POZNATI NAPRETKOVCI: Vladimir Prelog, nobelovac

Organski kemičar Vladimir Prelog, rođen je u Sarajevu, pod austrougarskom okupacijom, 23. srpnja 1906. godine gdje je njegov otac predavao u gimnaziji.

Po nacionalnosti je Hrvat i naturalizirani švicarski državljanin od 1959. godine. Osnovnu školu je započeo u Sarajevu, ali nakon što se 1915. godine njegovri roditelji sele u Zagreb mladi Vladimir nastavlja pohađanje škole u Zagrebu. Po završetku osnovne škole upisuje se u gimnaziju, a kada je njegov otac dobio premještaj u Osijek s njim odlazi i sin.

U Osijeku je pohađao nepuna dva razreda gimnazije. Gimnaziju završava u Zagrebu 1924. godine, a zatim po očevoj želji upisuje studij kemije u Pragu. Već 1928. godine diplomira, a odmah zatim (1929.) i doktorira na Češkoj Visokoj tehničkoj školi, na Kemijsko-inženjerskom odjelu. Bilo je to doba svjetske gospodarske krize, kada nije bilo lako dobiti zaposlenje, pa se Prelog nije vratio u Jugoslaviju, nego je prihvatio posao u Pragu, u malom laboratoriju za proizvodnju finih kemikalija “Driza”. Uz svoj redovni posao pokazuje interes za znanstveni rad i u poslijepodnevnim satima počinje znanstveno raditi pod mentorstvom dr. Rudolfa Lukeša i profesora Emila Votočeka. S njima objavljuje niz radova iz područja organske sintetske kemije i kemije prirodnih spojeva. Doktorat je napravio kod profesora Emila Votočeka. 1935. godine Prelog je primljen na Tehnički fakultet Zagrebačkog sveučilišta. Dvije godine ranije (1933.) Prelog se u Pragu oženio Kamilom Vitek. U tom braku 1949. u Zurichu rodit će im se sin Jan. Dobivši zaposlenje u domovini vraća se u Zagreb i u njemu ostaje sve do dolaska njemačke vojske. Kada su Nijemci okupirali Zagreb godine 1941. godine, Prelog i njegova supruga su uz pomoć Richarda Kuhna i Lavoslava Ružičke uspjeli pobjeći u Švicarsku. U Švicarskoj je počeo raditi u laboratoriju za organsku kemiju na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zurichu. Surađivao je s Lavoslavom Ružičkom, kojeg je naslijedio kao rukovoditelj laboratorija 1957. godine.

Vladimir Prelog na dodjeli Nobelove nagrade 1975.

Sa suradnicima u Zagrebu (R. Seiwerth, D. Kolbah, V. Hahn, Ž. Guštak) Vladimir Prelog utemeljuje istraživački rad u tvornici Kaštel, današnjoj Plivi. U sklopu te suradnje razvija sinteze sulfonamibiotika, kemoterapeutika koji su do pojave antibiotika bili čudotvorni lijekovi protiv niza infektivnih bolesti. Ta istraživanja bila su na najvišoj svjetskoj razini i bila su dragocjena osnova za poslijeratni (nakon 1945.) razvoj proizvodnje niza sulfonamida u Plivi. Početkom II. svjetskog rata, 1941., Prelog 1941. odlazi iz Zagreba u Zurich. Povod za njegov odlazak bili su sve veći pritisci profašističkih snaga u Hrvatskoj, jer se on izjašnjavao kao izrazit demokrat i već tada se osjećao građaninom Europe. Budući da je II. svjetski rat već počeo, uspio je otići uz pomoć formalnog pozivnog pisma profesora Richarda Kuhna, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju godine 1938. u Heidelberg da održi niz predavanja. Tako je Prelog s putnom kartom za Heidelberg sišao s vlaka u Zurichu. Tamo je nakon 1957. postao švicarski državljanin i postigao svoje najveće znanstvene rezultate. U početku surađujući s Lavoslavom Ružičkom, a zatim samostalno.

Vladimir Prelog izabran je za člana Kraljevskog društva u Londonu, Nacionalne akademije za znanost Sjedinjenih Država (1961.), Američke akademije znanosti i umjetnosti (1960.), Američkog filozofskog društva, Irske kraljevske akademije (1971.), Sovjetske akademije znanosti, talijanske Accademia dei Linzei te za člana njemačkog društva Leopoldina. Postao je i počasni doktor znanosti sveučilišta u Zagrebu, Parizu, Liverpoolu, Bruxellesu, Cambridgeu i Manchesteru. Nagrađen je 1965. medaljom Marcel Benoist, najvećim znanstvenim priznanjem u Švicarskoj. Godine 1975. primio je Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na stereokemiji organskih molekula i njihovih reakcija. Godine 1976. otišao je u mirovinu, a 1998. godine je preminuo.

Kao student bio je Napretkov stipendist. Na žalost, u državnim arhivima nema podataka o Napretkovoj evidenciji stipendista za 1924. godinu. Napretkovi godišnjaci nakon 1922. nisu više objavljivali imena stipendista.