Predsjednik Nikola Čiča u intervjuu za Oslobođenje: “Stotinu dana razgovora umjesto dana svađe”

Piše: Edina Kamenica

Nakon 29 godina tokom kojih je na njegovom čelu bio prof. Franjo Topić, HKD Napredak je dobio novog predsjednika, Tuzlaka dr. sc. Nikolu Čiču koji govori za naš list.

Direktora Pedagoškog zavoda u Tuzli, profesora historije dr. sc. Nikolu Čiču (41) prvo pitamo kako se osjeća na čelu HKD Napredak, nakon što je 29 godina na toj poziciji bio prof. dr. Franjo Topić, koji je, na neki način, postao i zaštitni znak ovog društva.

– Naravno da to jeste i pomalo neobičan osjećaj, ogromna čast i ogromna odgovornost. No, moram reći i ovo, s profesorom Topićem više od 20 godina usko surađujem. Ja sam član Napretka od svoje 14. godine, dakle, od 1992, svirao sam u tamburaškom orkestru tuzlanske glavne podružnice, vodio sam taj orkestar, bio sam dopredsjednik, pa predsjednik Glavne podružnice Tuzla, zatim član Središnje uprave u Sarajevu, dopredsjednik te uprave osam godina, i, evo, sada i predsjednik HKD-a.

Razumijevanje drugog

Zašto čast, zašto odgovornost? Prof. Topić je u proteklih 29 godina ostavio toliki trag koji ćemo mi znati cijeniti možda tek za 30-tak godina, s nekom punom distancom. Vidjet ćemo tek šta je profesor sve značio, ne samo za Napredak, nego za bosanskohercegovačko društvo u cjelini.

U čemu je, prema Vama, bila vrijednost prof. Topića kao predsjednika Napretka?

– Profesor je Društvo izvukao iz zaborava u kojem se ono nalazilo, onda se desio rat i trebalo je djelovati u njemu, a profesor je pokazao kako se dijalogom, mirom, tolerancijom, razgovorom mogu sve stvari rješavati. Pokazao je kako treba funkcionisati ne samo to društvo, bosanskohercegovačko i hrvatsko, nego i cijela bh. javna i politička scena, i time je udario smjernice za razumijevanje drugog i drugačijeg. I to je najveća njegova vrijednost, koju je ostavio svima nama. Bio sam 15-tak godina član Središnje uprave Napretka i nikada, ali zaista nikada, nisam čuo da prof. Topić govori povišenim tonom. Tako mogu samo veličine.

Šta Vi, kao čovjek kontinuiteta, ali i novi čelnik Napretka, želite prije svega da uradite?

– Imali smo Središnju upravu i ja sam rekao da sam sebi stavio u zadatak da u sljedećih godinu dana prije svega “snimim” stanje u cijelom Napretku, a to znači da namjeravam obići sve podružnice Društva, razgovarati s ljudima u Napretku i u lokalnoj zajednici, da bi i ona prepoznala vrijednost HKD-a. Mi smo već pokrenuli izradu Strategije djelovanja Napretka u petogodišnjem razdoblju, kako bismo vidjeli koji su to opći a koji specifični naši ciljevi, pored stipendiranja, jačanja hrvatskog jezika, itd. No, vrlo je važno da se za te ciljeve vežu svi članovi Napretka, jer samo tako on i može ostati najveće društvo u BiH i u Hrvatskoj, pa i u Evropi, sa svojih više od 60 podružnica. Naša skupština je bila veličanstvena i pokazala je da i nadalje temeljnom odrednicom Napretka ostaje stipendiranje, odnosno ekonomsko osnaživanje mladih, s tim da bih ja volio da se nekom ugovornom obveznicom uredi da ti mladi, nakon završetka školovanja, ostanu na teritoriji BiH i RH, ali i prvenstveno da shvate da se isplati svaka vrsta truda, pa i koliko god se to nekad činilo da nije tako.

Na toj skupštini ste pomenuli da je prije 2. svjetskog rata HKD imao 155 podružnica i na stotine nekretnina?

– Bile su tada i neke drugačije okolnosti i drugačije je bilo pravno reguliranje podružnica. No, cilj nam je doprijeti do svih tih područja gdje je HKD ranije djelovao, kako bi se i na taj način popravio život svih ljudi koji tamo žive. Inače, osnova za vraćanje nekretnina koje ste pomenuli je zakon o restituciji, a nisam siguran da će on skoro biti donijet, zbog posljedica koje može izazvati.

Šta s podružnicom iz Zagreba odakle ne prestaju dopirati, a na račun Središnje uprave i posebno prof. Topića, teške optužbe?

– Sa svim podružnicama u inozemstvu smo imali odlične odnose izuzev s tom. Treba jasno reći: mi smo bili spremni na suradnju, na dijalog, ali u svim svojim aktima podružnica iz Zagreba je govorila da ne priznaje akte Središnje uprave. Napredak je centralizirano tijelo, koje daje veliku autonomiju podružnicama, ali određena pravila i akti se moraju poštivati. U nekoliko navrata smo pokušavali voditi razgovor s njima, a podružnica je to odbijala i mi smo bili prinuđeni konstatovati stanje, da oni više ne pripadaju velikoj Napretkovoj obitelji. Naravno, korijeni svega su puno dublji, no, porazna je za nas činjenica da mi nismo uspjeli tu podružnicu zadržati. Ustvari, podružnica je zadržana, ali ljudi koji su bili njeni članovi više nisu članovi Napretka, odnosno članovi UO i NO su isključeni iz njega.

Da li se tu radi i o otporu onoj politici Napretka, koja je prepoznata kao odanost BiH i zbog koje je Napredak zadobio simpatije mnogih, ne samo Hrvata?

– Ne bih sada nagađao krajnji korijen tih sukoba, možda tu ima i nekih drugih stvari, ali nekim strujama sigurno smeta već pomenuta politika Napretka, politika razumijevanja, dijaloga, tolerancije. Vjerovatno su nekima smetali i istupi prof. Topića, koji su zagovarali te ideje, a mi živimo u društvu koje nekada ne prihvaća određene stvari, a neke negativnosti ističe više nego što bi trebalo. No, nama je glavna stvar bilo to što su oni u svome pismu napisali da više ne pripadaju Napretkovoj obitelji, i mi smo rekli, uredu, svako može da radi šta hoće, ali, ako hoće nešto raditi pod logom Napretka, onda mora prihvatati akte i pravila Napretka. Jer, neprihvaćanje različitosti, neprihvaćanje jedni drugih, ne samo u HKD-u nego i inače, može samo dovesti do problema. Prof. Topić je uvijek govorio da je bolje 100 dana razgovarati nego se jedan dan svađati.