Predstavljanjem Zbornika radova u Imotskom se obilježava 100 godina od smrti Andrijice Šimiæa

Split, 3. 2. 2005. 

Autori znanstvenih priloga istražuju povijesnu ulogu tog legendarnog hajduka koji nije uvijek bio pukim odmetnikom, nego osvetnikom rana u narodnoj duši. Zbornik potièe na preispitivanje lika u narodu obljubljenog domoljuba kojega je nakon 28 godina robije kao živu legendu 1901. godine razdragano doèekao cijeli Split. 5. veljaèe 2005. odzvonjava jedno stoljeæe od smrti najslavnijega dalmatinsko-hercegovaèkoga hajduèkog harambaše Andrijice Šimiæa (1833.-1905.), a legende o njemu žive još u našim krajevima. Šimiæ se u drugoj polovici 19. stoljeæa izborio za povlašteni status u pamæenju potlaèenoga hrvatskog puka. Smatraju ga i preteèom hercegovaèkog ustanka protiv turskog zuluma. Šimiæeva su se junaštva slavila kao socijalni bunt ugnjetenih ljudi, u njemu se vidjelo "utjelovljenje zadnjeg velikog narodnog junaka u vjekovnoj bitci s Turcima".

Na spomen rijeèi hajduk obièno pomislimo na razbojnika, pljaèkaša i silnika, no Šimiæ je doista iznimka koja potvrðuje pravilo kako su se hajduci odmetnuli od onodobne turske vlasti, ako uopæe možemo govoriti u suvremenom znaèenju i Otomanskom Carstvu kao pravnoj državi. Životna je sudbina otjerala u hajduke Šimiæa koji se nakon uhiæenja 1871. godine i suðenja iskazao kao pravdoljubac koji je, poput legendarnog Robina Hooda, otimao bogatim begovima i davao potlaèenim siromasima, èuvao žensku èast, bio bogobojazan, zbog èega je imao veliku podršku u puku te odane prijatelje. Iako je bio harambaša, skromni plijen je dijelio na jednake dijelove, optužen je za ubojstvo jednog èovjeka (u samoobrani) koje nije priznao, nije bio osvetoljubiv, zabranio je ubojstvo ranjenog bega svojim hajducima, koji su mnoga svoja nedjela "prevalili" na snažna Andrijina pleæa. Šimiæ je uvijek tražio moralnu i ljudsku gestu, koliko su to surove povijesne prilike dopuštale.

Šimiæu i njegovoj družini prvi se put u splitskoj sudnici sudilo na hrvatskom jeziku, o èemu je porotni sudac Antun Brèiæ objavio knjigu Prvostepena odsuda, što je nagovijestilo skoru pobjedu narodnjaka i u gradu pod Marjanom. Stoga valja prouèiti sva povijesna vrela, prevrednovati Šimiæev život i ne suditi ga nama omiljenom "crno-bijelom tehnikom".

Zalaganjem splitskog psihijatra dr. Mije Milasa, autora dviju knjiga o tom puntaru protiv turske sile (Hajduk Andrijica Šimiæ, Zagreb, 1972. i Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimiæ, Split, 1996.), nakon stvaranja neovisne hrvatske države, na mjestu Andrijine smrti te na grobu u Runoviæima 1991. godine su podignute spomen-ploèe.

U subotu 5. veljaèe u 11 sati u Puèkom otvorenom uèilištu Imotskoga bit æe predstavljen Zbornik radova Andrija Šimiæ izuzetna pojava meðu hajducima u kojem su tiskani radovi sa znanstvenog skupa o Šimiæu i njegovu dobu održanom 1995. godine u Imotskom. U nakladi splitskog Logos-toursa Zbornik objavljuje znanstvene priloge Ivana Pederina, Mije Milasa, Marka Dragiæa, Ivana Juroša, Josipa Joviæa, Ivana Mimice, pok. Mate Šimundiæa, Milana Ivkošiæa, Mladena Vukoviæa, Silvija Braice, Dinke Alaupoviæ-Gjeldum i Renate Vujnoviæ. Autori s povijesnog, društvenog, politièkog, sociološkog, književnog, jezikoslovnog, etnografskog i kulturološkog kuta istražuju povijesnu ulogu tog legendarnog hajduka koji nije uvijek bio pukim odmetnikom, nego osvetnikom rana u narodnoj duši. Zbornik potièe na preispitivanje povijesne uloge u narodu obljubljenog domoljuba Andrije Šimiæa kojega je nakon 28 godina robije kao živu legendu 1901. godine razdragano doèekao cijeli Split i po kojemu je šest godina nakon njegove smrti (po rijeèima profesora Josipa Baraæa) i splitskom nogometnom klubu dano ime Hajduk.

Za Šimiæevu stogodišnjicu i HKD Napredak Split objavio je deveto izdanje epske pjesme Andrija Šimiæ hajduèki harambaša Ivana Mimice Zunkala (1862.-1945.). Autor je spjevao 3616 deseteraca dok je sa Šimiæem služio kaznu u koparskom zatvoru, objavio ju je 1892. godine i ona je na guslarskim strunama dodatno pronijela slavu Andrijice Šimiæa koji je svoje grijehe okajao odsluženjem sveukupno 33 godine tamnice. Prireðivaè zbirke dr. Mijo Milas ispravio je tiskarske pogreške iz prethodnih izdanja pjesme tog puèkog pjesnika koji je umro prije 60 godina.

Andrijica je još za života ušao i u hrvatsku književnost. Slave ga epske pjesme Ivana Mimice Zunkala, Stipe Bartuloviæa Guje, Mirka Leska, Velimira Šimiæa, Ivana Milasa, Jure Lace, Željka Šimiæa, Petra Vuliæa, Frane Bakote i drugih. U lirskim ga pjesmama spominju Ivica Šušiæ, Miro Radalj, Mario Biliæ i drugi. Drame o Šimiæu objavili su Jure Pavièiæ, Petar Oreè i Mate Maras, u romanima ga spominju Ivan Lovriæ i Ivan Raos…

HTV je 1995. godine prikazala dokumentarni film Hrvatski hajduk Andrija Šimiæ autora Ivana Jukiæa, a ekraniziranje Šimiæeva života u cjeloveèernjem filmu i nadalje ostaje otvorenim izazovom. Šimiæevu skulpturu u gipsu izradio je splitski akademski kipar Ante Striniæ. I ova æe stota obljetnica "hrvatskoga Robina Hooda" zacijelo osnažiti uspomenu na dobra djela koja je Andrijica uèinio za svoga trudnog života.

Mladen VUKOVIÆ