Pod geslom „Dom æe se ovaj zvati dom molitve, za sve narode“, taj doista velièanstven dogaðaj zapoèeo je procesijom ispred župnog doma, kroz grad do crkve, u kojem je sudjelovalo više tisuæa Posavljaka, koji su od ranoga jutra pristizali iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe gdje su morali u izbjeglištvo.
Poseban ukras bili su mladi i stari odjeveni u narodne nošnje toga kraja, a nazoèni su bili i predstavnici vlasti iz BiH i Hrvatske, te predstavnik islamske zajednice.
Prisjetivši se komunistièkim vremena i Domovinskog rata kada je mržnja rušila i uništavala, a potom poèetka puta izgradnje mira ne tako davne 1998. godine kada je prvi puta poslije rata pohodio svoje vjernike u Derventi, kada je nakon kamenovanja zatoèen proveo u kripti crkve, a poslije na intervenciju meðunarodne policije i pušten, kardinal Puljiæ je izmeðu ostalog naglasio: „Bogu sam zahvalan za ovaj sveèani dan, za hrabrost naših sveæenike koji su vjerovali u Božju pomoæ i ljubav naroda i tako pokazali da je pobijedila ljubav, a ne mržnja. Posvetom ove crkve posveæujem sve one koji su sebe ugradili u ovo zdanje“. Posvjestio je kako je Rijeè Božja izlijeèila sve one rane koje je mržnja nanijela, te ulila nadu i hrabrost da vjerujemo u pobjedu ljubavi, da vjerujem da je Božja zadnja. „Posvetom ovaj prostor postaje svet, posveæuje nas da izgraðujemo zajedništvo i osjeæaj za svetost. Samo ako otvorimo svoje srce Božjom rijeèi otkrit æemo svoje dostojanstvo, smisao života, i u tome je smisao posvete crkve“, poruèio je kardinal Puljiæ. Pojašnjavajuæi èin posvete oltara u koje je ugradio moæi bl. Alojzija Stepinca, dar kardinala Josipa Bozaniæa, kardinal Puljiæ je poruèio: „Kardinal Stepinac svoje je svetost stekao kao žrtva oltara. Posvetom ovaj oltar postaje žarište Božje ljubavi, zato vežimo se uz njega da nas posveæuje, da možemo biti vjerni, ustrajni i postojani, biti svjedoci koji æe svoju vjeru živjeti radosno“. Èetiri križa u crkvi, kao znak èetvorice evanðelista pomazao je biskup Pozaiæ. Slavlje je pjesmom uzvelièao zbor iz Banja Luke.
Ne prodajite svoje, nemate pravo prodavati ono što su vaši preci krvavo stekli, jer uskoro æe ovdje komad zemlje vrijediti više od zlata“ poruèio je na kraju svojim župljanima župnik Maršiæ te zahvalio svim donatorima, od kojih su veæina župljani, na financijskoj i molitvenoj pomoæi u gradnji crkve.
Posebno je zahvalio kumu crkve Željku Ljubasu koji je uz ostalo župi donirao i veliku oltarnu sliku, djelo akademske slikarice Nade Èabro, koja prikazuje kako iz ruševina stare crkve nièe nova, a krase je, kako je rekao, derventski sveci, oèevi, majke i bake u narodnim nošnjama toga kraja, te golubica mira kao znak ponovnog dolaska mira u taj kraj.
Dirljivim rijeèima pjesme s. Vincente Baraæ koju je napisala za tu prigodu, „Ljepotice, naša draga, mila, bješe mrtva sad si uskrisila…“ završeno je euharistijsko slavlje nakon kojega se ispred crkve opet orila pjesma i igralo kolo kojim su Posavljaci iskazali svoju radost. Druženje uz zajednièki objed koji je bio pripremljen za sve nastavljeno je do kasnih veèernjih sati. Proslavi je prethodila devetodnevna duhovna priprava.
Župa Derventa postojala je veæ i prije turskim vremena pod nazivom Ukrina, ali je za turskim vremena sva raseljena, te ponovno uspostavljena 1864. Prva je crkva zidana 1882. iz koje je saèuvana krstionica i kipovi. Prijašnja crkva sagraðena 1977. od srpskih je snaga u ratu 1992. minirana i srušena.
U prosincu 1999. župnik Miro Bešliæ zapoèinje obnovu crkve i okuplja povratnike. Kao èetvrta, nova je crkva na istim temeljima dovršena u srpnju 2011. za vrijeme sadašnjeg župnika Maršiæa.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
