Predstavljen novi roman Ante Zirduma

Predsjednik podružnice HKD Napredak u Vitezu Zoran Kupreškiæ je pozdravio okupljene i naglasio da su glumci Viteškog ambijentelnog teatra (Darko Smodek, Aida Èejvan, Lidija Šakiæ, Josipa Èaliæ, Vesna Markoviæ i Belmin Èejvan) uprizorenjem dijelova romana promotorima olakši posao, te proèitao izvod iz recenzije prof. dr. Vande Babiæ iz Zadra.

Knjigu su predstavili Dragan Muèibabiæ i Jasmina Hanjaliæ. Muèibabiæ je istaknuo da Zirdum ostaje vijeran svome manifestu redukcionalizma i da je i ovaj puta uspio napravti zanimljiv, zgusnut roman skaèuæi iz suvremenog doba u šesto stoljeæe kada je zabilježeno djelovanje biskupa Andrije Bistuanskog, i opet se vratio u naše doba i to s 32 tisuæe rijeèi, što je ispod granice za koju se drži da bi roman trebao imati.

Jasmina Hanjaliæ je posebno podcrtala da je „vrijednost, prednost i inovativnost ovog romana bogata historijska potka u formi kratkog romana, kako iz rimskoga doba, tako i perioda historije slavenskih naroda, naroèito hrvatskog. Slavenska mitologija, ovdje data, može poslužiti èitaocu kao struèno štivo. Pažnje vrijedani su i obuhvaæeni medicinski problemi: kuga i neplodnost. Tako je dat mikroskopski taèan opis kuge iz justinijanovog doba (Justinijanov lijeènik Aetije). Ozbiljno i znalaèki su skupljeni podaci o ženskom sterilitetu, pokretaèu cijele prièe, kojoj zagonetnost grobnice na Mošunju daje fantastièarsko ozraèje. Ponekad je duboko vjerovanje u èudo jedina preostala nada bolesniku, mada se ne može nauèno dokazati niti objasniti. No, i u savremenoj medicinskoj praksi nisu usamljeni sluèajevi da tradicionalna medicinska nauka ne zna dati objašnjenje za obrate, kako na bolje, tako i na gore. Èini se da je upravo vjera, a neki bi rekli pozitivno razmišljanje i optimizam, u medicini poznato kao placebo efekat, autosugestija, ona karika koja povremeno stavlja na kušnju cjelokupnu tradicionalnu medicinu“ Ona je zakljuèila da je pisac „s lakoæom i u jednom savremenom maniru, „proèešljao“ širok historijski period stavljajuæi dogaðaje u okvir cikliènosti, kao jednog od univerzalnih principa postojanja, vraæanjem, nakon petnaest stoljeæa na isto, sveto mjesto u Mošunju. Ljudska priroda, htijenja, dobro, zlo, stvaranje, rušenje, vjera, nevjera, bolest, dati kroz prizmu nerotkinja, zapravo su uramljeni krugovi koji se vrte bez prestanka“.