Dana 31. siječnja 2014. godine zauvijek nas je napustio dugogodišnji prijatelj i član HKD Napredak mr. Matko Kovačević.
Pokojnog Matka Kovačevića sahranili smo 3. veljače 2014. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu uz prisustvo obitelji, rodbine, prijatelja i kolega. Uz vjerski obred sahrane koji je predvodio vlč. Luka Brković uz koncelebraciju mons. prof. dr. Franje Topića, održan je i prigodan govor bivšeg glavnog tajnika HKD Napredak gosp. Tomislava Batinića.
U nastavku slijedi govor koji je održao gosp. Tomislav Batinić:
Poštovana obitelji, rodbino, prijatelji, susjedi, poznanici i suradnici, danas se opraštamo od gospodina MATKA KOVAČEVIĆA, profesora povjesničara, arhiviste, djelatnika u kulturnim, obrazovnim i znanstvenim institucijama i domoljubnog Hrvata. U ime Središnje uprave HKD Napredak i njegova ovdje nazočnog predsjednika mons. prof. dr. Franje Topića i u svoje osobno ime, izričem nekoliko prigodnih riječi i misli o našem sugrađaninu Matku Kovačeviću, o Maćunu kako se zvao u svojoj obitelji i njemu bliskim prijateljima.
Rodio se u svibnju 1935.g. u skopaljskoj – gornjo – vrbaskoj dolini, u gradiću Uskoplju/Gornjem Vakufu, u uglednoj i primjerenoj katoličkoj, hrvatsko – građanskoj obitelji koja potjeće iz bosanske srednjovjekovne župe Uskoplje. Travničku gimnaziju završio je 1955.g, a Filozofski fakultet u Sarajevu 1960.g. Šest godina bio je ravnatelj škole, a zatim osam godina ravnatelj Doma kulture u Novom Travniku. U sklopu Doma utemeljuje Osnovnu glazbenu školu koja radi u kontinuitetu već više od 4o godina, za što je, nedavno, prilikom obilježavanja obljetnice škole dobio značajno priznanje ove ustanove. U Sarajevo dolazi 1976.g. kada je imenovan za tajnika Komisije za obrazovanje, znanost, kulturu i informiranje VSS BiH. Osmišljava i realizira projekt „ Kultura rada „ koji prerasta u masovni pokret u OUR na cijelom području tadašnje SFRJ o čemu objavljuje i knjigu pod istim naslovom 1980.g. Godine radne zrelosti i punog stvaralaštva provodi u arhivskoj službi i struci kada ga je 1982. g. Skupština SR BIH postavila za ravnatelja državnoga Arhiva BiH koju je funkciju obnašao do kraja svoga radnog vijeka 2004.g. O njegovom radu u ovoj instituciji govorit će aktualni direktor Arhiva BiH.
Najveći dio svoga plodnog i uzornog života proveo je u Sarajevu. Upoznao sam ga pedesetih godina prošloga stoljeća kada sam, iz Sarajeva, dekretom prosvjetnih vlasti došao na područje bugojanskog kotara, djelujući u školama na prostoru općine Uskoplja/ G.Vakufa. Od tada, pa sve do ovih dana, trajalo je naše osobno i međuobiteljsko iskreno prijateljstvo a posebice za vrijeme i poslije zadnjega rata.
Bio je cijenjena i uvažavana osoba od ugleda i povjerenja u svim sredinama gdje je djelovao. Krasile su ga osobine upornog, istrajnog i pedantnog rada. Poticao je mnoge korisne ideje, uvažavao je druga i drugačija mišljenja, bio je pobornik dijaloga.
Odmah nakon održane Obnoviteljske skupštine časnog i uglednog Napretka, 1990.g. priključili smo se u njegovu radu obnašajući odgovorne funkcije u Središnjoj upravi u svojstvu dopredsjednika, glavnog tajnika i savjetnika predsjednika Napretka.
Dao je veliki doprinos obnovi i radu podružnice Napretka u svome rodnom zavičaju u Uskoplju. Za svoj predan i kvalitetan rad dobio je zahvalnicu podružnice, te Plaketu Napretka u Sarajevu. Nije prekidao veze i odnose u široj obitelji, rodbini i sugrađanima u zavičaju bez obzira na etničku ili bilo koju drugu provijenciju u svjetonazoru.
Ostavio im je vrijedan pisani uradak kao autor – monografije „ Staze gordog hoda „ koja govori o povijesti njegova roda i kraja iz kojeg počiva a koja je promovirana u rodnom mjestu i u okviru Napretka u Sarajevu. Nažalost, nije uspio zbog bolesti da, završi pisani uradak o svome zavičaju čiji je nakladnik trebao biti HKD Napredak . Svoje hrvatstvo ispoljavao je vjerodostojno i znakovito. Bio je član, pored HKD Napredak, i član u rukovodstvu Ogranka Matice hrvatske Sarajevo, član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost i član Hrvatskoga planinarskog društva „ Bjelašnica 1923 „ Bio je obiteljski čovjek, volio je i skrbio se o svojoj supruzi, sinu, kćerki i unucima. U posljednje vrijeme obitelj je veoma angažirano, s ljubavlju trpjela i pomagali mu da savlada i olakša opaku bolest koju je stojički podnosio sve do svoje smrti.
Sigurno je da će trajno ostati upamćen kao kreativna i poticajna osoba u programiranju i realiziranju značajnih kulturnih projekata za dobrobit institucija u kojima je radio i za društvo u cjelini. Bio je čovjek dobre volje jer je ona najdublja stvarnost koja čini čovjekov život vrijednim, ispunjenijim i lijepim.
Dragi naš Matko-Maćune, molimo Te da nam oprostiš ako smo s Tobom imali bilo kakav nesporazum, a koji je, moguće bio, odraz naših osobnih slabosti. Hvala Ti za naše, ničim neporemećeno pravo, iskreno dugogodišnje prijateljstvo. Ostajem osiromašen zbog gubitka, meni uvijek drage Tvoje osobnosti.
Opraštajući se od našeg Matka molimo dragog Gospodina Boga da mu udijeli darove svoje milosti, da mu pruži nenametljive znakove svoje dobrote i naklonosti, a supruzi, Miri, sinu Toniju, kćerki Brankici i ostalim članovima obitelji i rodbini iskrenu sućut, snagu mira i duševni spokoj. Hvala voditelju vjerskog obreda ukopa njegovom župniku don Luki Brkoviću i svima vama koji ste ovdje nazočni, a posebice vama koji ste došli iz Uskoplja, Bugojna, Mostara i Zagreba, kao i ostalima koji su na svoj način uputili izraze sućuti.
Dragi Matko neka Ti je laka bosanska gruda. Počivaj u miru!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
