajevskih Hrvata“, a da za to izabrani i plaæeni dužnosnici ništa ne èine da se promijeni. Bojim se da njima treba nestanak „sarajevskih Hrvata“ radi nekih drugih ciljeva. Zanimljivo ti „dušobrižnici“ ne kukaju nad odlaskom npr. preko 12.000 „livanjskih Hrvata“ i to što je ovdje bitno reæi „ispod hrvatske vlasti“.

Prema nekim podacima, Hrvata i dan-danas, unatoè svim ratnim i poratnim nedaæama, više ima u Bosni nego u Hercegovini. Kako to da se meðu bosanskim Hrvatima nije pojavila jaèa struja koja bi konkretnije poradila na položaju Hrvata Bosne, a èime bi se poboljšao sveukupni položaj Hrvata u cijeloj zemlji?

Ovo je dobro i vrlo teško pitanje koje i ja sam sebi èesto postavljam. Sad æe me opet neko optužiti da sam protiv Hercegovaca, a nisam. Da kažem onima kojima sam „crvena krpa“ za Bosnu, da od svojih gimnazijskih dana imam najbolje prijatelje Hercegovce. Mislim da je politika napravila veliku štetu forsiranjem podjele na hercegovaèke i bosanske Hrvate. Koliko ja imam uvida takvih podjela nema meðu Srbima niti meðu Bošnjacima. Ima, po mom sudu više uzroka. Povijesni i geografski je da hercegovaèki Hrvati žive u èisto hrvatskim krajevima i nemaju obzira i straha od drugih. Bosanski Hrvati su živjeli i žive u miješanim sredina i moraju voditi više raèuna o izražavanju svoga identiteta: vjerskog, nacionalnog pa onda i politièkog. Ma ne možete pjevati ni neke pjesme ako æete nekome smetati ili ga izazivati. Dalje, treba se prisjetiti da se hrvatska politika u BiH vodila do prije par godina iskljuèivo iz Zagreba i da se forsiralo Hercegovinu jer je naslonjena na Hrvatsku, jer su neki mislili da æe se pripojiti Hrvatskoj, pa se onda protežiralo i Hercegovce. A naravno da nitko vlast neæe dat lako. Za to nisu „krivi“ Hercegovci, nego Bosanci koji to prihvaæaju, jer i u najlošijoj procjeni ima barem 260.000, a amerièka CIA procjenjuje na 370.000 Hrvata u Bosni, a u Hercegovini oko 200.000. Svjestan sam da je ovo osjetljiva tema i da æe je neki zloupotrebljavati. Govorio sam još Anti Jelaviæu i s nekima pisao mali projekt na temu odnosa hercegovaèkih i bosanskih Hrvata, ali naravno to se nije htjelo uzeti u obzir. Uvjeren sam da i danas mnogi hercegovaèki Hrvati imaju pozitivan odnos prema bosanskim Hrvatima, ali neki politièari nemaju, a onda tu „razliku“ neki mediji produbljuju. Nažalost neki politièari doživljavaju da su bosanski Hrvati smetnja realiziranju onoga što oni zovu „treæi entitet“ i što je njihov politièki cilj. U javnosti pa i u Hrvatskoj kad se govori o bh. Hrvatima onda se misli da ih ima iskljuèivo u Hercegovini, a kao što smo vidjeli to nije ni blizu toèno.

Što je krajnji cilj politièke prièe, koja dolazi od hrvatskih politièara, da je ‘”Hrvata sve manje u Sarajevu, Tuzli, Travniku…”?

Ovo što æu reæi mi je muèno. Bilo bi mi lakše i ljepše ovo ne govoriti, ali postoji opæa odgovornost intelektualca i mene kao predsjednika velikog hrvatskog društva, a nekada se uostalom ne smije šutjeti. Žalosno je da je ovakva vrsta politike odrodila Hrvate od BiH. Npr. nijedan hrvatski pjevaè nema nijedne pjesme o Bosni, pjeva se o onom što se voli, dalje vi zakljuèujte. Recite mi kad je neki visoki hrvatski dužnosnik rekao nešto lijepo o Bosni. Nadalje, ljudi su izgubili iz vida razliku izmeðu zemlje i politièkog sustava. Pa imamo ljude koji su preživjeli pet država. Takoðer je veæina izgubila iz vida razliku izmeðu politièkih prava i drugih prava. Jasno je da Hrvati nemaju dovoljno politièkih prava, ali za to su odgovorne hrvatske stranke. Politièka prava su bitna, ali nisu jedina. Uostalom Hrvati su živjeli devet stoljeæa bez države, pa preživjeli. I veæina jadnih ljudi smatra da nemaju gotovo nikakvih nacionalnih prava, a to nije toèno. Danas su vjerska prava zagarantirana svima. Gledajte paradoksa: Hrvati Viteza ili Ljubuškog imaju više nepokretne imovine nego svih 100.000 Hrvata Austrije, a još im se govori kakok ovdje nemaju buduænosti „kao Hrvati“. Neka mi se ne zamjeri ali æu u ovome kontekstu kazati da je Napredak u hrvatskoj kulturi napravio više nego svi Hrvati zapadne Europe. Ja sam predsjednik hrvatskog društva, koja prava nemam? A imamo li novaca, kvalitetnih ljudi i kvalitetnih programa to je drugo pitanje? Ne smije se zaboraviti da je 90% svjetskih iseljenika, osim rata, iselilo samo radi ekonomskih razloga. Pa nije 12 milijuna Talijana otišlo u SAD radi politike, vjere, države, nego radi bolje plaæe i standarda. Još su Latini rekli: Ubi bene, ibi patria (Gdje je dobro ondje je i domovina). Daljnja katastrofalna posljedica ovakve politike svoðenja svih prava na politièka prava jest iseljavanje iz BiH. Pa jadni ljudi se sele npr. u Austriji jer nemaju, kako oni kažu i misle, „hrvatskih prava“, a u Austriji ili bilo gdje, nemaju nikakva hrvatska i politièka prava, što veæina ljudi nema na umu, nego imaju graðanska prava što je sasvim nešto drugo. Treba ostati i ovdje boriti se za svoja prava pa i politièka. Zemlja je onog tko po njoj hoda, a sve ostalo je iluzija.

Èesto kažete kako je problem hrvatskih politièara to što kratko navrate u Sarajevo te veæ pred kraj dana bježe iz njega, umjesto da nazoèe na otvaranju razlièitih javnih, kulturnih manifestacijama na kojima se lobira za bolje ciljeve. Jeste li kad s nekima od njih o tome i razgovarali?

Treba napomenuti da æe netko ovaj govor shvatiti kao kritiziranje HDZ. No, oni su na vlasti dvadeset godina te sve dobro koje su napravili je njihovo i toga ima dosta pogotovo na lokalnoj razini od Ljubuškog, Viteza do Odžaka. Ali su i svi promašaji njihovi. Da ne bude zabune, tako æu sutra prosuðivati rad bilo koga na vlasti bez obzira na stranku. Podsjeæam da imam i neko veæe pravo raspravljati o HDZ jer sam bio 1990. vrlo aktivan oko osnivanja HDZ i bio u specijalnom štabu od pet savjetnika. Volio bih da mogu što više hvaliti i ponositi se hrvatskom vlašæu i svim drugim hrvatskim, ali mislim da su naèinjene neke ozbiljne pogreške. Ovdje spadaju i pitanja o povratku, o projektima, o medijima, o „sarajevskim Hrvatima“ i mnoga druga. Svatko je normalan protiv centralizacije. No ne može biti deset glavnih gradova. Što Obama ne živi u puno veæem i bogatijem svom Chicagu? Bez glavnog grada ne mogu se obraniti niti promovirati nikakvi ozbiljni nacionalni interesi. Ako ne valja hajdemo ga mijenjati, ali to za veæinu hrvatskih politièara nije interes. Prvi put æu reæi neke stvari kao npr. par izjava od najviših dužnosnika koji su bili ili jesu i sada na „privremenom radu“ u Sarajevu: „Za nas je najgora kazna bila raspored u Sarajevo“, „Ne bih se ni u ludilu preselio u Sarajevo“, „Neæemo moja djeca živjeti s muslimanima“ itd. Šta mogu takvi napraviti za opæe hrvatske interese? Vrlo malo. Ili izjava nekada najvišeg dužnosnika: „Hrvati su za povratak dobili 2% od ukuponih sredstava koja su bila osigurana za povratak“. Ako je to toèno svi za to zaduženi trebali su dati odmah ostavke. Kako æe dobiti kad su veæina njih na „privremenom radu“ od ponedjeljka podne do èetvrtka popodne ili najdalje do petka ujutro. A s razlièitim meðunarodnim dužnosnicima, kao i sa svim drugim ljudima, treba dugo raditi, uvjeravati, obrazlagati, sjediti. Na brojnim važnim meðunarodnim primanjima i skupovima bude tek po koji hrvatski dužnosnik. Neæe vas nitko tražiti i moliti da vam nešto „dadne“. Neæe vam ni brat ništa dati lako. Ovo s tugom govorim, jer se propušta puno projekata i novaca.

Cjelokupna politièko-gospodarstvena situacija u BiH je sve složenija, a kultura je „na niskim granama“. Nedavno je i HNV poklekao pred pritiskom politièkih zbivanja, te se najavljuje inicijativa o formiranju hrvatske akademije nauka i umjetnosti, a koju su najavili predsjednici HDZ BiH i HDZ 1990. Što se dogaða u hrvatskom intelektualnom biæu u BiH, hoæe li izgubiti bitku u ovoj, besmislenoj politièkoj kampanji?

Nažalost nakon brojnih foruma, pisanja nacionalnog programa (u èemu sam i sam sudjelovao i o èemu æu nekad nešto napisati) i drugih pokušaja, važne institucije: politika, Crkva, gospodarstvo, kultura, obrazovanje nisu došli do zajednièke platforme oko bitnih nacionalnih pitanja u BiH. Bilo je više sastanka pa i o akademiji, ali je to politika izigrala. Podsjeæam da je Napredak osnovao još 1994. godine Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost (HDZU, vidite to je HDZ plus U!!!), no politièari to nisu htjeli podržati pa ni danas. Uspjeli su ga otrgnuti od Napretka, da nas oslabe, ali nisu ništa dalje htjeli pomoæi. HDZU je imao dosta projekata, išli smo u Mostar, Zagreb, ali glasa èuti nije bilo. Najveæi im je nedostatak bio što imaju sjedište u Sarajevu. Tu vam je i sluðujuæa prièa o hrvatskom kanalu. Znam da æe i ovo što æu reæi neke razljutiti: bio je potpisan memorandum izmeðu SDA i HDZ o hrvatskom kanalu 1998. godine, ali onda HDZ-ovi ljudi nisu to realizirali, valjda da bi mogli pred svake izbore govoriti o ugroženosti Hrvata, koji „nemaju èak ni svoju televiziju“! Tužno je da su osim ovoga pustili da propadne Erotel, praktièno propada Hercegovaèka TV, radio Herceg Bosne,TV Oscar, pa mogli bi pomoæi TV Kiss, mogli su kupiti bez problema OBN itd.

Ustroj BiH još nije završen. Kako to da prijedlog Biskupske konferencije BiH o reorganizaciji BiH na èetiri regije nikad nije snažnije podržan ni od samih crkvenih struktura?

Biskupi su to napravili, taj prijedlog, jer ih se stalno vani pita: Dobro, govorite ovo ne valja, pa recite šta vi predlažete kao bolje rješenje. Biskupska konferencija je dala prijedlog, ali nije na biskupima da prijedlog realiziraju. Oni su temeljem svojih analiza zakljuèili da bi tako bilo najbolje, a na vlastima je da vide što æe i kako æe. Podsjeæam sve katolike: Crkva u BiH je zadnja dobro organizirana Crkva sve do Filipina, stoga je obaveza svakog katolika da uèini sve što može da ova Crkva preživi što bolje i u što veæem broju.

Je li RS “èinjenica i završena stvar” ili “otvorena moguænost”?

Opet dirate jednu otvorenu ranu. Koliko pratim situaciju, a vidljivo je i iz nekih javnih èinjenica da je za HDZ BiH (a HDZ 1990 je manje imao vlasti i utjecaja pa se ne može jasnije vidjeti njihova pozicija), za njih je to završena stvar. Reæi æu svoje mišljenje vrlo jasno: nema organizacije, stranke niti pojedinca koji bi to smio prihvatiti kao „završenu stvar“: 220.000 tisuæa istjeranih Hrvata, tisuæe pobijenih, oteta ogromna imovina, barem 50.000 kuæa i velika imanja. Oni koji to zastupaju nek dadnu prvo svoju kuæu i imovinu Posavljacima. Gledajte, hrvatski politièari nikad ne pitaju Dodika koliko je vratio Hrvata? Hoæe li se netko vratiti, prodati svoju kuæu, zamijeniti to je njegovo pravo. Treba rješavati Federaciju ali i RS i èitavu BiH. A neki su se hrvatski politièari ustvari odrekli RS i samo se skoncentrirali na Federaciju, što je nedopustivo. Naravno da nije lako mijenjati i dogovarati se, ali to ne znaèi da se treba miriti s time. BiH je mala zemlja, ali ima problema za jednu veliku zemlju. Ako malo pažljivije pratite ispada da srpska politika uopæe nije sporna, nego samo bošnjaèka. Neki su hrvatski politièari protiv izbora Komšiæa, ali ne vidi se da su tako ozbiljno i protiv izbora Vlajkija. Naravno da ovo nije nikakvo pravdanje bošnjaèke politike, o kojoj bi se moglo što šta reæi, ali bi trebalo po istim mjerilima suditi i jednu i drugu i sve drugo. Sve je ovo razlog više da se organizira Dayton 2 koji bi temeljito riješio ustroj BiH.

Kako gledate na hapšenje Mladiæa?

Dobro je što je uhapšen i što æe biti suðen. To je važno moralno, pravno, pedagoški kao upozorenje za sutrašnje moguæe zloèince. Ali bi najvažnije bilo da se isprave posljedice njegova zlodjela. Ne možemo pobijene oživjeti, ali možemo ljudima vratiti kuæe, imovinu, dati odštetu. Što briga nekog obiènog èovjeka što æe Mladiæ biti osuðen, a on i dalje nema svoje kuæe i imanja i ne može se vratiti u svoju kuæu. Zamislite jednostavniji primjer, vama ukralo auto, lopova osudilo, a vi nemate i dalje auto. Što vam znaèi osuda lopova? Ništa. Stoga treba tražiti od RS, a i od Srbije da vrati imovinu i ljude i da dadnu odštetu. Ne znam kako èesto i koliko je hrvatskih politièara ovo tražilo?!

Ne tako davno u medijima ste izjavili, ako su vas mediji dobro prenijeli, kako su tri entiteta ipak bolje rješenje od sadašnja dva.

Sigurno je da sadašnje stanje nije rješenje, meðutim, što bi Hrvati u BiH dobili treæim, tzv. hrvatskim entitetom? Dijelom sam odgovorio na ovo pitanje. Osobno bih volio da nema nijednog entiteta. Pa svakako ovakva država s dva entiteta je nepravedna, nefunkcionalna i preskupa. No, kako neki tumaèe treæi entitet to je samo Hercegovina. Pa Široki Brijeg je uvijek bio i jest treæi entitet. Nek se kaže što su prednosti ali i nedostatci. Dalje kako æe se to realizirati, tko æe to izglasati? Svatko ozbiljan bi morao misliti kako je završila „samouprava“. Treba reæi da je ružno kad Dodik nudi treæi entitet. No on kaže RS je trajna kategorija, a nudi nam naše i tuðe, a o hrvatskim i bošnjaèkim krajevima u RS ne da ni govoriti. Kad je teko velikodušan, onda može treæi entitet, ali i u Posavini. Ili za poèetak nek èitava Posavina od Brèkog do Broda bude distrikt. Nadalje èudim se kako se neki Hrvati dive Dodiku! Kažu RS je efikasna, pa naravno kad je ona de facto jedna županija i jedno partijski sustav. Efikasnost je bitna ali nije jedino važna, pa bio je efikasan i Goli otok. Osim politièke prièe mnogi misle da je uspješan gospodarski. U èemu? Pa za 13 g. nije napravio gotovo ništa od autoputa Banja Luka-Gradiška, a da ne govorimo o Banja Luka-Doboj, aerodromima u Trebinju, Bijeljini i drugim Potemkinovim selima. Pa nema ništa ni od banjaluèkog aerodroma. On je „uspješan privrednik“ jer je prodao Telekom za 1.350.000.000 KM, plus prodao naftu, ne znam sad toèno za koliko, i to za èetiri godine potrošio. Nedavno je reèeno u skupštini RS da je proraèunski manjak 650 milijuna dolara. A kako vlada odgovara za autoput, gospodarstvo, radna mjesta itd. Onda se lijepo povukao na rezervni položaj predsjednika RS gdje ni za što ne odgovara, a na sve utjeèe. A moralno je strašno upitno, da se on nakon toliko pobijenih i otete imovine zauzima za hrvatska politièka prava. Nije teško razumjeti da se hrvatske stranke osjeæaju nemoænije u Federaciji jer je veliki nesrazmjer, ali je to samo razlog više, ponavljam, da se organizira Dayton 2, što je i Holbrooke bio predvidio.

Na bh. politièkoj sceni na snazi su zanimljive politièke koalicije. Kako komentirate aktualnu politièku situaciju u zemlji, poglavito u Federaciji? S jedne strane imamo stranke potpisnice Platforme koje su uspostavile vlast, a s druge dva HDZ-a koji osporavaju legalnost i legitimnost takve vlade, a u èemu imaju i potporu SNSD-a?

Ne bih to komentirao, to su stranaèka pitanja. Ali svi ovi problemi govore da treba mijenjati izborni zakon i druga ustavna pitanja, jer ovako se samo od izbora do izbora povlaèe problemi. Da zakljuèim ova opæa pitanja koja su strateška: da ne govorim o stavovima Napretka, ali moji stavovi o BiH, na znanje onima koji gledaju usko stranaèki, su sukladni stavovima UN-a, SAD-a i Vatikana. Ako to nekome ništa ne znaèi, to je njegov problem. Ako netko misli da može „ratovati“ i uspjeti protiv ove tri najvažnije svjetske instance, ne može mu se pomoæi! Dakle, tko god bude èitao ovaj razgovor kroz kakve stranaèke naoèale ili navijaèki promašio je cilj.

Èlan ste i Meðunarodnog vatikanskog povjerenstva za Meðugorje. Što nam možete kazati o ovoj temi – dokle se došlo s istraživanjem fenomena u Meðugorju i koji su rezultati?

Povjerenstvo redovno radi, a kad završi svoj posao dat æe rezultate Svetom Ocu i on æe dalje odluèivati.